Razlike između izmjena na stranici "Mulholland Drive (film)"

Obrisana 204 bajta ,  prije 5 mjeseci
m/м
clean up, replaced: {{USA}} → {{flag|Sjedinjene Države}} using AWB
m/м (clean up, replaced: {{USA}} → {{flag|Sjedinjene Države}} using AWB)
 
| premijera = [[2001.]]
| trajanje = 147 min.
| država = {{USAflag|Sjedinjene Države}}
| jezik = [[engleski]]
| budžet = $15.000,000
Film je originalno zamišljen kao Pilot epizoda [[televizijska serija|televizijske serije]] pa je Lynch njegov veliki dio snimio kako bi ostavio mogućnost za potencijalne nastavke (epizode). Međutim, nakon što su televizijski producenti vidjeli Lynchovu verziju, odbili su projekt pa je redatelj dodatno snimio kraj i tako sve upakirao u cjelovečernji film. Takva ''polu-pilot, polu-film'' verzija uz Lynchov karakteristični stil snimanja ostavili su sve događaje u istome otvorenim za nagađanje, diskusije i razne teorije. Sam Lynch odbio je ponuditi objašnjenje filma, ostavljajući publici, kritičarima i filmskoj ekipi da spekuliraju o tome što film zapravo želi reći.
 
Radnja filma vrti se oko mlade glumice Betty Elms koja upravo dolazi u [[Los Angeles]] ([[Kalifornija]]) gdje se susreće i sprijateljuje sa ženom koja se skriva u stanu Bettyine tete i pati od [[amnezija|amnezije]]. Priča također uključuje i nekoliko zasebnih, na prvi pogled nepovezanih epizoda koje se kasnije spajaju na različite načine, kao i poneke nadrealne scene i slike koje se odnose na zagonetnu naraciju samog filma. Kritičar [[newNew York Times|New York Timesa]]a, [[A. O. Scott]] o filmu je napisao: "Premda bi neki mogli pomisliti da je radnja filma uvreda protiv narativnog reda... Film je zapravo opojno oslobođenje osjećaja s trenucima u kojima nam se čini da smo u potpunosti nadmoćni zbog vlastite mogućnosti izlaska iz tog mračnog svijeta nesvjesnog."<ref>{{Cite news
| first=A.O
| last=Scott
Priča [[film]]a nije linearna i vrijeme radnje ne prati kronološki. Misteriozna žena tamne kose ([[Laura Elena Harring]]) uspijeva pobjeći od vlastitog ubojstva preživjevši [[prometna nesreća|prometnu nesreću]] na Mulholland Driveu. Ozlijeđena i u šoku, spušta se u [[Los Angeles]] i kriomice ulazi u stan kojeg upravo napušta ostarjela, crvenokosa žena. Sljedećeg dana u isti stan dolazi vedra, optimistična i puna nade glumica Betty Elms ([[Naomi Watts]]) i pronalazi zbunjenu crnokosu ženu koja se ne može sjetiti niti vlastitog imena. Crnokosa žena kaže da se zova "Rita", nakon što je u kupaonici vidjela poster filma [[Gilda (1946.)|Gilda]] iz [[1946.]] godine u kojem naslovnu ulogu igra [[Rita Hayworth]]. Kako bi joj pomogle u razotkrivanju njezinog identiteta, obje djevojke pogledaju u Ritinu torbicu gdje pronalaze poveliku količinu [[novac|novca]] i neobičan plavi ključ.
[[Datoteka:2004-04-02 - 31 - Mulholland Drive.jpg|mini|200px|[[Mulholland Drive]] - stvarna ulica u [[Los Angeles]]u prema kojoj film nosi ime; ujedno i glavno mjesto radnje.]]
U zalogajnici imena [[Winkies]], muškarac priča svom prijatelju noćnu moru u kojoj je vidio užasavajuće lice upravo iza zalogajnice u kojoj se nalaze. Nakon što odu istražiti mjesto iza [[restoran]]a, lice se nakratko pojavljuje, a muškarac koji je noćnu moru sanjao ruši se u šoku. [[Hollywood|Holivudski]] [[redatelj]] Adam Kesher ([[Justin Theroux]]) izgubio je kreativnu slobodu na svom novom filmu zbog očiglednih [[mafija]]ša koji od njega zahtijevaju da za glavnu ulogu uzme nepoznatu glumicu Camillu Rhodes ([[Melissa George]]). Nakon što ih odbije, vraća se kući gdje zatječe svoju ženu u krevetu s drugim te biva izbačen iz nje. Kasnije saznaje da mu je [[banka]] blokirala sve račune i da je trenutno švorc. Uskoro pristaje naći se s misterioznim likom Kaubojem koji mu još jedanput savjetuje da za svoje vlastito dobro u svoj film uzme glumicu Camillu Rhodes. U isto vrijeme nespretni ubojica ([[Mark Pellegrino]]) pokušava ukrasti knjižicu punu telefonskih brojeva, a pritom ubija troje ljudi.
 
Pokušavajući saznati što više informacija o Ritinoj nesreći, Betty i Rita odlaze u Winkies gdje ih poslužuje konobarica imena Diane nakon čega se Rita sjeti imena "Diane Selwyn". Uskoro pronađu Diane Selwyn u [[telefonski imenik|telefonskom imeniku]] i nazovu je, ali se ona ne javlja. Betty odlazi na audiciju gdje sve prisutne obara s nogu. Agentica za glumce odvede ju na set filma imena ''The Sylvia North Story'' kojeg režira Adam, upravo u trenutku kada se na audiciji pojavljuje Camilla Rhodes, a Adam samo izgovara rečenicu "Ovo je ta djevojka." Betty pobjegne prije nego što upozna Adama, opravdavajući se da mora posjetiti prijateljicu.
 
Betty i Rita odlaze u stan Diane Selwyn te provaljuju u njega kroz prozor, nakon što im nitko ne otvori vrata. U spavaćoj sobi pronalaze leš žene koja je mrtva nekoliko dana. Užasnute, vraćaju se u svoj stan gdje se Rita maskira, stavljajući na sebe plavu vlasulju. Dvije djevojke spavaju zajedno i probude se u dva sata ujutro nakon što Rita počne inzistirati da odu u jezivo [[kazalište]] imena klub ''Silencio''. Na pozornici čovjek na nekoliko jezika objašnjava da je sve iluzija; žena započne pjevati pa se onda ruši, iako se glas još uvijek čuje. Betty u svojoj torbici pronalazi plavu kutiju koja odgovara Ritinom plavom ključu. Nakon povratka u stan, Rita pronalazi ključ, a Betty misteriozno nestaje. Rita otključava kutiju nakon čega kutija pada na pod uz tupi udarac.
 
