Treći makedonski rat – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 29:
Rimskoj vojsci je uspjehe zapriječila sve veća nedisciplina u njenim redovima, odnosno nastojanje komandanata da što duže imaju priliku za ratni plijen u bogatoj Grčkoj, umjesto da brzo završe rat. Takvo stanje stvari je sve više počelo od Rima okretati i njegove dotadašnje saveznike, a čak i oni koji su ostali vjerni su s vremenom postali predmetom sumnje, uključujući i Eumena kome je godine 168. pne. zapriječen ulaz u Italiju kada je Senatu osobno htio iskazati vjernost.
Situacija se poboljšala kada je godine [[168. pne.]] na čelo rimske vojske stao [[Lucije Emilije Paul Makedonac]]. On se nije ustručavao zapodjenuti uređenu bitku s Perzejom, a kada je kod [[Bitka kod Pidne|Pidne]] došlo do konačnog okršaja, vještim korištenjem fleksibilne [[manipula]]rne taktike na neravnom zemljištu je uspio nadvladati Perzejevu dotada nepobjedivu [[falanga|falangu]]. U toj je bitci Makedoncima nanesen odlučujući poraz
== Posljedice ==
Pobjednički Rimljani su odlučili trajno zatrti svaku prijetnju po svoju hegemoniju u Grčkoj. Perzej je odveden u Italiju gdje je nekoliko godina kasnije umro, a njegovo kraljevstvo je podijeljeno na četiri klijentske republike kojima su Rimljani izričito zabranili bilo kakve međusobne veze. Veliki broj makedonskih gradova je uništen, a preko 300.000 Makedonaca prodano u roblje. Zemlja je podijeljena rimskim veteranima kao i [[Trakija|tračkim]] saveznicima. Istovremeno je provedena i velika čistka u samoj Grčkoj. Preko 1000 vodećih političara je prisilno dovedeno u Rim, a među njima se našao i znameniti historičar [[Polibije]] koji će kasnije detaljno opisati sve te događaje.
Rimski postupci u trećem makedonskom ratu su izazvali veliko nezadovoljstvo u Makedoniji i Grčkoj, koje će dvije decenije kasnije dovesti do [[četvrti makedonski rat|četvrtog makedonskog rata]] i uništenja [[Korint]]a.
[[Kategorija:Makedonski ratovi]]
| |||