Wikipedija

Luigi Pirandello – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m r2.7.1) (robot Dodaje: be:Луіджы Пірандэла
m clean up using AWB
Red 1:
{{InfoboxInfokutija pisac
| name = Luigi Pirandello [[Datoteka:Nobel prize medal.svg‎|20px]]
| image = Pirandello.jpg
| bgcolour = silver
| imagesize = 200px
| caption =
| pseudonym =
| birth_date = [[28.6.]] [[1867]].
| birth_placemjesto_rođenja = [[Agrigento]], [[Sicilija]], [[Italija]]
| death_date = [[10.12.]], [[1936]]
| death_placemjesto_smrti = Bosio, [[Rim]], [[Italija]]
| occupation = dramatičar, romanopisac
| nationalitynacionalnost = [[italija]]nsko
| period =
| genre =
Red 20:
| children =
| relations =
| main_work = ''"[[Šest lica traži autora]]"''<br />''"[[Pokojni Mattia Pascal]]"''
| influences =
| influenced =
Red 27:
| footnotes =
}}
 
 
'''Luigi Pirandello''' ([[Agrigento]], [[Sicilija]], [[28.6.]] [[1867]]. - [[Rim]], [[10.12.]] [[1936]].), bio je [[Italija|talijanski]] književnik, pripovjedač i dramski pisac. Godine [[1934]]. dobio je [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]].
Linija 35 ⟶ 34:
== Biografija ==
 
Luigi Pirandello rođen je u [[Sicilija|sicilijanskomsicilija]]nskom gradu [[Agrigento|Agrigentu]] [[28. lipnja]] [[1867]]. u imućnoj obitelji industrijalca. Osnovnoškolsko obrazovanje dobio je kod kuće, a nakon što se njegova obitelj [[1880]]. preselila u [[Palermo]], Pirandello je tu pohađao gimnaziju, te studij prava i filozofije. Godine [[1887]]., za vrijeme boravka u [[Rim]]u, Pirandello nastavlja studij književnosti. Tijekom studija objavljuje svoju prvu zbriku poezije naslovljenu ''[[Veselo zlo]]'' ([[1889]].). Za vrijeme studija, na sveučilištu se sukobljava sa jednim profesorom i odlazi u [[Bonn]] kako bi nastavio studij. Godine [[1891]]. diplomira i prihvaća mjesto lektora talijanskog jezika na bonnskom sveučilištu.▼
 
Već sljedeće godine, Pirandello se vraća u [[Italija|Italiju]], točnije u [[Rim]], gdje se kreće u umjetničkim i književnim krugovima. Po povratku u Italiju, [[1894]]., izlazi mu zbirka pripovjedaka ''[[Ljubavi bez ljubavi]]''. Iste te godine, Pirandello se ženi sa Antoniettom Portulano, kćeri Pirandellova poslovnoga partnera, sa kojom je imao troje djece. Nakon ođenje Pirandellovog trećeg djeteta, negova supruga doživila je živčani slom, te je morala biti hospitalizirana. No, unatoč tome, Pirandello je inzistirao da njegova supruga ostane na kućnoj njezi, a prema mišljenju kritike, ta bolest je uvelike utjecala na tematsku preokupaciju njegovih djela.<ref name="ReferenceA">''Luigi Pirandello: Pokojni Mattia Pascal'', Globus media, ''Biblioteka Jutarnjeg lista XX. stoljeće''</ref> Godine [[1903]]., obitelj Piranedllo na Sicliliji ekonomski propada, što još više otežava Luigijevu brigu o supruzi.<ref name="ReferenceB">''Luigi Pirandello: Šest lica traži autora'', SysPrint, ''Lektira dostupna svima'', str. 130.</ref>▼
▲Luigi Pirandello rođen je u [[Sicilija|sicilijanskom]] gradu [[Agrigento|Agrigentu]] [[28. lipnja]] [[1867]]. u imućnoj obitelji industrijalca. Osnovnoškolsko obrazovanje dobio je kod kuće, a nakon što se njegova obitelj [[1880]]. preselila u [[Palermo]], Pirandello je tu pohađao gimnaziju, te studij prava i filozofije. Godine [[1887]]., za vrijeme boravka u [[Rim]]u, Pirandello nastavlja studij književnosti. Tijekom studija objavljuje svoju prvu zbriku poezije naslovljenu ''[[Veselo zlo]]'' ([[1889]].). Za vrijeme studija, na sveučilištu se sukobljava sa jednim profesorom i odlazi u [[Bonn]] kako bi nastavio studij. Godine [[1891]]. diplomira i prihvaća mjesto lektora talijanskog jezika na bonnskom sveučilištu.
 