Starija crvenokosa žena odluči istražiti zvuk, ali ne pronalazi ništa. Kauboj se pojavljuje na ulaznim vratima spavaće sobe Diane Selwyn i kaže: "Hej, ljepotice. Vrijeme je za buđenje." Diane Selwyn (glumi ju Naomi Watts) budi se u svom krevetu. Izgleda baš poput Betty, ali vidimo ju kao usamljenu, depresivnu i propalu glumicu koja je zaljubljena u Camillu Rhodes (koju sad glumi Harring) koja ju muči i odbija. Na Camillin poziv, Diane dolazi na zabavu u Adamovoj kući na Mulholland Driveu. Njezina limuzina stane prije nego što dođu do kuće, a Camilla ju otprati do zabave putem prečaca. Čini se da je Adam zaljubljen u Camillu. Tijekom večere, Diane priča kako je došla u Hollywood nakon što joj je teta umrla i kako je upoznala Camillu na audiciji za film ''The Sylvia North Story''. Još jedna žena (koju glumi Melissa George) poljubi Camillu nakon čega se obje okrenu i nasmiješe Diane. Adam i Camilla pripremaju se za važnu obavijest gostima zabave te se nasmiju i poljube dok Diane gleda i plače.
 
Diane se susreće s nespretnim ubojicom u zalogajnici Winkies gdje mu daje Camillinu fotografiju i veliku svotu novca dok ih poslužuje konobarica imena Betty. Ubojica kaže Diane da će, kada posao bude završen, naći plavi ključ. Diane ga upita što ključ otvara (ako uopće išta otvara), na što se ubojica samo nasmije. Diane podigne pogled i na šanku vidi čovjeka koji je sanjao noćnu moru. U svome stanu, gledajući ključ na stoliću ispred nje, Diane počnu terorizirati halucinacije. Ona vrišteći potrči do svojeg kreveta gdje se ubija. U posljednjem kadru vidimo ženu iz kluba koja šapne "''Silencio''".
Originalno zamišljen kao [[televizijska serija]], projekt ''Mulholland Drive'' započeo je kao dvo-i-pol satna Pilot epizoda u produkciji [[Touchstone Television]] s namjerom prikazivanja na [[ABC|ABC-u]]. [[David Lynch]] uspio je prodati ideju izvršnim direktorima ABC-a koju je tada temeljio samo na priči o liku Rite koja nakon automobilske nesreće izlazi iz [[automobil|auta]] s torbom u kojoj se nalazi 125 tisuća [[dolar]]a i plavim ključem dok joj Betty pomaže u otkrivanju njezinog identiteta. Jedan od direktora ABC-a se prisjeća: "Sjećam se jezivosti te žene u toj strašnoj prometnoj nesreći i Davida kako nam nagađa da je neki ljudi slijede. Ona nije samo u nevolji - ona ''jest'' nevolja. Naravno, pitali smo što se događa dalje, a David je samo odgovorio da ćemo prvo morati kupiti ideju kako bi nam rekao nastavak priče."<ref name="Woods, p. 206">Woods, p.&nbsp;206.</ref>
 
Lynch je opisao atraktivnost ideje Pilot epizode, unatoč tome što je bio svjestan da bi ga medij kao što je televizija mogla suziti: "Slab sam na priče koje se događaju u kontinuitetu... Teoretski možeš dobiti dobru priču i otići jako duboko te otvoriti potpuno novi svijet, ali do toga treba proći dosta vremena".<ref name="divine"/> Priča je uključivala normalne, ali i nadrealne elemente poput prethodne Lynchove televizijske serije [[Twin Peaks]]. Postavljeni su temelji za razvoj različitih priča poput Ritinog identiteta, Bettyne karijere i filmskog projekta Adama Keshera.<ref>Woods, p.&nbsp;205–214.</ref>
 
=== Glumačka postava ===
Lynch je dodijelio uloge [[Naomi Watts]] i [[Laura Elena Harring|Lauri Eleni Harring]] na temelju njihovih fotografija. Nazvao ih je i pozvao na polu-satni intervju te im rekao da se nikad prije nije susreo s njihovim radovima na [[film]]u ili [[televizija|televiziji]].<ref name="david"/> Harring je smatrala kobnom činjenicu što je doživjela manju prometnu nesreću na putu za prvi intervju, ali je tek kasnije saznala da upravo njezin lik u filmu doživljava automobilsku nesreću.<ref>Newman, Bruce (October 10, 2001). "How pair got to intersection of Lynch and 'Mulholland'", ''[[The San Diego Union-Tribune]]'', p.&nbsp;F-6.</ref> Watts je na prvi intervju došla u trapericama, direktno iz aviona koji je letio iz [[New York]]a. Lynch ju je zamolio da se vrati sljedeći dan, "malo urednija". Uloga joj je ponuđena dva tjedna kasnije. Lynch je svoj odabir glumice Watts objasnio: "Vidio sam nekoga za koga sam smatrao da ima fantastičan talent, nekoga tko ima predivnu dušu i inteligentne mogućnosti za mnoge različite uloge... Bio je to prekrasan puni paket".<ref name="cheng"/> [[Justin Theroux]] također se susreo s Lynchom direktno nakon dolaska s [[aerodrom]]a. Nakon dugog leta uz malo sna, Theroux je došao na intervju obučen sav u crno, neuredne frizure. Lynchu se izgled svidio i odlučio je lik Adama obući u sličnu odjeću i dati mu sličnu frizuru.<ref name="neman" />
 
=== Snimanje filma ===
Snimanje televizijske Pilot epizode započelo je na lokacijama u [[Los Angeles]]u u [[veljača|veljači]] [[1999.]] godine i trajalo šest tjedana. Na kraju televizijska mreža nije bila zadovoljna epizodom i odlučila ju je ne prikazati na svom programu.<ref>Woods 2000, p.&nbsp;213–214.</ref><ref>Romney, Jonathan. "Film: Lynch opens up his box of tricks; Mulholland Drive David Lynch," ''Independent'' (London), January 6, 2002, p.&nbsp;11.</ref> Ono što im se nije svidjelo je bila nelinearna priča, starost glumica Harring i Watts (smatrali su ih prestarima), pušenje cigarete lika kojeg je glumila [[Ann Miller]] te krupni plan [[pas|psećih]] fekalija u jednoj sceni. Lynch se prisjeća: "Sve što znam je to da sam uživao snimajući Pilot epizodu, ABC ju je mrzio, a meni se nije svidjela verzija koju sam im poslao. Složio sam se s ABC-jem da je duža verzija prespora, ali sam bio prisiljen unakaziti je zbog rokova pa nije bilo vremena za dodatne finese. Falilo je teksture, velikih scena i priče, a više od 300 kopija loše verzije kružilo je okolo. Mnogo ljudi je vidjelo tu verziju, što je neugodno, jer se, između ostalog, radilo i o lošoj kvaliteti same snimke. Ne želim više niti razmišljati o tome."<ref>Woods, p.&nbsp;214.</ref>
 
