Londonski ugovor – razlika između verzija

 

Italija je bila članicom [[Trojni savez|Trojnog saveza]], ali je 1914. proglasila neutralnost, ne uključivši se u [[Prvi svjetski rat]]. Italija je otprije željela teritorije Austro-Ugarske i njemačke kolonije u Africi te je pregovarala s izaslanicima Antante. Kraljevini Italiji je bio obećan [[Južni Tirol]], dijelovi istočne jadranske obale, te neki njemački i turski posjedi izvan Europe.

U cilju pridobivanja Italije za ulazak u rat protiv Njemačke i Austro-Ugarske Monarhije, zemlje Antante su Italiji ponudili velike dijelove monarhije, npr. [[Trentino]], Južnu [[Tirol]], [[Trst]], [[gorica|Goricu]], Gradišku, dio Koruške i jugozapadnu [[kranjska|Kranjsku]], te velike teritorijalne ustupke na račun povijesnih hrvatskih pokrajina: [[Istra]], otoci [[Cres]] i [[Lošinj]], a u sjevernoj [[Dalmacija|Dalmaciji]] područje od Lisarice i Tribnja na sjeveru do rta Ploča (između [[Šibenik]]a i [[Split]]a) sa Šibenikom i [[zadar|Zadrom]], te područja u zaleđu tih gradova. Italiji su obećani i svi dalmatinski otoci od [[premuda|Premude]] do [[Mljet]]a. Italija je dobila i južnu [[albanija|Albaniju]] te pravo da u međunarodnoj politici zastupa buduću albansku muslimansku državnu tvorevinu u srednjoj Albaniji s izlazom na more u [[Drač]]u. Italiji je priznata i aneksija [[libija|Libije]], koja je pod talijanskom okupacijom bila od 1912. Pri podjeli Male Azije, Italija je trebala dobiti i dijelove [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] u jugozapadnoj Turskoj.