Hrvatski oslobodilački pokret

Hrvatski oslobodilački pokret (HOP) je bila ustaška organizacija koju je osnovao Ante Pavelić u Buenos Airesu 1956. godine[1]. U izjavi o utemeljenju stoji da je HOP nasljednik Hrvatskog ustaškog pokreta, Hrvatskih oružanih snaga, i Hrvatske stranke prava. Ista grupa je danas organizovana i registrovana kao politička partija u Hrvatskoj.

PovijestUredi

Argentinski periodUredi

HOP je bio vojna organizacija ustaša poslije Drugog svjetskog rata[2]. Vidnu ulogu u HOP-u, sa ciljem očuvanja ustaštva kakvo je bilo, je imala Pavelićeva kći Višnja. U to vreme su Izraelci zahtijevali od Argentine izručenje Pavelića. Posle atentata, Pavelić je tada, sa porodicom, pobjegao preko Čilea u Španiju, gdje je dobio zaštitu generalisimusa Francisco Franka[3]. Ustaša Srećko Pšeničnik, zet Pavelića, je preselio sjedište HOP-a iz Buenos Airesa u Toronto nakon Pavelićeve smrti, 1960. godine. Pšeničnik je tada postao novi vođa HOP-a i nastavio je sa izdavanjem lista HOP-a, „Nezavisna Država Hrvatska“. Ovaj list je, u skladu sa ustaškom politikom, nastavio sa publikovanjem antijugoslovenskih pamfleta[4].

HOP u Sjevernoj AmericiUredi

Nekoliko članova ove organizacije je učestvovalo u terorističkim napadima na prostoru Jugoslavije za šta su 25. juna 1964. osuđeni na zatvorske kazne zbog počinjenih ubistava i diverzija[5]

Na čelo ogranka u Sjedinjenim američkim državama je bio postavljen Stjepan Hefer, bivši ustaški ministar „seljačkog gospodarstva i prehrane“. Poslije Heferove smrti je ovaj ogranak HOP-a preuzeo Anton Bonačić, ataše za kulturu u ministarstvu spoljnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske. U javnosti je Bonačić pozirao kao pisac i antikomunist, držeći govore i podnoseći rezolucije o produžavanju borbe za Nezavisnu Državu Hrvatsku[6]. Na čelu američkog HOP-a je Bonačić ostao do oktobra 1981[7].

Aktivnosti HOP-a u AustralijiUredi

Okeanijski ogranak HOP-a je osnovan 1963. godine sa sjedištem u Australiji. Na čelo ovog ogranka je postavljen Srećko Rover, ustaša koji se je doselio u Australiju 1948. godine[8].

Ovu terorističku grupu je, nakon Pavelićeve smrti u Australiji 1967., ponovo organizovao novi vođa ustaša, Stjepan Hefer. U toku slijedećih nekoliko godina HOP je izvršio nekoliko atentata i napada na jugoslovenska diplomatska i JAT-ova predstavništva u Australiji. Hefer je bio na čelu HOP-a sve do svoje smrti 1973. godine[9][10].

HOP-ove terorističke aktivnosti i snimljene zajedničke vojne vježbe sa grupom Građanske vojne snage Australijske armije su navele australijskog senatora sa Tasmanije, O'Byrne, da povede kampanju protiv HOP-a u Australijskom parlamentu koji je tada kontrolisala vladajuća australijska Liberalna partija ranih 1970-ih. Mnogi članovi HOP-a su bili članovi Liberalne stranke Australije, što je, zajedno sa hladnoratovskom atmosferom u svijetu, obezbjeđivalo političku i legalnu zaštitu HOP-ovih aktivnosti u Australiji[11]. Nakon dolaska na vlast Australijske laburističke partije, australijski javni tužilac je odobrio prisluškivanje osumnjičenih terorističkih vođa Srećka Rovera i Fabijana Lovokovića. U to vreme Lovoković je bio vođa HOP-a[12]. Za treninge svojih terorista HOP je u Australiji koristio kamp australijske vojske u Vodongi u državi Viktorija[13][14].

HOP, zajedno sa Hrvatskim narodnim odporom, se zanosio idejom o uspostavljanju hrvatske neo-fašističke države 1980-ih. Obe terorističke grupe su zagovarale osvetu nad Srbima i bile su infiltrirane u dobrotvorna i kulturna društva hrvatskih imigranata u svijetu[15]

HOP, Odpor, i druge nacističke i terorističke organizacije su infiltrirale Svetsku antikomunističku ligu kako bi zamaskirale svoje terorističke aktivnosti po svijetu[16].

Godine 1990-e i raspad JugoslavijeUredi

HOP je bio tužena strana u poznatom slučaju Alperin protiv Vatikanske banke pred sudom Sjevernog distrikta Kalifornije u Sjedinjenim Američkim Državama. Grupa lica koja je preživjela Holokaust je tvrdila da su Vatikanska banka, franjevački red Katoličke crkve u Hrvatskoj i HOP bili uključeni u, i profitirali od kriminalnih aktivnosti ustaša u Drugom svetskom ratu. Isti sud je 2003. odbio tužbu protiv HOP-a tvrdeći da sud nema jurisdikciju nad ovim sudskim slučajem. Deveti okružni apelacioni sud Kalifornije je potvrdio odluku nižeg suda 2006. godine[17].