Scenarij je kasnije ponovno napisan i produžen, nakon što je Lynch odlučio pretvoriti Pilot epizodu u cjelovečernji film. Objašnjavajući kako je uspio transformirati otvoreni kraj Pilot epizode u kompletni film Lynch kaže: "Jedne noći sam sjeo, ideje su samo počele dolaziti i to je bilo jedno predivno iskustvo. Sve sam vidio iz drugog kuta... Sada kad se prisjećam shvaćam da je film oduvijek želio biti baš takav. Trebao je samo ovakav čudan početak da dovede do završnog proizvoda".<ref name="macaulay"/> Konačan rezultat bilo je 18 stranica više materijala koje su uključivale romantičnu vezu između Rite i Betty te događaje koji su uslijedili nakon otvaranja plave kutije. Glumica Watts bila je sretna što je ABC odbio Pilot epizodu. Smatrala je da je lik Betty previše jedno-dimenzionalan bez mračnog dijela filma koji je kasnije snimljen i montiran.<ref name="fuller"/> Većina novih scena snimana je u [[listopad]]u [[2000.]] godine, uz budžet od 7 milijuna dolara francuske produkcijske kompanije [[StudioCanal]].<ref name="david">David, Anna (November, 2001). "Twin Piques", ''Premiere Magazine'', '''15''' (3), p.&nbsp;80–81.</ref>
 
Theroux se prisjeća da je dolazio na snimanje bez da je u potpunosti shvaćao radnju filma: "Dobiješ potpuno novi scenarij, ali bez scena u kojima nisi, jer bi cijela priča mogla ispasti puno mističnija nego dijelovi. David dobro reagira na pitanja, ali ne želi odgovoriti na niti jedno... Radiš kao da imaš povez preko očiju. Da mu je ovo bio prvi film i da ranije već nije demonstrirao način ovakvih metoda, vjerojatno bih imao svoje rezervacije prema filmu. Ali to je očigledno način na koji on radi".<ref name="timestheroux">{{Cite news
| page = B5
| publisher = The Washington Times
| date = October 12, 2001}}</ref> Theroux je rekao da je jedini odgovor na pitanje koje je postavio Lynchu bio onaj da lik holivudskog redatelja kojeg Theroux tumači u filmu nije autobiografija Lyncha. Glumica Watts rekla je da je pokušala blefirati Lynchu i reći da je shvatila kompletnu radnju filma, ali Lynch je uživao u tim malim frustracijama glumačke ekipe.<ref name="david"/>
 
== Interpretacije i aluzije ==
| publisher = Salon.com
| url = http://archive.salon.com/ent/movies/feature/2001/11/07/mulholland_dream/
| accessdate = 2008-04-08}}</ref>
 
Ova interpretacija slična je mišljenju glumice [[Naomi Watts]] koja je izjavila: "Oduvijek sam mislila da je Diane pravi lik, a da je Betty osoba koja je ona željela biti i o kojoj je sanjala. Rita je djevojka u nevolji i ona apsolutno treba Betty, a Betty ju kontrolira kao lutku. Rita je Bettyna fantazija onoga što ona želi da bude Camilla."<ref name="fuller">Fuller, Graham (November 2001). "Naomi Watts: Three Continents Later, An Outsider Actress Finds her Place," ''Interview'', Vol. 11, p.&nbsp;132–137.</ref> Rana iskustva glumice Watts slična su onima od Diane. Prolazila je kroz razne profesionalne frustracije prije nego je postala slavna, pojavljivala se na audicijama za uloge u koje nije vjerovala i susretala ljude koji nisu iskorištavali prave prilike. Prisjeća se: "Bilo je tu mnogo obećanja, ali ništa se zapravo nije događalo. Ostala sam bez novca i bila poprilično usamljena".<ref name="pearce">Pearce, Gareth (January 6, 2002). "Why Naomi is a girl's best friend", ''The Sunday Times'', p.&nbsp;14.</ref>
 
Časopis [[The Guardian]] upitao je šest dobro poznatih filmskih kritičara za njihove vlastite interpretacije oko općenitog značenja filma ''Mulholland Drive''. [[Neil Roberts]] iz [[The Sun]]a i [[Tom Charity]] iz [[Time Out]]a složili su se oko teorije da je Betty Dianina projekcija sretnijeg života. [[Roger Ebert]] i [[Jonathan Ross]] također su prihvatili ovu interpretaciju, ali obojica se ustručavaju previše analizirati film. Ebert nadodaje: "Ne postoji objašnjenje. Možda čak ne postoji niti misterija". Ross je napisao da postoje dijelovi priče koji ne vode nigdje: "Možda su to bili ostaci Pilot epizode koja je trebala biti snimljena ili su to možda pogrešni zaključci i podsvjest samih snova".<ref name="lewis">
| date = January 17, 2007
| url = http://film.guardian.co.uk/features/featurepages/0,,634856,00.html#article_continue
| accessdate = 2008-04-05}}</ref> [[Philip French]] iz [[The Observer|The Observera]]a sve to gleda kao na aluziju za holivudsku tragediju, dok [[Jane Douglas]] iz [[BBC|BBC-a]] odbacije teorije Bettynog života i Dianinog sna, ali također upozorava da film ne treba pretjerano analizirati.<ref name="lewis"/>
 
{{Quote box|width=40%|align=right|bgcolor=#c6dbf7|quote='''Originalno DVD izdanje filma ''Mulholland Drive'' sadržavalo je karticu imena "10 tragova Davida Lyncha za shvaćanje ovog trilera". Tragovi su:'''
 
# Posebnu pozornost obratiti na sami početak filma: Barem su dva traga otkrivena prije uvodne špice.
}}
 
Jedna od ponuđenih interpretacija je i ona da likovi Betty i Rite te Diane i Camille postoje u paralelnim svjetovima koji se ponekad međusobno isprepleću. Također je jedna od teorija i ona da je kompletan film zapravo san, ali ne zna se čiji.<ref name="lapote">Lapote, Philip (September–October, 2001). "Welcome to L.A." ''Film Comment'', '''37''' (5), p.&nbsp;44–49.</ref> Opetovane reference na krevete, spavaće sobe i spavanje simboliziraju jak utjecaj snova. Rita zaspe nekoliko puta; između tih epizoda događaju se nepovezane scene kao što su ljudi koji razgovaraju u [[Winkies]]u, Bettyn dolazak u [[Los Angeles]] i nespretni ubojica što aludira na to da ih Rita možda sanja. Važna je i prva scena filma u kojoj se, prema mišljenju filmske povjesničarke [[Ruth Perlmutter]], ulijeva sumnja o tome da li je sve ono što slijedi stvarnost.<ref name="perlmutter">Permutter, Ruth (April 2005). "Memories, Dreams, Screens", ''Quarterly Review of Film and Video'', '''22''' (2), p. 125–134.</ref> Profesorica studija za snove [[Kelly Bulkeley]] smatra da scena za večerom, kao jedina u kojoj se snovi i snivanje eksplicitno spominju, ilustrira "otkrivenje istine i [[Epistemologija|epistemološku]] nesigurnost Lynchovog filma".<ref name=Dreams>Bulkeley, Kelly (March 2003). "Dreaming and the Cinema of David Lynch", ''Dreaming'', '''13''' (1), p. 57.</ref> Lice čudovišta iz sna o kojem dvojica muškaraca pričaju u Winkiesu ponovno se pojavljuje na kraju filma netom prije i nakon Dianeinog samoubojstva. Bulkeley napominje da ta scena prezentira "potpuno nov način shvaćanja svega što se do tada dogodilo u filmu".<ref name=Dreams/>
 
