Legio III Macedonica – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
djelomično preuzeto s bosanske Wikipedije |
mNema sažetka izmjene |
||
Red 1:
'''Legio IIII Macedonica''' (četvrta makedonska) je bila jedna od [[legija]] [[rimska vojska|rimske vojske]] na polovini I stoljeća. Tačnije, ovu legiju je formirao [[Gaj Julije Cezar]] 48. godine pne. i u njenom sastavu su bili italijanski legionari. Simbol Legio IIII Macedonica bio je bik, kao i drugih Cezarovih legija. [[Vespazijan]] je ovu legiju raspustio 70. godine a od njenih ostataka formirao [[Legio IIII Flavia Felix]] iste godine.
[[Rimska Republika]] je 48. godine pne. bila u odmakloj fazi propadanja. Prethodne godije Cezar je prešao rijeku [[Rubikon]] i započeo građanski rat. [[Pompej]] i ostali pripadnici konzervativne frakcije u rimskom Senatu su se sklonili u [[Grčka|Grčku]]. Cezar je namjeravao da krene u potjeru za njima pa je u tu svrhu, između ostalog, formirao i Legio IIII Macedonica. Već u njenim prvim bitkama pod Cezarovom komandom kod Dyrrhachiuma ([[Drač]], [[Albanija]]) i [[Farsala|Farsale]] u [[Grčka|Grčkoj]] slavilo se; Pompej je bio pobijeđen. Legija je kasnije bila stacionirana u rimskoj provinciji Makedoniji pa odatle i njen ''cognomen'' (prezime).
Legio IIII Macedonica je uvijek bila na strani [[Cezar Augustus|Oktavijana]], Cezarovog posinka, prvo u bici protiv Cezarovih ubojica a kasnije i protiv [[Marko Antonije|Marka Antonija]] u [[Bitka kod Akcija|bici kod Akcija]].
Red 7:
Pod Oktavijanom legija se borila i na iberijskom poluostrvu a nakon pobjede u Kantabrijskom ratu 13. godine legija je ostala u Hispaniji ali su njeni dijelovi bili razasuti po cijeloj teritoriji poluorstva.
Trideset godina kasnije, oko 43. godine, legija je prebačena u Gornju Germaniju, u garnizon kod današnjeg [[Mainz]]a gdje je zamijenila [[Legio XIIII Gemina]]. U godini četiri imperatora Legio IIII Macedonica i [[Legio XXII Primigenia]] su podržale [[
Tokom pobune u [[Batavija|Bataviji]] Legio IIII Macedonica se borila protiv pobunjenika i sačuvala Mainz, no Vespazijan ipak nije imao povjerenja u nju pa je raspustio 70. godine, vjerovatno zbog njene podrške
|