Arhetip je Jungov hipotetički konstrukt koji označava sveopšti, nasleđeni okvir celokupnog iskustva. To su urođeni obrasci mišljenja, osećanja i delanja nastali kao rezultat vekovima taloženog iskustva brojnih generacija predaka. U širem smislu, prvobitni model, prototip, prauzor ili pratip. Arhetip je osnovna strukturalna i dinamička jedinica kolektivnog nesvesnog. Može se proučavati preko svojih manifestacija na kolektivnom planu (u mitskim slikama i simbolima, religijskim dogmama, pesničkim slikama, ritualima itd.) i na individualnom (u snovima, vizijama, simptomima i parapsihološkim doživljajima). Najpoznatije arhetipske predstave su: Persona, Senka, Anima, Animus, Mana – ličnost i Sopstvo. Funkcija arhetipa je da pojedincu olakša snalaženje u životno važnim, kriznim situacijama.[1]

Izvori uredi

  1. Deo članka je preuzet iz knjige Ivana Vidanovića „Rečnik socijalnog rada“ uz odobrenje autora.

Vanjske veze uredi