[[Filozofija|Filozof]] i filmski teoretičar [[Robert Sinnerbrink]] na sličan način spekulira o tome da scene koje slijede nakon Dianeinog navodnog samoubojstva umanjuju točnost teorije "snova i stvarnosti". Nakon što Diane počini samoubojstvo, krevet proguta dim, a Betty i Rita su prikazane zajedno nakon čega žena iz kluba ''Silencio'' na balkonu samo šapne "Silencio". Sinnerbrink piše da ove "završne scene lebde u neodređenoj zoni između fantazije i stvarnosti, što vjerojatno označava metafizičku dimenziju filmske slike", a također nagađa i da je moguće da "posljednja sekvenca obuhvaća fantaziju Dianeine umiruće svijesti, završivši s pravim trenutkom njezine smrti: pravim ''Silenciom''".<ref name="sinnerbrink">Sinnerbrink, Robert (2005). [http://www.film-philosophy.com/vol9-2005/n34sinnerbrink "Cinematic Ideas: David Lynch's ''Mulholland Drive''"], ''Film-Philosophy'', '''9''' (34). Retrieved on June 7, 2010.</ref> Referirajući se na iste trenutke filma, filmski teoretičar [[Andrew Hageman]] ističe da "90-sekundni završetak koji slijedi nakon Bettynog/Dianeinog samoubojstva predstavlja filmski prostor koji ostaje nakon što se zastori njezine svijesti zatvore, a taj izdržljiv prostor je ono kazalište u kojem se neprestano otkrivaju iluzije iluzija".<ref name="hageman">Hageman, Andrew (June 2008). [http://www.scope.nottingham.ac.uk/article.php?issue=11&id=1022 "The Uncanny Ecology of ''Mulholland Drive''"], ''Scope: An Online Journal of Film & TV Studies'', '''11'''. Retrieved on June 7, 2010.</ref>
 
Filmski teoretičar [[David Roche]] piše da Lynchovi filmovi ne pričaju jednostavne detektivne priče, nego tjeraju publiku da ona sama postane [[detektiv]] kako bi shvatila o čemu je riječ te da ''Mulholland Drive'', kao i ostali Lynchovi filmovi, frustrira "gledateljevu potrebu za logičnim igrajući na kartu gledateljeve pogreške u mišljenju da je naracija sinonim za logičnost". U Lynchovim filmovima gledatelj je "uvijek jedan korak iza naracije" pa samim time "naracija uvijek pobjeđuje logičnost".<ref name=Roche>Roche, David (2004). [http://erea.revues.org/index432.html "The Death of the Subject in David Lynch's ''Lost Highway'' and ''Mulholland Drive''"], ''E-rea: Revue électronique d’études sur le monde anglophone'', '''2.2''', p. 43.</ref> Roche također ističe da postoje višestruke misterije u filmu koje na kraju ostaju neobjašnjene od strane likova koji se susretnu s vlastitom sudbinom, poput Betty i Rite, ili jednostavno popuštaju pod pritiskom kao Adam. Iako se publika još uvijek bori shvatiti priču, likovi više ne pokušavaju riješiti svoje misterije. Roche zaključuje da je ''Mulholland Drive'' mističan film ne zbog toga što publici omogućuje da nađe odgovore na pitanja, nego zbog toga što je sam film misterij koji čvrsto drži "gledateljeva detektivska želja da ga shvati".<ref name=Roche/>
| work=The New York Times
| page=A13
| accessdate=2008-05-29}}</ref> [[J. Hoberman]] iz [[The Village Voice|The Village Voicea]]a ističe ovaj sentiment nazivajući ga "otrovnom strelicom usmjerenom prema Hollywoodu".<ref name="hoberman">
{{Cite news
| last = Hoberman
| date = October 2, 2001
| url = http://www.villagevoice.com/film/0140,hoberman,28631,20.html
| accessdate = 2008-04-10}}</ref>
 
''Mulholland Drive'' često se uspoređuje s klasikom [[Bulevar sumraka]] redatelja [[Billy Wilder|Billya Wildera]] u kojem se snovi u Hollywoodu također ruše.<ref name="macaulay"/><ref>Sheen, p.&nbsp;170.</ref><ref name="vass"/> Uz to što oba naslova filma aludiraju na poznate ulice [[Los Angeles]]a, ''Mulholland Drive'' je "Lynchov jedinstveni pogled na ono što je i Wilderu privuklo pažnju: ljudsko truljenje (termin kojeg je Lynch nekoliko puta upotrijebio tijekom konferencije za [[novinar]]e na filmskom festivalu u [[New York]]u [[2001.]] godine) u gradu ubojitih iluzija".<ref name="nochimson">Nochimson, Martha (Autumn 2002). [http://caliber.ucpress.net/doi/pdf/10.1525/fq.2002.56.1.37 "''Mulholland Drive'' by David Lynch"], ''Film Quarterly'', '''56''' (1), p.&nbsp;37–45.</ref> Naslov filma referenca je na ikonografiju holivudske kulture. David Lynch živi blizu Mulholland Drivea, a u intervjuu je istaknuo: "Po noći imate osjećaj kao da se vozite na vrh svijeta. Po danu imate isti takav osjećaj, ali on je misteriozan s prisutnošću određenog straha. U toj ulici osjećate povijest Hollywooda".<ref name="macaulay"/> Glumica Watts također je imala iskustvo s cestom prije nego je njezina karijera postala uspješna: "Sjećam se da sam se vozila ulicom mnogo puta, plačući i pitajući se što uopće radim ovdje?".<ref name="cheng">Cheng, Scarlet (October 12, 2001). "It's a Road She Knows Well; 'Mulholland Dr.' star Naomi Watts has lived the Hollywood metaphor behind the fabled highway", ''[[Los Angeles Times]]''. p.&nbsp;F.20.</ref>
 
Jedan kritičar posebno upozorava gledatelje na ciničnu interpretaciju događaja u filmu, ističući da Lynch prezentira više "od puke fasade i da on zbilja vjeruje da samo zlo i prevara stoje iza svega".<ref name="weight">Weight, Gregory (2002). "Film Reviews: Mulholland Drive", ''Film & History'', '''32''' (1), p.&nbsp;83–84.</ref> Koliko god Lynch prikazivao film kao prevaru, manipulaciju i lažne preteznije u holivudskoj kulturi, on filmom također ulijeva nostalgiju i priznaje da prava umjetnost dolazi iz klasičnog filmskog stvaralaštva pa otuda u glumačkoj ekipi i holivudski veterani poput [[Ann Miller]], [[Lee Grant|Leeja Granta]] i [[Chad Everett|Chada Everetta]]. On također portretira Betty kao izuzetno talentiranu glumicu čijih sposobnosti postaju svjesni moćni ljudi u industriji zabave.<ref name="weight"/> Komentirajući taj kontrast između filma kao nostalgije i filma kao prikaza truljenja Hollywooda, [[Steven Dillon]] piše da je ''Mulholland Drive'' kritika kulture Hollywooda jednako kao i osuda tzv. ''cinephilije'' (fascinacije filmskim stvaralaštvom i fantazija uzrokovanih istim).<ref name="Dillon, p. 94">Dillon, p. 94.</ref>
 
