Papa Dioskor I od Aleksandrije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 16:
Dioskor je služio kao dekan [[Katehetska škola Aleksandrije|Katehetske škole Aleksandrije]] i osobni sekretar patrijarha [[Kiril Aleksandrijski|Svetog Kirila Aleksandrijskog]] a koga je pratio na [[Efeški sabor]] 431. nakon čega je proglašen [[arhiđakon]]om.<ref name=EB>''Encyclopædia Britannica'', Micropædia v. 4, p. 112. Chicago: Encyclopædia Britannica, Inc., 1998. ISBN 0-85229-633-0.</ref> Zajedno sa Kirilom, tamo se istakao borbom protiv [[kristologija|kristoloških]] stavova patrijarha [[Nestorije|Nestorija]] kasnije poznatih kao [[nestorijanstvo]]. U tu svrhu je stvorena tzv. ''Aleksandrijska formula'' (μία φύσις τοῦ θεοῦ λόγου σεσαρκωμένη, "jedna priroda Riječi Božjeg utjelovljenja"), koja će kasnije biti poznata kao [[mijafizitstvo]], odnosno stav da je Krist istovremeno Bog i čovjek.
 
Dioskor je patrijarhom Aleksandrije postao nakon Kirilove smrti. U međuvremenu se u svrhu borbe protiv nestorijanstva razvila i druga kristološka koncepcija - tzv. ''Antiohijska formula'' o "dvije prirode poslije unije" ili [[diofizitstvo]]. Sukob između ta dva koncepta je buknuo zahvaljujući konstantinopolskom arhimandritu [[Eutih]]u koji je stav o "jednoj prirodi" postavio protiv stava o "dvije prirode" iza koga je stajao konstantinopolski patrijarh [[Flavijan Carigradskiod Konstantinopola|Flavijan]]. Flavijan je u novembru 448. osuđen na konstantinopolskom sinodu, ali se nakon toga žalio [[Istočno Rimsko Carstvo|istočnorimskom]] caru [[Teodozije II|Teodoziju II]], a što je iskoristio moćni dvorski eunuh [[Hrizafije]] koji je bio Flavijanov politički neprijatelj. Car je stoga sazvao [[Drugi efeški sabor]] koji je održan u ljeto 449. pod Dioskorovim predsjedanjem. Prema nekim izvorima, sabor, koji će [[papa Lav I]] kasnije nazvati "razbojničkim" je održan u atmosferi prijetnji i nasilja, a Flavijan je svrgnut, zajedno sa drugim istočnim episkopima kao što su [[Euzebije od Dorileja]], [[Teodorit Kirski]], [[Ibas od Edese]] i [[Domno II od Antiohije]].
 
Položaj Dioskora se, međutim, naglo pogoršao kada je 28. jula 450. Teodozije umro. Naslijedio ga je [[Markijan]], čija je supruga [[Pulherija]] bila podržavala Flavijana. U tu je svrhu sazvan Halkedonski sabor na kome je Dioskor nastojao braniti svoje stavove, te tvrdio kako ne prihvaća "dvije prirode nakon unije", ali da bi mogao pristati na "''od'' dvije prirode nakon unije". Dioskorovi stavovi su, međutim, ostali u manjini, a sinod ga je osudio i zbog onoga što je smatrao proceduralnim pogreškama na Drugom efeškom saboru. Dioskor je svrgnut sa mjesta patrijarha i prognan na otok Gangra.
 
Potom je u Aleksandriju poslan carski glasnik koji je za novog patrijarha imenovao aleksandrijskog svećenika po imenu [[Proterije Aleksandrijski|Proterije]]. Većina vjernika se, iz straha od carskih represalija, nije otvoreno suprotstavila toj odluci, ali su u tajnosti i dalje štovali Dioskora kao svog patrijarha. Kada je 454. Dioskor umro, odnosno vijest o tome došla do aleksandrijskih ulica, njegovi pristaše su za novog patrijarha izabrali [[Papa Timotej II od Aleksandrije|Timoteja II]]. To je bio početak [[šizma|šizme]] između drevnoistočne i pravoslavne ([[Melkiti|melkitske]]) crkve.
Linija 58 ⟶ 62:
[[sv:Dioskoros av Alexandria]]
[[zh:狄奧斯庫若]]
QuickiWiki Look Up
QuickiWiki Look Up
QuickiWiki Look Up