Wikipedija

Vrlina – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka izmjene
oznake: vraćena izmjena vizualno uređivanje
Red 1:
{{redirect|Krepost}}
 
'''Vrlina''' ili '''krepost''' (grč. ''ἀρετή'', lat. ''virtus,'' jakost, valjanost) je moralna izvrsnost [[ličnost]]i. To je sposobnost [[um]]nogvaljanog delovanja uili skladučinjenja, saslobodan najvišimizbor ljudskimprema i'srednjosti' (''mesótes'') između ekstrema kao poroka prema principu 'kako bi ga božanskimodredio normama<ref>Ivanrazborit Vidanovićčovek, [[Rečnik socijalnog radaAristotel|Aristotelova]]</ref> je definicija (''Nikomahova etika II. Pojam6, suprotan1106 vrlinib 36''). Određujući tako vrlinu Aristotel naglašava da je [[porok]]ona prema svojoj ontološkoj biti doduše srednjost, ali u etičkom pogledu prema najboljem i najpravednijem ona je vrhunac ili krajnost.
 
== Antičke vrline ==
[[Datoteka:Efez Celsus Library 2 RB.JPG|thumb|[[Personifikacija]] vrline ([[Grčki jezik|gr]]. ''ἀρετή''), [[Efes]], [[Turska]].]]
Prema antičkom shvatanju, ljudska vrlina je pre svega snaga duha, sposobnost valjanog delovanja. Stari Grci [[Platon]]) su temeljnim smatrali sledeće četiri vrline:
* [[razboritostmudrost]] (''sophía'', [[Latinski jezik|lat.]] ''sapientia'' - lakoća uviđanja šta treba činiti u raznim situacijama života)
* [[umerenost]] (''sophrosýne'', lat. ''temperantia'' - lakoća upravljanja težnjama i njihovo držanje u granicama razuma)▼
* [[pravednost]] (trajno raspoloženje za dati svakome što mu pripada)▼
* [[hrabrost]] (''andrėia'', lat. ''fortitudo'' - lakoća svladavanja poteškoća u vršenju dobra i podnošenje kušnji života).[[pravednost]] (''dikaiosýne'', lat. ''Iustitia'' - trajno raspoloženje za dati svakome što mu pripada)▼
▲* [[umerenost]] (lakoća upravljanja težnjama i njihovo držanje u granicama razuma)
▲* [[pravednost]] (''dikaiosýne'', lat. ''Iustitia'' - trajno raspoloženje za dati svakome što mu pripada)
▲* [[hrabrost]] (lakoća svladavanja poteškoća u vršenju dobra i podnošenje kušnji života).
 
Aristotel pak razlikuje etičke ili moralne vrline kao što su umerenost, pravednost, prijateljsvo i dr., od dianoetičkih (razumskih): umeće, nauka, razboritost, umnost i mudrost, šta apravo čine stepene spoznaje
 
== Hrišćanske vrline ==
[[Datoteka:Schnorr von Carolsfeld - Glaube, Liebe, Hoffnung.jpg|thumb|Julius Šnor fon Karolsfeld, ''Ljubav, vera, nada''.]]
U [[hrišćanstvo|hrišćanstvuHrišćanstvo]], vrlina je poštovanjedopunilo vrline uvođenjem teoloških vrednosti. vera (''fides''), ljubav (''caritas''), božjihnada zakona(''spes''). Hrišćanska tradicija obuhvata četiri „prirodne” vrline<ref>Ivan Vidanović, [[Rečnik socijalnog rada]]</ref>:
* [[smernost]],
* [[uzdržljivost]],
Linija 19 ⟶ 21:
* [[pravednost]].
 
Njima je [[Sveti Pavle]] dodao teološke vrline: [[vera|veru]], [[ljubav]] i [[nada|nadu]]. Po hrišćanskom učenju, vrline nisu urođene ljudima, već ih je [[Bog]] dao kroz [[Hrist]]a da bi ih vernici primenjivali<ref>Ivan Vidanović, [[Rečnik socijalnog rada]]</ref>.
 
== Budističke vrline ==
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Vrlina