Drugi čečenski rat – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 105:
Sukob je svoju prekretnicu imao u događaju koji ga se nije neposredno ticao - [[Napadi 11. septembra|napadima 11. septembra 2001. godine]]. Oni su omogućili Putinovoj vladi da, koristeći činjenicu da se u redovima čečenskih militanata bore arapski dobrovoljci pod parolom džihada, kao i to da se određeni broj čečenskih veterana bore u redovima afganistanskih talibana i [[al-Qaeda|al-Qaede]], svoju kampanju predstavi kao dio šireg sukoba. Administracija američkog predsjednika [[George W. Bush|Georgea W. Busha]] je, nastojeći ishoditi rusku podršku za [[Rat u Afganistanu (2001 - )|invaziju Afganistana]], je implicitno prihvatila stav da ruski rat u Čečeniji predstavlja dio globalnog [[Rat protiv terorizma|Rata protiv terorizma]], a što je svoj odraz počelo pronalaziti i u zapadnoj javnosti, koja je počela gubiti svoje dotadašnje simpatije prema čečenskim militantima. Tom procesu je u prilog išao i nastavak radikalizacije militanata {{sfn|Wilhelmsen|2005|loc=str. 35-39}}, u čijim redovima je bilo sve manje pristaša umjerene opcije vezane uz Mashadova, a sve više pristaša Basajeva.
Čečenske snage su, međutim, tokom sljedećih nekoliko mjeseci izveli nekoliko spektakularnih akcija koje su trebale uzdrmati ruske vlasti. 17. septembra 2001. je na aerodromu u Groznom protuavionskim projektilom srušen helikopter [[Mi-8]] prilikom čega su poginula dva ruska generala, uključujući člana Generalštaba. Već sljedeći dan su čečenski militanti organizirali dotada najspektakularniji prepad na [[Gudermes]] u kome je sudjelovalo nekoliko stotina njihovih pripadnika. Nekoliko mjeseci kasnije je, pak, ruska tajna služba [[FSB]] postigla jedan od svojih najspektakularnijih uspjeha, kada je vahabističkog vođu Ibn Hataba likvidirala u njegovom skrovištu u [[klanac Pankisi|klancu Pankisi]] u susjednoj [[Gruzija|Gruziji]]; metoda kojom je to učinjeno - pismo Hatabove majke koje su nakon presretanja operativci umočili u [[nervni bojni otrov]] - je ukazalo na sve veću bezobzirnost obje strane. Hatabova smrt, međutim, nije obeshrabrila njegove suborce. 19. augusta 2002. je u rusku zrakoplovnoj bazi Hankala čečenskim projektilom [[Katastrofa Mi-26 u Čečeniji 19. augusta 2002.|srušen]] transportni helikopter [[Mi-26]]; u tom napadu, koga su Čečeni zabilježili video-kamerom i često koristili u propagandne svrhe, je poginulo
23. oktobra 2002. su Basajevljevi pristaše izveli dotada najspektakularniju akciju kada je 40 militanata, prethodno inflitriranih u [[Moskva|Moskvu]], [[Opsada Nord-Osta|zauzelo teatar u samom središtu grada]] te uzelo nekoliko stotina gledatelja za taoce. Operacija, za koju je kao model poslužila [[Talačka kriza u Budjonovskoj bolnici|sličan prepad na Budjonovsk]] u Prvom čečenskom ratu, završen puštanjem militanata i početkom formalnih pregovora o primirju, trebala je demonstrirati nemoć Putina da pruži elementarnu sigurnost svojim sugrađanima. Putin je, međutim, odbio zahtjeve militanata za povlačenjem iz Čečenije i umjesto toga pokrenuo sigurnosnu operaciju u kojoj su svi militanti likvidirani [[bojni otrov|bojnim otrovima]] ali pri čemu su kao koletarne žrtve palo i stotinjak talaca. Akcija je na kraju demonstrirala Putinovu bezobzirnost, i istovremeno potpuno diskreditirala umjerene čečenske separatiste kao Mashadova, koji se od nje pokušao ograditi, svaljujući odgovornost na Basajeva koji je postao ''de facto'' vođa čečenskih separatista.
<!--
| |||