Apostoli – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
m Vraćene izmjene 82.114.79.191 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Mladifilozof
oznaka: vraćanje
Red 1:
[[Datoteka:Brooklyn Museum - The Exhortation to the Apostles (Recommandation aux apôtres) - James Tissot.jpg|thumb|[[Džejms Tiso]], ''Isus i apostoli''.]]
 
Aoposoli su:<nowiki>''</nowiki>'Apostol''' ([[grčki jezik|grč]]. απόστολος ''apostolos'' - poslanik, izaslanik; grč. ''apo'' "od" + ''stellein'' "slati") je naziv nadjenut dvanaestorici [[Isus Krist|Kristovih]] [[Isusovi učenici|učenika]] koje je on poslao da šire njegovo učenje propovijedajući [[evanđelje]] i čineći "znakove" u njegovo ime.
 
Po redu izbora, "ovo su imena dvanaestorice: [[Šimun Petar|Šimun, zvani Petar]], i njegov brat [[Apostol Andrija|Andrija]]; [[Jakov Zebedejev]] (stariji) i brat mu [[Apostol Ivan|Ivan]]; [[Apostol Filip|Filip]] i [[Apostol Bartolomej|Bartolomej]]; [[Apostol Toma|Toma]] i [[Apostol Matej|Matej]], carinik; [[Apostol Jakov|Jakov Alfejev]] (mlađi) i [[Juda Tadej]]; [[Šimun Kanaanac]] (Kananej) i [[Juda Iskariotski]] (Iškanotski), koji ga izdade" (Mt 10, 2-4). Kako se Juda Iskariotski nakon izdaje objesio, apostoli su kockom u svoj zbor pribrojili Matiju.
Red 9:
U pravovernoj hrišćanskoj tradiciji od apostola se najviše slave [[Sveti Petar|Petar]] i [[Pavle od Tarsa|Pavle]] (koji nije bio među dvanaestoricom). S druge strane, u ranohrišćanskim apokrifnim spisima se kao uzori često navode [[Marija Magdalena|Marija]], [[apostol Matej|Matej]], [[apostol Filip|Filip]] i [[apostol Toma|Toma]].<ref>[[Dijalog Spasitelja|Dijalog Spasiteljev]] 139.12—13, u: NHL 325.</ref><ref>Clemens Alexandrinus, Stromata 4.71 i dalje.</ref>
 
== Ucenje isusova i UcenjeUčenje apostola: ==
{{main|Učenje Isusa|Učenje apostola}}
[[Datoteka:Apostles capp.JPG|thumb|Isus i apostoli, kapadokijska [[freska]].]]
Prvi [[Isusovi učenici]] razvili su svojevrsni kodeks ponašanja i način života. Iz [[Dela apostolska|Dela apostolskih]] doznajemo da su oni delili svoju imovinu. Takođe, apostolski poziv podrazumevao je, u velikoj meri, odricanje od kućnog života i stalnog boravka, pa se tako među ovim misionarima počeo širiti svojevrstan „ideal [[Beskućništvo|beskućništva]]“. Da bi se pristupilo [[Isus]]u i njegovom pokretu, poželjno je bilo napustiti svoje ognjište, [[kuća|kuću]], [[vlasništvo]]. Ideal beskućništva bio je prilično rasprostranjen među [[rani hrišćani|ranim hrišćanima]] tokom prva tri veka. U jevanđeljima se, u skladu s tim ranim kodeksom ponašanja, preziralo [[bogatstvo]] i privatno vlasništvo. Blago ne treba sakupljati na zemlji, „gde moljac i rđa kvari“, već na nebu, [[Gde ti je blago onde ti je srce|kao što to savetuje Isus]] (Mt 6.19–21). Apostolski život je bio život proveden na putu. A sam Isus je govorio: „''Koji vas prima, mene prima; a koji prima mene, prima onoga koji me je poslao''“. Ili, opet: „''[[Traži i kucaj|Traži, i biće ti dato]]''“. Još jedna upadljiva karakteristika apostolskog i proročkog života bila je odricanje od [[porodica|porodičnih]] veza. Napuštanje stalnog doma podrazumevalo je, svakako, i raskid s familijom. Prema Markovom evanđelju, učenici su napuštali kuće, njive, rodbinu. Neki od njih morali su čak da prekrše i minimalne obzire prema članovima svojih porodica, uključujući i njihovo sahranjivanje.<ref>[http://www.scribd.com/doc/68546261/Religije-sveta-budizam-hri%C5%A1%C4%87anstvo-islam Religije sveta: budizam, hrišćanstvo, islam]</ref>