'Amr ibn Adi – razlika između verzija

''''Amr ibn Adi ibn Nasr ibn Rabia ibn Namarah ibn Lakhm''' (? - 295) je bio prvi [[Lahmidi|lahmidski]] kralj. Kraljevstvo, sa sjedištem u [[al-Hira|al-Hiri]] u današnjem južnom [[Irak]]u je naslijedio od svog ujaka, [[Tanuhidi|tanuhidskog]] poglavice [[Jadhima ibn Malik|Jadhime ibn Malika]]. Prema predaji ga je odgajala majka Raqush te bila toliko opčinjena sinovljevom ljepotom da ga je tjerala da nosi veo. Oko godine 268. je Jadhimu dala ubiti, [[Palmirsko KraljevstvoCarstvo|palmirska]] kraljica [[Zenobija]] te je Amr ibn Adi, u nedostatku drugih nasljednika, preuzeo prijestolje. Amr je postao poznat kao veliki štovatelj [[maniheizam|manihejske]] filozofije te je štitio njene poklonike od progona u [[Sasanidsko Carstvo|Sasanidskom Carstvu]]. <ref>4.^ H. H. Schaeder, “Rezension von Schmidt und Polotsky, Ein Mani-Fund” (Gn. 9, Berlin, 1933, 344-45).</ref> Neko je vrijeme čak uspio nagovoriti perzijskog kralja [[Narseh]]a da prekine sa progonima manihejaca. Amrovo je ime i vladavina atestirana zahvaljujući tome što je 272. otišao pokloniti se svom perzijskom sizerenu, a što je zabilježeno na [[Natpis u Paikuliju|natpisu u Paikuliju]].