Josip Flavije – razlika između verzija

Rođen je u [[Jeruzalem]]u u [[aristokrat]]skoj obitelji. Prvi dio života zvao se Joseph ben Mathias. Bio je svećenik jeruzalemskog hrama, a po političkom uvjerenju i pripadnosti bio je [[farizej]]. Nakon što je rimski [[prokurator]] Galileje utamničio neke židovske svećenike, otputovao je kao vješt pregovarač u [[Rim]] da bi ih izbavio iz zatvora. U toj diplomatskoj misiji pomogla mu je [[Neron]]ova supruga [[Popeja]]. Tijekom boravka u Rimu toliko su ga fascinirali rimska kultura i običaji da je postao romanofil. U [[Prvi židovski ustanak|Prvom židovskom ustanku]] protiv Rimljana, koji je 66. buknuo u Palestini, ubrzo po njegovom povratku iz Rima u rodni Jeruzalem, bio je u procijepu između domoljublja i romanofilstva prilično neodređen. Nastojao je da se ustanak protiv rimskih okupatora što prije stiša uz što manje žrtava. On sam kaže u svojoj autobiografiji:

{{citat|Video sam da su revolucionarni pokreti već bili počeli, i da je vladalo veliko uzbuđenje zbog moguće pobune protiv Rima. Pokušao sam da sprečim one koji su bunili narod... podstičući ih da formiraju predstavu o svojim protivnicima i da shvate da su inferiorniji od Rimljana ne samo u vojnoj veštini nego i u ratnoj sreći. Mada sam iskreno i uporno nastojao da in odvratim od njihovog cilja, predviđajući da ćemo biti poraženi, nisam ih ubedio. Prevagnula je velika ludost očajnika.<ref name="scribd">[http://www.scribd.com/doc/25294868/Elejn-Pejgels-Poreklo-Satane Elejn Pejgels - Poreklo Satane] (scribd)</ref>}}

Kad mu je bila povjerena obrana Galileje izvršio je svoju građansku dužnost uporno [[Opsada Jodfata|braneći grad Jodfat]] i na kraju se predao rimskom vojskovođi Vespazijanu. Prorekao mu je da će uskoro postati rimskim carem, što se zaista i obistinilo dvije godine kasnije. U znak priznanja za to proročanstvo Vespazijan je vidovitog Josipa, koji je bio njegov rob, proglasio slobodnim građaninom, a Josip je u znak zahvalnosti uzeo rodno ime svoga zaštitnika - Flavije (Flavius) - pa se otada umjesto Joseph ben Mathias naziva Josip Flavije (Josephus Flavius). U velikom pohodu rimske vojske na Jeruzalem 70. pratio je mladog vojskovođu [[Tit]]a, [[Vespazijan]]ova sina. Prilikom dugotrajne i nadmoćne rimske opsade Jeruzalema nagovarao je gradske vođe da se grad preda Rimljanima da bi se izbjegle nepotrebne ljudske žrtve.