▲Već sljedeće godine, Pirandello se vraća u [[Italija|Italiju]], točnije u [[Rim]], gdje se kreće u umjetničkim i književnim krugovima. Po povratku u Italiju, [[1894]]., izlazi mu zbirka pripovjedaka ''[[Ljubavi bez ljubavi]]''. Iste te godine, Pirandello se ženi sa Antoniettom Portulano, kćeri Pirandellova poslovnoga partnera, sa kojom je imao troje djece. Nakon ođenje Pirandellovog trećeg djeteta, negova supruga doživila je živčani slom, te je morala biti hospitalizirana. No, unatoč tome, Pirandello je inzistirao da njegova supruga ostane na kućnoj njezi, a prema mišljenju kritike, ta bolest je uvelike utjecala na tematsku preokupaciju njegovih djela.<ref>''Luigi Pirandello: Pokojni Mattia Pascal'', Globus media, ''Biblioteka Jutarnjeg lista XX. stoljeće''</ref> Godine [[1903]]., obitelj Piranedllo na Sicliliji ekonomski propada, što još više otežava Luigijevu brigu o supruzi.<ref>''Luigi Pirandello: Šest lica traži autora'', SysPrint, ''Lektira dostupna svima'', str. 130.</ref>
 
Godine [[1897]]. Pirandello prihvaća mjesto profesora [[Talijanska književnost|talijanske književnosti]] na Pedagoškoj akademiji u [[Rim]]u. Sljedeće godine, Pirandello sa dvojicom prijatelja pokreće časopis ''Ariel'', u kojem objavljuje svoje prvo dramsko djelo ''[[Epilog (Pirandello)|Epilog]]'', te niz [[novela]].
 
Godine [[1901]]. izlazi Pirandellov prvi roman - ''[[Izopćena]]'', napisan [[1893]]. pod naslovom ''Marta Ajala''. Godine [[1904]]., izlazi Pirandellov najpoznatiji i najbolji roman - ''[[Pokojni Mattia Pascala]]''. Taj roman odmah mu je po izlasku donio slavu. Već sljedeće godine preveden je na [[njemački jezik]], a kasnije i na druge jezike. No, roman je značajan prvenstveno po tome što je najavio jednu od opsesivnih tema Piranedllova opusa: problematičnu i relativnu prirodu odnosa između fikcije i zbilje, između umjetnosti i života, između vjerojatnog stvarnog. <ref>''Luigi Pirandello: Šest lica traži autora'', SysPrint, ''Lektira dostupna svima'', str. 7.</ref> No, svjetski slavan postao je zahvaljujući svom dramskom opusu kojim je, uz autore kao što su [[Henrik Ibsen]] i [[August Strindberg]], izvršio golem utjecaj na razvoj moderne drame.<ref>''Luigi Pirandello: Pokojni Mattia Pascal'', Globus media, ''Biblioteka Jutarnjeg lista XX. stoljeće''<name="ReferenceA"/ref> Iz tog opusa izdvajaju se djela poput ''[[Šest lica traži autora]]'', ''[[Večeras improviziramo]]'' i ''[[Henrik IV. (Pirandello)|Henrik IV.]]''
 
Godine [[1908]]. Piranedllo izdaje dva [[esej]]a - ''[[Humorizam]]'' i ''[[Umjetnost i znanost]]''. Već sljedeće godine izlazi ''[[Stari i mladi]]'', njegov 3. roman. Po tiskanju romana, Pirandello uspostavlja suradnju sa prestižnim dnevnim listom ''Corriere della Sera'', koju će nastaviti sve do smrti. Nakon dvije godine, [[1911]]., izlazi ''[[Njezin muž]]'', Pirandellov 4. roman.
 