Glumica [[Laura Elena Harring]] opisala je svoju interpretaciju filma nakon što ga je pogledala: "Kada sam film pogledala prvi put pomislila sam da se radi o priči o holivudskim snovima, iluzijama i opsesiji. Dodiruje se one ideje da ništa nije onakvim kakvim se čini, pogotovo onoga što je vezano za slavu u Hollywoodu. Nakon što sam film pogledala drugi i treći put, pomislila sam da je glavna tema potraga za identitetom. Znamo li mi uopće tko smo? I onda sam počela zapažati druge stvari... Nema ispravnog ili pogrešnog zaključka o filmu. To je film koji vas tjera na neprestano razmišljanje, natjerava vas da postavljate pitanja. Mnogo puta do sada sam čula ljude kako govore da je upravo ovo film kojeg će morati još jedanput pogledati ili da je ovo film koji se mora još jedanput pogledati. Intrigantan je. Želite ga shvatiti, ali ne vjerujem u to da je on snimljen da bude shvaćen. Postigao je svoj cilj ako vas natjerava da postavljate pitanja".<ref>
| title= Laura Elena Harring Explores The World of David Lynch
| work = New York Times Syndicate/LesbiaNation
|date=November 2001}} Retrieved from [http://www.davidlynch.de/harringnyle.html davidlynch.de] on 2008-04-01.</ref>
 
=== Romantični sadržaj ===
| date = 2001-10-12
| url = http://archive.salon.com/ent/movies/review/2001/10/12/mulholland_drive/index.html?source=search&aim=/ent/movies/review
| accessdate = 2008-04-07}}</ref> Betty i Rita odabrane su od strane [[Independent Film Channel|Independent Film Channela]]a kao amblemski romantični par 2000-tih. Pisac Charles Taylor ističe: "Betty i Rita su često odvojene od tame posebnim okvirom tako nježno i baršunasto poput lebdećeg nimbusa koji je spreman progutati ih ako se probude iz sna filma. A nakon što ih proguta, nakon što dim ispuni taj okvir kojim su odvojene poput sumpora iz pakla koji nam zamagljuje vid, osjećamo kao da nije nestala samo njihova romansa nego da je cijela ljepota svijeta prokleta."<ref>Taylor, Charles (December 9, 2009). [http://www.ifc.com/news/2009/12/naughts-romantic-pair.php The Naughts: The Romantic Pair of the '00s]. Independent Film Channel website. Retrieved on December 22, 2009.</ref>
 
Kada se film gleda iz perspektive [[lezbijka|lezbijke]] kao tragične figure, analiza od strane medija donosi sljedeće: "Kritičari su naveliko i naširoko raspravljali o scenama seksa u filmu kao da se radi o natjecanju iz kojeg će biti vidljivo tko je više uživao u ovoj prezentaciji istospolne ženske žudnje".<ref name="love">Love, Heather (Winter, 2004). "Spectacular failure: the figure of the lesbian in ''Mulholland Drive''", ''New Literary History'', '''35''' (1), p.&nbsp;117–132.</ref> Autorica [[Heather Love]] piše kako film koristi klasičnu temu iz literatura i filmova prilikom opisivanja lezbijske veze: Camilla kao bolno lijepa i slobodna odbija Diane zbog Adama. Jedna od popularnih reakcija na film predlaže tezu da se kontrast veza između Betty i Rite odnosno Diane i Camille "može istovremeno shvatiti kao jedna od najseksi stvari na svijetu, ali i kao nešto izrazito tužno i nimalo erotično".<ref name="love"/>
 
Izjave u medijima glavnih glumica Naomi Watts i Laure Elene Harring u vezi njihove filmske romanse varirale su i često bile u suprotnostima s prethodnim izjavama. Watts je za snimanje scene prvo izjavila: "Ne vidim ju kao erotičnu, iako je moguće da ona tako izgleda. Kada sam je posljednji put vidjela, zapravo su mi zasuzile oči zbog toga što sam znala u kojem će pravcu priča nakon toga krenuti. Pomalo mi je slomila srce."<ref>Hensley, Dennis (February 2002). "Lust Highway", ''Total Film'', Issue 61, p.&nbsp;72–74.</ref> Međutim, u drugom intervjuu Watts je izjavila: "Iznenadila sam se kako sve to realno i iskreno izgleda na ekranu. Te djevojke zbilja izgledaju zaljubljeno i sve skupa bilo je vrlo erotično".<ref name="pearce"/> Harring je, s druge strane, izjavila: "U mojim očima ljubavna scena je nešto što se naprosto dogodi. Rita je vrlo zahvalna za svu pomoć koju joj je Betty pružila i ja se od nje opraštam, želim joj laku noć, zahvaljujem još jedanput iz dubine svog srca, poljubim je i onda nas energija samo ponese. Naravno, patim od [[amnezija|amnezije]] pa nemam pojma jesam li takvo što prije radila, ali mislim da niti jedna niti druga nisu lezbijke".<ref name="ferber">Ferber, Lawrence (October 11–24, 2001). "Sapphic Strangeness", ''Watermark'', p.&nbsp;31.</ref> Autorica Heather Love donekle se složila s mišljenjem glumice Harring kad je ova izjavila da ne misli da je identitet osoba u ''Mulholland Driveu'' toliko važan koliko je važna strast: "Nije pretjerano važno tko smo, važno je ono što namjeravamo učiniti, ono što želimo učiniti".<ref name="love"/>
== Likovi ==
[[Datoteka:NaomiWatts2Oct07.jpg|mini|200px|[[Naomi Watts]] - glumica koja u filmu ''Mulholland Drive'' tumači ulogu Betty Elms/Diane Selwyn]]
'''Betty Elms''' je bistra i talentirana novo pridošlica u [[Los Angeles]], opisana kao "dobra, optimistična i odlučna u potpunosti osvojiti grad"<ref name="lopate"/> te kao "totalno naivna".<ref name="taubin"/> Njezin neustrašiv pristup u pomaganju Riti samo zbog toga što smatra da je to ispravno filmske kritičare podsjeća na postupke [[Nancy Drew]].<ref name="taubin"/><ref name="ebert"/><ref>Johnson, p.&nbsp;155.</ref> Iz početka njezina kompletna osobnost očiti je klišej malograđanske naivnosti. Ali čini se da je Bettyn identitet, odnosno manjak istoga, glavni fokus filma. Prema mislima jednog kritičara, Betty je odigrala ulogu samog filma u svjesnom i nesvjesnom.<ref name="taubin"/> [[Naomi Watts]], koja je bazirala ulogu na [[Doris Day]], [[Tippi Hedren]] i [[Kim Novak]] izjavila je da Betty traži uzbuđenje, da je ona netko "tko se nađe u svijetu kojem ne pripada i u kojem je spremna preuzeti novi identitet, čak i ako on pripada nekome drugome".<ref name="fuller"/> Ova izjava jednog filmskog teoretičara navela je na zaključak da, iako je Betty naivno, ali objeručke ušla u [[Hollywood|holivudski]] sistem, postala je "aktivni glumac" koji je "prihvatio kompletnu strukturu koja će ju na kraju uništiti".<ref name="hageman"/> Filmska kritičarka [[Amy Taubin]] iznosi teoriju da je Betty reinkarnacija lika Sandy iz [[David Lynch|Lynchovog]] filma [[Plavi baršun (1986)|Plavi baršun]]: Bettyn rodni gradić, [[Deep River]] ([[Ontario]]) dijeli isto ime kao i zgrada u kojem živi ''femme fatale'' Dorothy iz ''Plavog baršuna''. Nakon što se oslobodila okova malog grada, Sandy je ponovno rođena kao Betty koju privlači tamnokosa misteriozna žena poput Dorothy i koja se u nju zaljubi i potpuno izgubi.<ref name="taubin">Taubin, Amy (September–October 2001). "In Dreams", ''Film Comment'', '''37''' (5), p.&nbsp;51–55.</ref>
 
