|
*# Od [[nemački jezik|njemačke]] riječi ''Hüttler'' ili slično: što znači "onaj koji živi u kolibi", "pastir"
*# Od [[Slavenski jezici|slavenskog]] ''Hidlar'' i ''Hidlarcek'' ili nešto slično.
== Ostavština ==
Adolf Hitler je, po mnogim prosudbama, jedan od najznačajnijih političara 20. stoljeća. Zahvaljujući potpunom kolapsu njemačkoga nacizma te demonskoj auri koju je taj režim uživao još tijekom trajanja, a još i potencirano u nebrojenim filmskim i televizijskim obradbama- Hitler je stekao kultni status dijaboličkoga vođe, praktički utjelovljenja Sotone i najsnažnije javne osobnosti novijega doba.
No, pogleda li se trjeznije njegova karijera, i prouče ozbiljnije raščlane nacifašizma, Hitlerove osobnosti i spleta mitologema koji su se nakupili oko njega, nameću se sljedeći zaključci:
* zbog razornoga djelovanja nacizma i brutalnosti koja je došla pod lupu javnosti dosta brzo (jedva 12 godina nakon Hitlerova dolaska na vlast)- Hitler je zadobio karizmatičnu auru najveća zločinca u povijesti: ocjena u najmanju ruku problematična, uzmu li se u obzir ubilačke karijere [[Džingis Kan|Džingis kana]], [[Timur|Timur Lenka]], [[Josif Staljin|Staljina]] i [[Mao]]a.
* također, po svemu sudeći, njegove su sposobnosti i utjecaj precijenjeni. Iako je omiljena zabava povjesnika odabir "naj" političara određenoga vremenskoga razdoblja, ako za ocjenu povijesne veličine uzmemo doseg posljedica koje je političarevo djelovanje ostavilo na licu svijeta, tada su [[Vladimir Iljič Lenjin]] i Homeini najveći političari dvadesetog stoljeća.
* povjesničari su u ocjeni Hitlerove političke djelatnosti podijeljeni između dva ekstremna stajališta (naravno, dobar dio historičara pokušava pronaći srednji put među ekstremima):
a) po jednoj je školi, koje je najistaknutiji predstavnik britanski povjesnik A.J.P. Taylor (a tu su i povjesničari nacizma kao E. Nolte), Hitler bio pragmatični političar koji je gurnut u rat mješavinom poraslih geopolitičkih apetita i spleta okolnosti. Po toj je školi nerealno smatrati da je ideologija iz "Mein Kampfa" (rasne teorije, Lebensraum, prodor na istok) bila praktička vodilja Hitlera u njegovoj politici. Ili Hitler nije bio (ili nije kanio biti) "osvajač svijeta", nego ga je splet okolnosti gurnuo u rat protiv većine čovječanstva.
b) po drugoj je povjesničarskoj školi mišljenja Hitler kao političar zapravo samo u praksi provodio megalomanski plan osvajanja svijeta što ga je zacrtao još 20-ih godina u "Mein Kampfu". Po tom je vidozoru Hitler bio predodređen za svjetski rat.
No, većina povjesnika (Ian Kershaw, brojni njemački povjesničari) drži da istina leži u sredini: Hitler jest imao jasno profiliranu ideologiju još iz 20-ih (rasizam i pangermanski ekspanzionizam), no, to nije nužno moralo dovesti do svjetskoga rata, niti je on imao ambiciju da "pokori svijet" i sl. Činjenica je da je smjesa okolnosti, od popustljivosti zapada, komunističke dvolične politike, geopolitičkih planova anglosaskih imperijalnih demokracija... dovela do razbuktavanja rata koji nije bio nužan, ni po kojim principima, još, recimo, 1938. Da se ne bi navodilo na krivi put, Hitlerovo kršenje Versajskog ugovora (naoružavanje Njemačke) se ne može tumačiti samo kao redovno stavljanje vojne industrije u pogon (što je dio svake industrijalizirane razvijene demokracije danas), ali opet ni kao spremanje na svjetski rat. Protimbe među velikim silama, a poglavito nacistički napadaj na SSSR, dovele su do iluzornoga zaključka, post festum, o velikom diktatoru koji je imao nezajažljivu i nepromjenljivu ambiciju da zavlada svijetom, slavensku Europu bi rado pokorio, no svijet mu je bio prevelik.
== Izvori ==
|