Godine [[1915]]. nije bila dobra za Pirandella. Sin Stefano Pirandello završio je u ratnom zarobljeništvu za [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], supruzi mu se pogoršava zdravstveno stanje, a umire mu i majka.<ref>''Luigi Pirandello: Šest lica traži autora'', SysPrint, ''Lektira dostupna svima'', str. 130.<name="ReferenceB"/ref> Te iste godine pune nesreća, Pirandello izdaje nekoliko zbirki novela i roman ''[[Snima se]]''. Godine [[1918]]. Pirandello piše komade ''[[Igra uloga (Pirandello)|Igra uloga]]'' i ''[[Ali to nije ozbiljno]]'' prema kojem se [[1920]]. snimio i film.
 
Godina [[1921]]. bila je veliki uspjeh na njegovo najpoznatije djelo - ''[[Šest lica traži autora]]''. Dana [[10. svibnja]] [[rim]]ski ''Teatro Valle'' izvodi premijeru djela, a [[27. rujna]] iste godine isto djelo izvodi se u [[milan]]skom ''Teatro Manzoniju''. Te iste godine, izdavačka kuća ''Bemporad'' iz [[Firenca|Firence]] objavljuje prvo tiskano izdanje drame.<ref name="ReferenceC">''Luigi Pirandello: Šest lica traži autora'', SysPrint, ''Lektira dostupna svima'', str. 131.</ref>
 
Pirandellovih ''Šest lica'' dočekala su svoju prvu međunarodnu premijeru u [[london]]skom ''Stage Societyu'' [[1922]]. Iste godine, Pirandello tiska svoju dramu ''[[Henrik IV. (Pirandello)|Henrik IV.]]''. Već sljedeće godine, druga međunarodna premijera ''Šest lica'', i to u [[Francuska|Francuskoj]].
 
Sljedeće godine, [[1924]]., događa se najsporniji<ref>''Luigi Pirandello: Pokojni Mattia Pascal'', Globus media, ''Biblioteka Jutarnjeg lista XX. stoljeće''<name="ReferenceA"/ref> događaj u Pirandellovom životu - postaje član [[Benito Mussolini|Mussolinijeve]] [[Fašizam|Talijanske fašističke stranke]]. <ref>''Luigi Pirandello: Šest lica traži autora'', SysPrint, ''Lektira dostupna svima'', str. 131.<name="ReferenceC"/ref> O svom spornom učlanjenju u stranku Pirandello je odgovirio rečenicom: ''Fašist sam jer sam Talijan''.<ref>''Luigi Pirandello: Pokojni Mattia Pascal'', Globus media, ''Biblioteka Jutarnjeg lista XX. stoljeće''<name="ReferenceA"/ref>
 
Pirandello po učlanjenju odlučuje izmjeniti svojih ''Šest lica''. To čini [[1925]]. i da je to izmjenjeno izdanje izdavačkoj kući ''Bamporad'' koja to izdanje tiska već iste godine. Kao član vladajuće stranke u Italiji, Pirandello je imao dosta privilegija koje ostali umjetnici nisu imali. Na primjer, [[1925]]. sa sinom i par drugih pisaca, Pirandello osniva ''Teatro dell'Arte'' u [[Rim]]u. Također je odlučio sam režirati izvedbu drame, koja je održana u ''Teatro Odescalchiju'' [[18. svibnja]] [[1925]]. Te privilegije nisu bile dostupne umjetnicima koji nisu bili članovi fašističke stranke. Godine [[1925]]. objavljuje i svoj roman ''[[Jedn, nijedan i sto tisuća]]''. Kao jednom od vodećih umjetnika i pisaca tog doba, Pirandello [[1928]]. dobiva čast da postane članom Talijanske akademije. Tu čast udjelio mu je sam ''[[Benito Mussolini|Duce]]''.<ref>''Luigi Pirandello: Šest lica traži autora'', SysPrint, ''Lektira dostupna svima'', str. 132.</ref>
Linija 81 ⟶ 79:
* ''[[Gorski divovi]]'' ([[1935]]., nedovršena)
* ''[[Tako je (ako vam se čini)]]''
* ''[[Kao prije, bolje nego prije]]''
* ''[[Gospođa Morli, jedna i dvije]]''
* ''[[Čovjek s cvijetom u ustima]]''
Linija 110 ⟶ 108:
 
{{DEFAULTSORT:Pirandello, Luigi}}
 
[[Kategorija:Rođeni 1867.]]
[[Kategorija:Umrli 1936.]]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Luigi_Pirandello