Appeasement – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m +commonscat |
mNema sažetka izmjene |
||
Red 1:
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 146-1976-063-32, Bad Godesberg, Münchener Abkommen, Vorbereitung.jpg|thumb|250px|right|Britanski premijer [[Neville Chamberlain]] i njemački kancelar [[Adolf Hitler]] pred potpisivanje [[Münchenski sporazum|Münchenskog sporazuma]].]]
'''Appeasement''' (na [[engleski|engleskom]]: "povlađivanje", "primirivanje" ili "popuštanje") je izraz kojim se opisuje vanjska politika vodećih [[Zapadni svijet|zapadnih]] velesila [[1930-e|1930-ih]], prije svega [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenog Kraljevstva]], i to u kontekstu odnosa sa [[nacistička Njemačka|nacističkom Njemačkom]], [[Kraljevina Italija|fašističkom Italijom]] i, u manjoj mjeri, [[Japan]]om, a koje je karakterizirala nedostatak bilo kakve odlučne reakcije na njihovu agresivnu politiku, čak i kada je ona uključivala pokretanje [[rat|oružanih sukoba]], odnosno [[aneksija|aneksiju]] ili [[vojna okupacija|okupaciju]] drugih država, odnosno nastojanje da se slični postupci spriječe i zaustave [[diplomacija|diplomatskim]] [[kompromis]]ima, odnosno izdašnim teritorijalnim, političkim i drugim ustupcima u njihovu korist. Ličnost koja se najčešće vezuje uz tu politiku bio je [[Neville Chamberlain]], britanski premijer od 1937. do
''Appeasement'' je nedugo nakon izbijanja Drugog svjetskog rata postao predmetom snažnih kritika, odnosno široko rasprostranjenog stava kako je značajno poboljšao geostratešku i ekonomsku poziciju Njemačke i drugih [[Sile Osovine|osovinskih]] sila, te tako ne samo potakao nastavak agresije i izbijanje sukoba, nego bio i zaslužan za osovinske uspjehe u prvim godinama rata. U [[levica|ljevičarskim]] krugovima se ''Appeasement'' često tumačio kao posljedica [[antikomunizam|antikomunističkog]] raspoloženja u britanskom političkom [[establishment]]u, odnosno nastojanja da se nacistička Njemačka i fašistička Italija okrenu protiv [[SSSR|Sovjetskog Saveza]]. Sami zagovornici ''Appeasementa'' su, pak, tvrdili da im je glavni motiv bilo nastojanje da se po svaku cijenu izbjegne izbijanje novog [[svjetski rat|globalnog krvoprolića]]. Kasniji historičari, prije svega [[A. J. P. Taylor]], su ''Appeasement'' tumačili kao posljedicu objektivnih okolnosti u kojima su se našle vodeće zapadne sile, odnosno kombinacije ekonomskih problema uzrokovanih [[Velika depresija|Velikom depresijom]] i [[pacifizam|pacifizma]] koji je dominirao u najširom slojevima stanovništva i birača. ''Appeasement'' se ponekad tumači manje kao nastojanje da se spriječi rat, a više kao nastojanje da se kupi dragocjeno vrijeme kako bi se Britanija i Francuska mogle adekvatno naoružati pred neizbježni sukob.
|