Nakon kraja [[Prvi svjetski rat|prvog svjetskog rata]] ozbiljno razmatra mogućnost kazališne karijere, te s 16 godina glumi Lysandera u [[Shakespeare|Shakepeareovom]] [[San ljetne noći|Snu ljetne noći]]. 1923. primljen je u bečki teatar [[Max ReinhartdReinhardt|Maxa ReinhartdaReinhardta]], koji mu postaje učitelj i mentor. Nezadovoljan podređenom ulogom u Reinhardtovom teatru, napušta glumu i prelazi u režiju. 1934. emigrira u Sjedinjene Države, gdje nastavlja kazališnu djelatnost na Broadwayu i na dramskoj školi univerziteta Yale. 1935. dolazi u [[Hollywood]] gdje na filmu isprva glumi manje karakterne uloge. Nakon [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]] započinje uspješnu karijeru redatelja u [[Hollywood|Hollywoodu]], te debitira [[Film noir|noirom]] ''[[Laura (1944))|Laura]]'', 1944. godine. Inovativni film s latentnom crtom nekrofilije, izazvao je kritike ali postigao i veliki uspjeh. [[1940-ih]] snima i komercijalne filmove, no [[1950-ih]] ostvaruje svoja najbolja djela: ''Angel Face'' (1952.), ''The Moon is Blue'' (1953.) i ''Carmen Jones'' (1954.) kojima izaziva žestoke polemike radi kreiranja opasnih i zavodničkih ženskih likova. Iste godine režira i [[Marilyn Monroe]] u filmu ''Rijeka bez povratka'', povoljno primljenom kod kritike i publike. 1953. mestralno je odglumio [[nacizam|nacističkog]] komandanta logora, Pukovnika Von Scherbacha u filmu [[Billy Wilder|Billyja Wildera]] ''Stalag 17''. S filmom ''The Man with the Golden Arm'' otvoreno prikazuje ovisnost o drogama, što je tada na filmu bila tabu tema. Polovinom [[1950-ih]] seli se u [[Francuska|Francusku]] gdje snima film ''Bonjour Tristesse'' prema knjizi [[Françoise Sagan]]. Krajem [[1950-ih]] vraća se u Sjedinjene Države i započinje niz uspješnih ostvarenja kao: ''[[Anatomija jednog umorstva]]'', (1959.), ''[[Egzodus (1960)|Egzodus]]'' (1960.), ''[[Kardinal (1963)|Kardinal]]'' (1963.) i ''[[In Harm's Way]]''. Aktivan je kao redatelj do 1979., kada snima svoj posljedni film, ''[[Ljudski faktor (1979)|Ljudski faktor]]''.
