'''Sloboda govora''' je pravo izražavanja vlastitih stajališta i razmišljnja bez [[strah]]a da će te netko u tom pokušati spriječiti ili zbog toga kazniti. Naziva se i '''[[sloboda izražavanja|slobodom izražavanja]]'''.
Smatra se da je sloboda govora neophodna za postojanje [[demokracija|demokratskedemokracije]] vlasti. USloboda zemljamagovora je najčešće samo politička floskula ili samo ideal, a malo je zemalja u kojimasvijetu negdje postoji sloboda govora bez egzistencijalnih reperkusija, udok autokratskimsu sustavimavećina država autokratski sustavi, u kojima se ljudi se boje reći ono što misle. U tom slučaju vlast i nadređeni neraznim znajumetodama štoosujećuje onimišljenje mislesuprotno interesima vladajuće klase ili političke kaste. AkoNadređeni nadređenikontroliraju neili znajuimaju štou svojim rukama sve meinstrim medije i proizvode podređenijavno želemišljenje, neproganjaju mogu'zlomisao' ostvaritinajčešće njihoveudarajući potrebe.na Kadosnovna nemaljudska slobodeprava govora,pojedinaca vlastili igrupa nadređeni(pravo nena brinurad, sestanovanje, oobratovanje, onomuzdravstvo...), štohuškanjem podređenipodanika želeprotiv islobodnih trebajumislilaca. Neki smatraju da je to razlog zašto neke vlasti ne dozvoljavaju slobodu govora - ne žele snositi posljedice preuzimanja [[odgovornost]]i ili se boje pokretanja [[revolucija|revolucije]] do koje bi došlo kad bi svi mogli znati što se sve događa u društvu.
Poznati liberalni mislilac [[John Stuart Mill]] misli da sloboda govora nije važna samo zato što svatko ima pravo na slobodu izražavanja, nego i zato što zajednica u kojoj živimo ima pravo čuti naša razmišljanja.
Zajednice u kojima postoji sloboda govora dozvoljavaju da sve smije biti izrečeno osim govora mržnje prema drugim etničkim, vjerskim, spolnim, rodnim i kulturnim zajednicama.
Kao što je naglasio [[Alexis de Tocqueville|Tocqueville]], ljudi se boje slobodno govoriti ne zbog straha od kazni, već zbog pritiska članova zajednice. Kad pojedinac iznosi nepopularne ideje, može se suočiti s prijeziromprezirom članova svoje zajednice ili čak postati žrtvom [[zlostavljanje|zlostavljanja]]. PrimjericeNa primjer, u modernoj EuropiEvropi, takvim oblicima zlostavljanja posebno su izloženi protivnici i kritičari lažne, tzv. liberalne 'demokracije', zagovornici demokracije (direktno upravljanje), ukidanja eksploatacije, a u zemljama s velikim brojem vjernika i ateisti ili pripadnici manjinskih vjerskih skupina. Ovaj oblik zabrane slobodnog izražavanja je čak i teže obuzdavati od od zabrana slobode izražavanja od strane vlasti. Postavlja se pitanje je li zaštita slobode govora stvar [[pravo|prava]] ili stvar zaštite od utjecaja [[vlast]]i.