Međutim, iako je to teško za povjerovati zbog dotadašnjeg razvoja njezinog lika, Betty prikazuje nevjerojatnu performansu i dubinu lika na audiciji.<ref name="vass"/><ref name="toles">Toles, George (2004). "Auditioning Betty in Mulholland Drive", ''Film Quarterly'', '''58''' (1), p.&nbsp;2–13.</ref> Prije audicije vježbala je scenu s Ritom u svom stanu gdje Rita izgovara svoje rečenice poput drvene lutke, "loše"<ref name=lapote/> i "plitko: svaka izgovorena rečenica nije vrijedna prave glumice" dok je Betty na probi jednako loša kao što je loš i sam [[scenarij]].<ref name="toles"/> Nervozna, ali i hrabra kao nikad prije na audiciji, Betty ulazi u skučenu sobu gdje joj se partner s audicije ([[Chad Everett]]) fizički i mentalno približava na tek nekoliko centimetara razmaka nakon čega ona cijelu scenu pretvara u snažnu seksualnu tenziju kojoj u potpunosti dominira te takvim činom privlači sve u prostoriji. Ta seksualnost u potpunosti nestaje istoga trenutka nakon što scena završava te Betty ispred svih stoji, posramljeno čekajući njihovo odobravanje. Jedan filmski analitičar ističe kako je upravo ta Bettyna ranije nepoznata sposobnost ukrala [[film]], odnosno Betty je u potpunosti prebacila mračnu misteriju s Rite na sebe, a sam redatelj Lynch je ovu scenu iskoristio kako bi ilustrirao korištenje obmane svojih likova.<ref name="toles"/> Bettyna glumačka sposobnost tjera [[Ruth Perlmutter]] na spekuliranje o tome da li Betty igra ulogu Diane u snu ili u parodiji filma koji će se u konačnici okrenuti protiv nje.<ref name="perlmutter"/>
 
'''Rita''' je misteriozna i bespomoćna žrtva, klasična ''femme fatale'' mračnog, prekrasnog izgleda. Kritičar [[Roger Ebert]] bio je toliko impresioniran glumicom Harring da je rekao: "Sve što ona treba raditi je samo mirno stajati i već kao takva izgleda kao prvi pravi argument za ''remake'' filma [[Gilda (1946.)|Gilda]] nakon 55 godina".<ref name="ebert"/> Ona predstavlja objekt požude koji je u potpunoj suprotnosti s Bettynim bistrim samopouzdanjem. Ona je također i prvi lik s kojim se publika poistovjećuje, jer zbog svoje zbunjenosti i uplašenosti, nepoznavanja tko je i kamo ide predstavlja želju publike da shvate smisao filma kroz njezin identitet.<ref>McGowan, p.&nbsp;198</ref> Umjesto prijetnji, ona inspirira Betty na njegovanje, utjehu i pomoć. Njezina amnezija čini je praznom, a jedan kritičar to uspoređuje s "ispraznosti koja dolazi s tom nevjerojatnom ljepotom i njezinom željom da projicira bilo kakvu kombinaciju anđeoskog i demonskog u sebi".<ref name="lopate"/> Analiza lika Rite tvrdi da su sve njezine akcije u prvom dijelu filma prave i iskrene budući da se ne sjeća ničega i ne zna kako bi se trebala ponašati.<ref name="hudson">Hudson, Jennifer (Spring 2004). "'No Hay Banda, and yet We Hear a Band': David Lynch's Reversal of Coherence in ''Mulholland Drive''". ''Journal of Film and Video'', '''56''' (1), p.&nbsp;17–24.</ref> Međutim, autor knjige o temama Lynchovih filmova [[Todd McGowan]] ističe da bi se prvi dio filma ''Mulholland Drive'' mogao gledati kao konstrukcija Ritine fantazije, sve dok se u njemu ne pojavi Diane Selwyn; Betty je objekt koji nadilazi Ritinu anksioznost o njezinom gubitku identiteta.<ref>McGowan, p.&nbsp;199.</ref> Prema filmskom povjesničaru [[Steven Dillon|Stevenu Dillonu]], Diane se transformira u bivšu cimericu Ritu: nakon napete scene u kojoj cimerica uzima ostatak svojih stvari, Rita se pojavljuje u stanu, smiješeći se Diane.<ref name="Dillon, p. 94"/>
 
Nakon što Betty i Rita pronađu tijelo koje se raspada, pobjegnu iz stana te se njihove scene razdvajaju i reintegriraju. [[David Roche]] ističe kako Ritin nedostatak identiteta uzrokuje slom koji "se događa ne samo na nivou likova, već na nivou kompletne scene; kadar sadrži specijalne efekte, njihovi glasovi su izmijenjeni, a kamera kao da pokušava sama opisati mentalno stanje njihovog uma".<ref name=Roche/> Gotovo istog trenutka vraćaju se u stan Bettyne tete gdje Rita na sebe stavlja plavu vlasulju kako bi se prerušila, ali zapravo izrazito počne ličiti na Betty. Upravo ova transformacija, po mišljenju jednog filmskog analitičara, nagovještava spajanje obaju karaktera u jedan. Ovo mišljenje ima potporu u nekim vizualnim tragovima, kao na primjer kut kamere iz kojeg je snimana scena u kojoj se vide njihova lica kako se spajaju u jedno. Potpora je tim veća što već u sljedećoj sceni njih dvije doživljavaju seksualnu intimu nakon čega Ritin lik postaje sve više dominantan uslijed njezinog inzistiranja na posjeti kluba ''Silencio'' u dva sata ujutro koji će u konačnici dovesti u potpunu dominaciju lika Camille.<ref name="nochimson"/>
| date = 2001-10-23
| url = http://archive.salon.com/ent/movies/feature/2001/10/23/mulholland_drive_analysis/index.html
| accessdate = 2008-04-08}}</ref>
 