U toku raspada SFR Jugoslavije, ranih 1990-ih, HOP se preselio u Zagreb gde se 1991. zvanično registrovao kao politička partija.[18]. Vođa ove političke partije, nakon registracije, je bio ustaša Srećko Pšeničnik, zet Ante Pavelića.

Ova partija krajnje desnice i javno proustaška, je marginalna politička partija u Hrvatskoj. Izazvala je pažnju svetskih medija plaćanjem mise zadušnice Anti Paveliću 1997. godine u rimo-katoličkoj crkvi sv. Duje u Splitu[19].

Članstvo Zlatka HasanbegovićaUredi

Početkom 2016. HOP se ponovno našao u fokusu javnosti kad se saznalo da je ministar kulture Zlatko Hasanbegović bio član HOP-a 1996. Hasanbegović bio suradnik glasnika HOP-a "Nezavisna Država Hrvatska", u svojim članicma je veličao ustaški pokret, nazivajući njegove pripadnike ‘mučenicima’ i ‘istinskim herojima.[20]

IzvoriUredi

  1. Dorril, Stephen (2002). MI6: Inside the Covert World of Her Majesty's Secret Intelligence Service. Simon & Schuster. ISBN 978-0-7432-1778-1.
  2. Janke, Peter; Sim, Richard (1983). Guerrilla and Terrorist Organizations: a World Directory and Bibliography. Harvester Press. ISBN 0-02-916150-9
  3. Fischer, Bernd Jürgen (2007). Balkan Strongmen: Dictators and Authoritarian Rulers of South Eastern Europe. Purdue University Press. ISBN 978-1-55753-455-2.
  4. Off, Carol (2004). The Ghosts of Medak Pocket: The Story of Canada's Secret War. Random House of Canada, Limited. ISBN 978-0-679-31293-2
  5. Degenhardt, Henry W. (1988). Revolutionary and dissident movements: an international guide. Longman. ISBN 978-0-582-00986-8.
  6. Anderson, Scott; Anderson, Jon Lee (1986). Inside the League: The Shocking Exposé of how Terrorists, Nazis, and Latin American Death Squads Have Infiltrated the World Anti-Communist League. Dodd, Mead. ISBN 978-0-396-08517-1.
  7. American international law cases, Volume 1; Oceana Publications, inc Oceana, 2003 Alperin vs.Vatican bank article, page 268
  8. Terror Laws: Asio, Counter-Terrorism and the Threat to Democracy by Jenny Hocking; Publisher UNSW Press, 2004, pages 123-124
  9. Fools' crusade: Yugoslavia, NATO and western illusions by D. Johnstone; Publisher Pluto, Oct 17, 2002 page 152
  10. Stuart A. Koschade: The internal dynamics of terrorist cells: A social network analysis of terrorist cells in an Australian context, PhD Thesis, Queensland University of Technology, Brisbane, Queensland 2007 [1]
  11. Parliamentary debates, Senate weekly Hansard, Volume 53, Australia. Parliament. Senate By Authority., 1972, str. 1077
  12. Mate Nikola Tokić: Party Politics, National Security, and Émigré Political Violence in Australia, 1949–1973 članak u zborniku
    Wilhelm Heitmeyer, Heinz-Gerhard Haupt, Stefan Malthaner: Control of Violence: Historical and International Perspectives on Violence in Modern Societies; Springer Verlag, Nov 2, 2010, стр. 395
  13. Documents on the 1973 ‘raid’ at A.S.I.O., the Australian Security Intelligence Organisation; I. Notes of Meeting at A.S.I.O. Regional Directorate, Canberra, Australian Capital Territory March 15, 1973
  14. The Wiener Library bulletin, Volumes 17-19;Wiener Library str. 18
  15. Hockenos, Paul (2003). Homeland Calling: Exile Patriotism & the Balkan Wars. Cornell University Press. ISBN 978-0-8014-4158-5 str 10
  16. Anderson, Scott; Anderson, Jon Lee (1986). Inside the League: The Shocking Exposé of how Terrorists, Nazis, and Latin American Death Squads Have Infiltrated the World Anti-Communist League. Dodd, Mead. ISBN 978-0-396-08517-1. str. 40-41
  17. Reuben Hart: Property, War Objectives, And Slave Labor Claims: The Ninth Circuit's Political Question Analysis in Alperin v. Vatican Bank, Golden Gate University Law Review, San Francisco, str. 20
  18. Partijska stranica HOP-a
  19. Velikonja, Mitja (2003). Religious Separation and Political Intolerance in Bosnia-Herzegovina. Texas A&M University Press. ISBN 978-1-58544-226-3 str 273
  20. Hrvoje Šimićević, Novosti, Fotogalerija: Točka na U, 10.2.2016.

Vanjske povezniceUredi