Wikipedija

Jugoslavenska ekspedicija na Mount Everest 1979. – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 5:
 
== Pripreme ==
Od 190 alpinista nakon tri temeljite višemjesečne provjere mogućnosti svakog ponaosob, uslove su ispunjavali četrdesetorica a odabrano je njih 24. Pripreme su trajale pune dvije godine i toliko ozbiljne, da je izgledalo kao da se planira vojni pohod. Svi smosu morali naučiti [[Engleski jezik|engleski]], svačiji psihički profil je morao biti idealan, svi fizički zdravi, popraviti zube, ali i kreirati specifičnu opremu, kao što je bila ručna žičara, jer nije bilo da se kupi.<ref>[https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/394332/jugosloveni-su-prije-40-godina-bili-na-krovu-svijeta-na-vrhu-smo-i-ne-znamo-sta-cemo Jugosloveni su prije 40 godina bili na krovu svijeta: Na vrhu smo i ne znamo šta ćemo - Vijesti, 21.07.2019]</ref> Istovremeno je trebalo obezbijediti finasije, vize i mnogobrojne dozvole.

Pet članova ekspedicije (Škarja, Belak, Marenče, Robas, Zaplotnik) otišli su godinu dana ranije, kako bi sve izvidjeli, provjerili, dogovorili i postavili bazni logor na 5.300 metara visine. Istovremeno je otkriven relativno siguran prilaz prijevoju [[Lho La]].<ref>[https://novi.ba/clanak/46304/jugosloveni-na-vrhu-mont-everesta-foto-1979 Jugoslaveni na vrhu Mont Everest Beta N - Nostalgija]</ref><ref name="LhoLa">{{Cite web |url=https://www.himalayanclub.org/hj/37/2/yugoslav-everest-expedition/ |title=Tone Škarja: Jugoslavenska Everest ekspedicija |work=The Himalayan Journal Vol.37, 1981 |accessdate= 13. 9. 2020}}{{en simbol}}</ref>
 
Oprema je iz [[Ljubljana|Ljubljane]] kamionima dopremljena do [[Rijeka|Rijeke]]. U riječkoj luci na brod je utovareno 18 tona opreme: preko 10 km alpinističkih konopaca, 350 m visećih i aluminijskih ljestava, 40 šatora, 80 vreća za spavanje, 30 pari posebno izrađenih penjačkih cipela „gojzerica“, 500 vijaka i klinova za stijene i led, više stotina litara kerozina i plina za kuhanje i skoro četiri tone hrane. Opremi je trebalo dva mjeseca kako bi preko indijske [[Kalkuta|Calcutte]] i [[nepal]]skog [[Katmandu]]a stigla do polazišta u planine. Putovanje je započelo 27. februara 1979. godine.
Linija 13 ⟶ 15:
Ekspedicija je imala 18 tona opreme koju je punih 19 dana nosilo 750 lokalnih nosača sve do 6.000 metara nadmorske visine gdje je na ledniku Khumbu postavljen bazni kamp. Svaki od 750 nosača nosio je teret od 30 kg, a alpinisti su nosili svoju ličnu prtljagu. U baznom logoru na 5300 metara visine postavljeni su šatori i raspoređena oprema. U jednom šatoru nalazila se bačva u kojoj je bilo 60 kg dolarskih novčanica. Nosači su dnevno dobivali po 2 $. Danas je taj iznos do 30 $ po danu.
 
=== Početak uspona ===
Ekspedicija je postavila 5 visinskih kampova i cijelom dužinom između kampova postavljena su fiksna užad za osiguranje. Najveći izazov članove ekspedicije je čekao iznad posljednjeg, petog visinskog kampa na visini iznad 8.200 m.
Između 29. marta i 6. aprila ekspedicija je fiksirala užad na padini između Baznog logora (5.350 m.) i oboda Lho-La (6050 m) sedla, i montirala ručni lift u dužini 200 m. Na taj način je transportovano oko 6 tona opreme. Zatim je podignut Kamp 1 koji se sastojao od šatora i sniježnih jama u kojem je moglo boraviti 40 ljudi. Stepen težine uspona je iznosio između II i III, a posljednjih 150 metara između IV i V stepeni.
[[File:Mount Everest Climbing Routes 1924-1996 photomap-fr.svg|600px|desno|Rute na Mount Everestu]] ▼
 
== Usponi ==
Između 7 i 14 aprila prikupljena oprema je preko ledene i kamene strane (težine IV) prebačena iznad sedla i osnovan je Kamp II (6.770 m.) sa 12 ležajeva. Do 18. aprila podigli su Kamp III (7.170 m.) 50 metara ispod jedne prepreke (Zapadno rame) i snabdjeli ga zalihama.
 
Na tom mjestu [[Američka ekspedicija na Mount Everest 1963.|Američka ekspedicija iz 1963. godine]], koja je krenula iz [[Dolina tišine|Doline tišine]] i jedno vrijeme išla grebenom, sišla je na Sjevernu stranu i [[Hornbeinov kuloar|kuloarom]] došla do vrha. Jugoslavenska ekspedicija je zaobišla Zapadno rame, vratila se na greben i na visini 7.520 metara 27 aprila podigla Kamp IV takođe sa 12 mjesta. Zatim je nastupilo olujno nevrijeme sa vjetrom 150 km/h u trajanju od pet dana i kamp V podignut je tek 9 maja, na visini 8.120 metara.
▲[[File:Mount Everest Climbing Routes 1924-1996 photomap-fr.svg|600pxthumb|desno|600px|Rute na Mount Everestu. Jugoslavenski smjer označen je plavom bojom, a američki, koji se djelimično poklapa, sa ljubičastom]]
 
== Završni usponi ==
Uspon su prvi pokušali Viki Grošelj i Marjan Manfreda. Puno vremena su izgubili tražeći put i zbog oštećenja na jednom od ventila boce s [[kisik]]om. Manfreda je skinuo rukavice nakon što se popeo preko vioke okomite granitne ploče na čijem je vrhu objesio uže, a kada ga je postavio vidio je da mora nazad - promrzle su mu ruke. Vratili su se u bazu, i za njih je uspon bio završen. Kasnije su mu amputirali prste, ali taj fiks je pomogao drugoj navezi da napreduje.<ref name="Manfreda">{{Cite web |url=https://www.dalmacijadanas.hr/prosla-41-godina-daleke-1979-stipe-bozic-postao-je-prvi-hrvat-na-krovu-svijeta-ovako-je-izgledala-povijesna-ekspedicija/ |title=PROŠLA 41 GODINA Daleke 1979. Stipe Božić postao je prvi Hrvat na krovu svijeta: Ovako je izgledala povijesna ekspedicija |work= Dalmacija danas - 16.05.2020 |accessdate= 15. 9. 2020}}</ref><ref name="Štremp">{{Cite web |url=https://peoplepill.com/people/andrej-stremfelj/ |title=Andrej Štrempfelj |work= Word Press |accessdate= 15. 9. 2020}}</ref>
 
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Jugoslavenska_ekspedicija_na_Mount_Everest_1979.