Jona (knjiga) – razlika između verzija

[[Knjiga]] progovora o odnosu pobožnih ljudi toga doba, pogotovo [[Židovi|Židova]] prema bezbožnicima <ref>Svijet Biblije, Novi Zavjet, Mladinska knjiga, Zagreb 1991</ref>. Mnogi pobožni ljudi su smatrali, da prema bezbožnicima, koji žive kako im se prohtije ne bi trebalo imati milosti. No [[Bog]] je poručio Joni, da ne misli tako. U knjizi se spominje [[Niniva]], glavni grad [[Asirija|Asirije]], koji je simbol ljudske zajednice u kojoj vlada bezvlađe i bezboštvo.

 

 

Jona je bio [[prorok]], koji je dobio od Boga zapovijed, da ide u grad Ninivu. Tamo su ljudi živjeli raspušteno i Bog ih je želio potaknuti, da se poprave preko Jone. Ali Jona nije želio u Ninivu, jer je smatrao da ne zaslužuju milost i pobjegao je [[brod]]om u Tarsis. Bog je podignuo veliku oluju i mornari su željeli spasiti Jonu i sebe, ali nisu uspjeli. Netko je morao napustiti brod, pa je ždrijeb pao na Jonu, koji je to prihvatio. Smatrao je, da će se time more smiriti, jer se zbog njega i podiglo nevrijeme. Bog je poslao [[kit]]a, koji je progutao Jonu i držao ga u svom tijelu 3 dana i 3 noći. U Knjizi o Joni piše velika [[riba]], ali u [[Evanđelje po Mateju|Evanđelju po Mateju]] (Mt 12, 38-41) spominje se Jona i piše, da je boravio u utrobi kita. Jona je od Boga tražio oprost, koji mu je oprostio i zapovjedio kitu, da ga izbaci na kopno. Jona je krenuo u Ninivu i propovijedao. Ninivljanima je rečeno, da su bili toliko zlobni da će Bog uništiti taj grad za 40 dana, a ta vijest je doprla do kralja Ninive. On je razderao svoje haljine i pokajao se, a pokajalo se i 120 000 stanovnika Ninive. Bog im je oprostio i nije uništio grad.

 

 

Jona se spominje u [[Novi zavjet|Novom zavjetu]] u [[Evanđelje po Mateju|Evanđelju po Mateju]] (Mt 12, 38-41 i 16, 1-14) i [[Evanđelje po Luki|Luki]] (Lk 11, 29-32). [[Isus]] je razgovarao s nekim [[farizeji]]ma i pismoznancima i rekao im: "Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. <ref>Novi zavjet, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1990.</ref>"