Dijalektika – razlika između verzija

'''Dijalektika''' ([[starogrčki jezik|starogrčkigrč]]. ''διαλεκτική τέχνη '', dialektiké téchne,'' - vještina dijaloga i diskusije, [[latinski jezik|latinskilat]]. ''ars dialectica'', umjetnost- vođenjaumjeće razgovora) je promjenjiv [[filozofija|filozofski]] pojam koji u novom vijeku dobiva značenje nauke o razvoju i kretanjima u suprotnostima te kao [[dijalektička metoda]].

=== Povijest dijalektike ===

* "Kod [[Platon|Platona]] dijalektika označava umjetnost diskutiranja na temelju pitanja i odgovora; vještinu podjele stvari na vrste i rodove da bi se o njima moglo raspravljati i diskutirati, da bi se od nižih pojmova strogim logičkim postupkom, definicijom, analizom i sintezom došlo do spoznaje najviših pojmova. [[Aristotel]] naziva [[Zenon iz Eleje|Zenona iz Eleje]] dijalektičarom jer pokazuje kontradiktornosti kad se pretpostavi gibanje, mnoštvo.

* [[Heraklit|Heraklitovo]] učenje naziva se isto dijalektikom, jer je stvarnost shatio u vječnoj mijeni, a proturječnosti i suprotnosti kao izvore kretanja i razvoja. Dok Zenon u analizi mišljenja pokazuje kontradikcije kad se pretpostavi gibanje, da bi tada odbacio kontradikciju i gibanje, Heraklit priznaje objektivno kretanje i kontradikcije u stvarnosti. Sam Aristotel upotrebljava taj pojam za postupak dokazivanja po vjerojatnosti, a katkad mu označava i 'sofističnost'.

* [[Stoicizam|Stoici]] tim pojmom označavaju ili [[Gramatika|gramatiku]] i [[Реторика|retoriku]] ili [[Logika|logiku]] i [[Gnoseologija|gnoseologiju]].

* U srednjem vijeku dijalektika označava formalnu logiku, koja s retorikom i gramatikom sačinjava trivijum.

* [[Immanuel Kant|Kant]] u svojoj ''Kritici čistog uma'' pod 'transcedetalnom dijalektikom' shvaća kritiku dijalektičkog privida, tj. pokušaja da se razumske kategorije, koji vrijede samo za predmete mogućeg iskustva, primijene i na stvari po sebi, što dovodi do antinomija.

* Nakon [[Johann Gottlieb Fichte|Fichteove]] dijalektičke forme dedukcije pojmova (teza, antiteza i sinteza), [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Hegel]] stvara od dijalektike opću metodu svoje filozofije i ujedno dijalektiku shvaća kao put samorazvoja apsolutne ideje, prema tome stvarnosti uopće. Bitna je odlika toga shvaćanja da svaki pojam implicite sadrži svoju suprotnost (antitezu), te da se u sintezi dijalektički prevladaju. Buduće da su za Hegela mišljenje i bitak identični, dijalektika prvenstveno kao razvoj i kretanje u suprotnostima bitan je sadržaj svega postojećeg.

* [[Karl Marx|Marx]] i [[Friedrich Engels|Engels]] nastavljaju, u materijalističkom smislu, na Hegelovu koncepciju, shvaćajući pod dijalektikom '''nauku o općim zakonima kretanja, kako vanjskog svijeta, tako i ljudskog mišljenja''<nowiki/>' (Engels). U tom se smislu u marksizmu pod dijalektikom shvaća i objektivni proces koji se odvija po [[Dijalektički zakoni|dijalektičkim zakonima]] i subjektivni [[Dijalektička metoda|dijalektički metodski postupak]] kojim mi prilazimo istraživanju pojava, a koji je zapravo rezultat spoznaje dijalektičnosti same stvarnosti. Osnovno područje dijalektike za marksizam je čovjekova historija u kojoj dolazi do izražaja dijalektički odnos subjeka i objekta, tj. revolucionarnost čovjekove historijske prakse." ([[Predrag Vranicki|P. Vranicki]])

== VanjskeVidi vezejoš ==