Hrvatska ženska ekspedicija na Mount Everest 2009. – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 1:
[[File:Everest-fromKalarPatar.jpg|mini|desno|Mount Everest]]
'''Hrvatska ženska ekspedicija na Mount Everest 2009.''' organizovana je u periodu mart - maj 2009. god. Kao prve alpinistkinje iz Hrvatske, na vrh su se 19. V. popele sestre [[Darija Bostjančić|Darija]] i [[Iris Bostjančić]] u društvu nekoliko [[Šerpa narod|Šerpa]] (vođa Lakhpa Nuru), a 21. V. i [[Ena Vrbek]] i [[Milena Šijan]].<ref>[https://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=42157 Mount Everest - Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020.]</ref>
[[Alpinizam|Alpinistice]] su se pripremale 14 mjeseci. [[Ekspedicija|Ekspediciju]] su činili: [[Darko Berljak]], vođa ekspedicije, sestre Darija i Iris Bostjančić, Milena Šijan, Ena Vrbek, Vedrana Simičević, Sanja Đurin, Jana Mijailović, Tea Đurek, Josipa Levar, dr. Lana Đonlagić i Sunčica Hrašćanec. U osvajanje Mt. Everesta su krenule u martu.
Red 6:
Izbor najpripremljenijih vršen je tako što su napravljene tri tablice prema kriterijima spremnosti za uspon. Jednu je napravio vođa ekspedicije Darko Berljak, drugu Šerpe, a treću liječnica. Prve četiri djevojke podudarale su se na sve tri tablice i stekle su privilegiju da ispenju vrh.
== Prvi uspon ==
Od baznog logora na 5.380 metara na uspon su prve krenule sestre [[Darija Bostjančić|Darija]] i [[Iris Bostjančić]]. Uspon prema vrhu trajao je više od 100 sati.<ref>[https://www.hoo.hr/hr/hrvatski-olimpijski-odbor/nacionalni-sportski-savezi/141-savezi-olimpijskih-sportova/hrvatski-planinarski-savez/1601-Hrvatice%20osvojile%20Mount%20Everest Hrvatice osvojile Mount Everest - Hrvatski olimpijski komitet]</ref> Tokom uspona zatrpala ih je [[lavina]], ali bez posljedica.<ref>[http://www.ponoshrvatske.hr/heroji/2009/021_mont_everest-7625/ ŽENSKA EKSPEDICIJA NA MT. EVEREST - ]</ref>Završni i teški iscrpljujući uspon po jugoistočnom grebenu počeo je 18.05. prije 22,00 sata s Južnog sedla (7.920 m.). Cijeli taj dan duvao je snažan vjetar, ali se smirio oko 21,00 i brzina mu se smanjila na prihvatljivih 30 km/h. Više desetaka penjača iz svjetske himalajske elite i isto toliko Šerpa odmah je krenulo na uspon, među njima Darija, Iris i trojica Šerpa – Lakhpa, Pemba i Nawang. Prva dionica završnog uspona čini penjanje do tzv. »Balkona« na visini od 8.400 metara. Tamo su došli za nešto više od 4 sata, što znači da su 100 metara visinske razlike penjale za nepun sat, što je za te uslove dosta brzo.
Sljedećih pet i po sati trebalo im je do Južnog vrha (8.750 m), te još dva sata preko poznatog grebena i [[
Slijedio je još teži i opasniji dio puta od uspona, višesatno spuštanje prema Južnom sedlu gdje su prenoćili. Sestre Bostjančić su prilikom povratka u bazni logor nakon svog pothvata naišle na penjača koji je kolabirao i pružile su mu [[Prva pomoć|prvu pomoć]] (dale su mu inekciju). Sa druge strane, u 72 dana koliko je trajala, hrvatska ekspedicija nije imala nijednu [[Visinska bolest|visinsku bolest]], ni jednu ozeblinu i niti jednu povredu.<ref>[https://www.tportal.hr/sport/clanak/hrvatske-alpinistice-se-vratile-u-domovinu-20090603 Hrvatske alpinistice se vratile u domovinu - tportal.hr]</ref>
Red 14:
Ovim usponom Darija i Iris Bostjančić postale su prve žene te godine na vrhu svijeta, ali i prve sestre u historiji koje su istovremeno došle na vrh Mount Everesta.
== Drugi uspon ==
Najmlađa i najstarija članica ekspedicije i obje pripadnice [[
== Reference ==
{{reference|2}}
|