'''Adam Kesher''' ([[Justin Theroux]]) je u prvoj polovici filma opisan kao "maglovito arogantan",<ref>Woods 2000, p. 208.</ref> ali naizgled uspješan [[redatelj]] koji doživljava jedno poniženje za drugim. Theroux je o ulozi izjavio: "Čini se da je on jedini lik u cijelom filmu koji nema pojma o tome što se događa. Mislim da je on jedini lik za kojeg publika može reći ''Da, baš se osjećam poput tebe upravo sad. Nemam pojma zbog čega prolaziš svu tu bol.''".<ref name="neman">Neman, Daniel (October 19, 2001). "Indie Actor Theroux Puts in 'Drive' Time". ''Richmond Times Dispatch'' (Virginia), p.&nbsp;C1A.</ref> Nakon što mu je oduzeta kreativna sloboda na njegovom filmu, prilikom povratka kući nađe ženu u zagrljaju s čistačem bazena ([[Billy Ray Cyrus]]) te bude izbačen iz svoje bogate kuće iznad Hollywooda. Uskoro se prijavljuje u jeftini [[motel]] i plaća gotovinom; ubrzo dolazi menadžer hotela koji mu govori da njegova kartica više ne vrijedi. Prema Dianeinom svjedočenju, Adam je pompozan i sam sebi najvažniji. On je također jedini lik čiji se karakter ne mijenja u potpunosti u prvom i drugom dijelu filma.<ref>McGowan, p.&nbsp;205–206.</ref> Jedna od analiza Adamovog lika sugerira da je upravo zbog toga što je odabrao Camillu Rhodes za svoj film označio kraj Bettyne radosti i sposobnosti u pomaganju Riti, stavljajući krivnju za njezinu tragediju na šefove studija.<ref name="nochimson"/>
 
Sporedni likovi u filmu uključuju '''Kauboja''' ([[Monty Montgomery]]), '''braću Castigliani''' ([[Dan Hedaya]], [[Angelo Badalamenti]]) i '''Gospodina Roquea''' ([[Michael J. Anderson]]), a svi se pojavljuju u ulogama likova koji natjeravaju Adama da ulogu u svom filmu da Camilli Rhodes. Svi ovi likovi za filmske teoretičare simboliziraju smrt kreativnosti<ref name="ridgway"/><ref>Sheen, p. 171.</ref> i potretiraju "viziju industrije kao zatvoreni hijerarhijski sistem u kojem ultimativni izvor moći ostaje skriven iza cijelog niza predstavnika".<ref name="taubin"/> Glumica [[Ann Miller]] glumi lik '''Coco''', gazdarice koja pozdravlja Betty prilikom njezinog dolaska u tetin stan. U prvom dijelu filma Coco predstavlja staru klasu u Hollywoodu koja pozdravlja i želi dobrodošlicu mladoj Betty. Međutim, u drugom dijelu filma ona predstavlja Adamovu majku koja nestrpljivo grdi Diane koja kasni na zabavu i jedva da obraća pozornost na Dianeinu neugodnu priču o tome kako je postala glumica.<ref name="ridgway"/>
 
== Stil ==
David Lynch koristi različite metode obmane u filmu ''Mulholland Drive''. Upitnu figuru imena Mr. Roque, za kojeg se čini da kontrolira filmskim studijima, glumi [[Michael J. Anderson]] (također glumio i u seriji [[Twin Peaks]]). Anderson, koji u filmu kaže tek dvije rečenice i smješten je u ogromnom drvenom stolcu, za potrebe snimanja filma morao je nositi ogromne prostetske ruke i noge kako bi njegova glava izgledala što manja.<ref>Woods, p.&nbsp;209.</ref> Tijekom zabave Adama i Camille, Diane promatra Camillu (koju glumi [[Laura Elena Harring|Harring]]) koja se, držeći Adama pod jednom rukom, naginje i ljubi istu ženu koja se pojavljivala kao Camilla ([[Melissa George]]) prije nego što je otvorena plava kutija. Obje se zatim okrenu i zajedljivo smiješe Diane. Filmski kritičar [[Franklin Rigdway]] piše da je zbog ovakvog "okrutnog i manipulativnog" čina nemoguće odrediti da li je Camilla baš toliko hirovita koliko nam se čini ili da li Dianeina paranoja omogućava publici da vidi samo ono što ona osjeća.<ref name="ridgway"/> U sceni koja slijedi odmah nakon Bettyne audicije, film pravi rez na ženu koja pjeva, a za koju se čini da je u početku sama. Međutim, nakon što se kamera povuče natrag, publika vidi da se radi o studiju za snimanje. U stvarnosti to je set na koji je Betty upravo došla kako bi upoznala Adama Keshera, što publika doznaje nakon što se kamera još više povuče natrag. Kritičar Ridgway mišljenja je da ovakva vrsta obmane kroz umjetnički rad kamerom ispunjava gledatelja sumnjom o onome što se zapravo prezentira: "Čini se kao da nas kamera, u svojoj fluidnosti pokreta, uvjerava (misli) da vidi sve, da ima sve pod kontrolom, čak i ako mi (a i Betty) to ne mislimo."<ref name="ridgway">Ridgway, Franklin (Fall 2006). "You Came Back!; Or Mulholland Treib", ''Post Script: Essays in Film and the Humanities'', '''26''' (1), p.&nbsp;43–61.</ref>
 
Prema mišljenju [[Stephen Dillon|Stephena Dillona]], Lynchova upotreba različitih pozicija kamere kroz film - kao na primjer subjektivna upotreba kamere iz ruke - natjerava gledatelja da se "identificira s napetošću likova u raznim situacijama", ali da na trenutke Lynch također i "prekida subjektivni rad kamere, na taj način dajući nam jedinstvenu, čak i ljudsku perspektivu" kako bi tako odvojio različite perspektive konteksta od eventualnog spajanja i značajno zabrinuo "naš osjećaj za individualno i ljudsko".<ref>Dillon, p. 100.</ref> [[Andrew Hageman]] također iznosi sličnu teoriju o radu kamere u filmu: "Kamera izražava vrlo zabrinjavajući osjećaj za prostor i prisutnost" poput scene u zalogajnici [[Winkies]] gdje "kamera neregularno lebdi tijekom dijaloga" zbog čega "gledatelj postaje svjestan da je set normalnih objektivnih kadrova upravo postao zabrinjavajuće subjektivan".<ref name="hageman"/> Filmski teoretičar [[Curt Hersey]] priznaje nekoliko [[avangarda|avangardnih]] tehnika koje su iskorištene u filmu uključujući nedostatak tranzicije, odsječenih prijelaza, brzinu kadrova, netradicionalnih pokreta kamere, kompjuterski generiranih slika, nelinearne naracije i intertekstualnosti.<ref>Hersey, Curt (2002). "Diegetic Breaks and the Avant-Garde", ''The Journal of Moving Image Studies'', '''1'''. Retrieved on June 7, 2010.</ref>
 
