Lahmidi – razlika između verzija

Plene Banu Lahm je porijeklom iz današnjeg [[Jemen]]a, a na sjever je počela migrirati u 2. vijeku. Lahmidsku državu je [[325]]. okupirala [[Sasanidsko Carstvo]] pod [[Šapur II|Šapurom II]] koji je masakrirao dio žitelja, prognao dotadašnjeg vladara [[Imru 'al Qays]]a, a preživjelima nametnuo Aus ibn Qallama za vazalnog vladara. Međutim, njega je oko 330. porazio Imru 'al Qaysov sin 'Amr. Lahmidi su, međutim, ostali vjerni Perzijancima kao svojim sizerenima. U tome im je pomoglo i prihvaćanje [[nestorijanstvo|nestorijanske]] vjere u 5. vijeku, prema kojoj su perzijski vladari bili tolerantniji nego prema ostalim oblicima kršćanstva. Lahmidi su postali vjerni perzijski saveznici i razvili su snažno suparništvo sa [[Gasanidi]]ma, susjednim arapskim plemenom na zapadu koje je bilo vjerni saveznik [[Rimsko Carstvo|Rima]], odnosno [[Bizantsko Carstvo|Bizanta]], u [[rimsko-perzijski ratovi|rimsko-perzijskim ratovima]]. To je savezništvo prekinuo perzijski kralj [[Hozroje II od Perzije|Hozroje II]] koji je 602. napao i zauzeo al-Hiru, te pogubio [[Na'aman]]a. Time je ugašena dinastija, ali su preživjeli Lahmidi dobili ime "Arslan". Dio historičara smatra da je uništenje Lahmida uklonilo [[tampon država|tampon državu]] koja je čuvala južne perzijske granice od napada drugih arapskih plemena, te je tako stvorilo uvjete za kasnije [[muslimansko osvajanje Perzije]]. Njih je islamski kalif 634. poslao na [[Levant]], gdje su postali nasljedni guverneri [[Bejrut]]a, i gdje je neko vrijeme postojala Kneževina Sin-el-Fil.