Kubizam – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 13:
Kubizam je ponikao iz dela i teorije [[Pol Sezan|Pola Sezana]] koji je svoja iskustva i praksu naveo u jednom pismu [[15. april]]a [[1904.]] godine Emilu Bernardu u kome on piše da se ceo realni svet sastoji od kocke, kugle i valjka odnosno geometrijskih oblika na koje se svi oblici mogu rastaviti da bi se naslikali. Sezan je umro i posle njegove smrti je nastao ovaj pravac koji je on inicirao u svojim delima.
 
Početkom [[1906.]] godine u [[Pariz]]u u delima mnogih umetnika, priećujeprimćuje se novi pristup prirodi. Prije Sezana evropski umetnici su nastojali da vide i predstave prirodu u smislu njene materijalnosti. [[Pol Sezan|Sezan]] je začetnik trenda prema traženju nove realnosti ili univerzalnih nepromenjljivih kvaliteta, koja se nalazi ispod površine materije kroz posmatranje i naglašavanje njene osnovne, geometrijske strukture. Ovaj novi pogled se razvijao u narednom periodu od dvadeset i pet godina, paraleleno sa promenama koncepata shvatanja stvarnosti u [[nauka|nauci]]. Sezanov koncept je podrazumevao traženje univerzalne forme prirode kroz geometrijske oblike, kubus, konus i loptu. U traženju nove stvarnosti, umetnici koji se baziraju na Sezanovom konceptu, postepeno preko fovizma, dolaze do likovnog jezika koji će kasnije rezultirati u stil koji dobija ime kubizam.
 
Jedan od najaktivnijih mladih umetnika [[fovizam|fovističkog]] pokreta u [[Pariz]]u od [[1903.]] do [[1906.]] godine bio je [[Španija|Španac]] [[Pablo Pikaso]]. Vjerovatno zbog svog divljenja prema [[Pol Sezan|Sezanovom]] delu ili zbog želje da preuzme vođstvo [[Anri Matis|Matisa]] u fovističkom pokretu, Pikaso počinje da istražuje nove mogućnosti u načinu izražavanja u svom slikarstvu. Svoja istraživanja bazira na analizi volumena i prostorne strukture. Sa skoro istim pristupom kao i Sezan, Pikaso je ipak nezadovoljan naglašavanjem spoljašnjih karakteristika predmeta i traga za metodom izražavanja njihove unutrašnje strukture. U tom traženju novog izraza konačno dolazi do riešenja i počinje da stvara slike prikazujući više strana istog objekta. Za tu ideju se inspiriše ne samo u Sezanu, nego i u delima arhaične grčke kao i [[Afrika|afričke]] skulpture.