Prvi dio filma koji opisuje likove Betty, Rite i Adama predstavlja vjerojatno najlogičniji dio filma u kompletnoj Lynchovoj karijeri.<ref name="hudson"/><ref name="mccarthy"/> Kasniji dio filma koji, prema mišljenju mnogih gledatelja, predstavlja stvarnost pokazuje promjenu u filmskom efektu koja mu daje kvalitetu nadrealizma kao i u prvom dijelu. Dianeine scene imaju oštriju montažu i "prljavije" osvijetljenje koji simboliziraju njezino fizičko i duhovno osiromašenje<ref name="nochimson"/> koje je u potpunom kontrastu s prvim dijelom filma gdje "za čak i najobičniji dekor imamo osjećaj da svijetli", Betty i Rita sjaje pod svjetlom, a tranzicije između scena su glatke.<ref name="mcgowan">McGowan, Todd (2004). "Lost on Mulholland Drive: Navigating David Lynch's Panegyric to Hollywood", ''Cinema Journal'' 43 (2), p.&nbsp;67–89.</ref> U prvom dijelu filma Lynch se između scena kreće koristeći panoramske kadrove brda, [[Palma|palminog drveća]] i zgrada [[Los Angeles]]a. U mračnijem dijelu filma više se koristi zvukovnim tranzicijama između scena nego vizualnim. Na Camillinoj zabavi, gdje će Diane biti najviše ponižena, zvuk razbijajućeg posuđa čuje se gotovo istog trenutka kad se scena naglo reže na zalogajnicu Winkies u kojoj Diane razgovara s ubojicom. Sinnerbrink također ističe da nekoliko scena u filmu, kao na primjer one u kojoj Diane halucinira Camillu nakon što se probudi, slika lica čudovišta iza zalogajnice Winkies nakon Dianeinog samoubojstva ili "ponavljanje, preokret i premještanje elemenata koji su bili drugačije konfigurirani" u prvom dijelu filma stvaraju neprirodan efekt kojem se gledateljima predstavljaju poznati likovi ili situacije u alternativnom vremenu ili lokacijama.<ref name="sinnerbrink"/> Na sličan način Hageman identificira ranu scenu u zalogajnici Winkies kao "ekstremno neprirodnu" budući se radi o sceni gdje "granice koje razdvajaju fizičku realnost od imaginacije nesvjesnog naprosto nestaju".<ref name="hageman"/> Autor [[Valtteri Kokko]] definirao je tri grupe "neprirodnih metafora": doplgenger nekoliko likova koje igraju isti glumci, snovi i svakodnevna pojava - kao npr. plava kutija - koja pokreće Ritin nestanak i Dianein pravi život.<ref>Kokko, Valtteri (2004). "[http://www.widerscreen.fi/2004/1/psychological_horror_in_the_films_of_lynch.htm Psychological Horror in the Films of David Lynch]", ''Wider Screen'', '''1'''. Retrieved on June 7, 2010.</ref>
 
Još jedan element koji se ponavlja u Lynchovim filmovima je njegovo eksperimentiranje sa zvukom. U jednom intervjuu istaknuo je: "Gledate sliku i kompletnu scenu bez zvuka i one rade što bi trebale raditi, ali posao još nije gotov. Kad započnete raditi na zvuku morate raditi sve dok ne osjetite da je to to. Postoji mnogo pogrešnih zvukova koje odmah osjetite. Ponekad je takvo nešto poput magije."<ref name="divine">Divine, Christine (November–December 2001). "David Lynch", ''Creative Screenwriting'', '''8''' (6), p.&nbsp;8–12.</ref> U uvodnoj sceni filma, crnokosa žena tetura Mulholland Driveom, potiho sugerirajući da je nespretna. Međutim, nakon što je Lynch dodao "zvuk pare (iz olupine automobila) i vrištanje klinaca" kompletna scena transformira lik Laure Elene Harring iz nespretne u prestravljenu.<ref name="Woods, p. 206"/> Lynch je također upotrijebio suptilne tutnjave tijekom cijelog filma koje se gledateljima čine uznemirujućima i jezivima.<ref name="horan"/> Hageman također ističe da "je zvuk filma trajan i neprirodan", te tvrdi da u sceni u kojoj se muškarac ruši iza zalogajnice Winkiesa normalan zvuk uronjen u huku koja zuji, definiravši istu kao "kreaciju disonance i napetosti koja privlači gledatelja u ulogu detektiva koji mora uspostaviti red".<ref name="hageman"/> Prema mišljenju [[Ruth Perlmutter]], kraj filma ''Mulholland Drive'' sa ženom u klubu ''Silencio'' koja šapće je primjer Lynchove slušne obmane i nadrealizma, a također ističe: "Gluma, snovi, potraga za identitetom, strahovi i terori vlastite neobjašnjivosti su gotovi nakon što je film gotov pa uslijed toga nastaje tišina i enigma."<ref name="perlmutter"/>
| year = 2001
| url = http://www.bafta.org/search.html?q=angelo%20badalamenti&w=true
| accessdate = 2008-04-07}}</ref> Badalamenti je također odglumio malu ''cameo'' ulogu u filmu - kušača kave i mafijaša.
 
Kritičari su istaknuli da Badalamentijeva zlosutna glazba - ujedno opisana i kao njegova "najmračnija do tada" -<ref name=Norelli>Norelli, Clare Nina (2009). "Suburban Dread: The music of Angelo Badalamenti in the films of David Lynch", ''Sound Scripts'', '''2''', p. 41.</ref> pridonosi osjećaju misterije u uvodnoj špici u kojoj pratimo [[limuzina|limuzinu]] crnokose žene,<ref>McGowan, p.&nbsp;197.</ref> te da je u direktnom kontrastu sa svijetlim, veselim tonovima glazbe prilikom Bettynog dolaska u [[Los Angeles]]<ref name="jolin"/> gdje se čini "da glazba predstavlja emotivni vodič za gledatelja".<ref name=Norelli/> [[Novinar]] koji piše o filmskoj glazbi, [[Daniel Schweiger]] ističe da se Badalamentijev doprinos glazbi mijenja od "gotovo nepokretnog užasa do noirovskog [[jazz]]a" sa "ritmovima koji se dižu do eksplozije beskonačne tame".<ref name=Schweiger>Schweiger, Daniel (September 2001). [http://www.filmscoremonthly.com/daily/article.cfm?articleID=3498 "The Mad Man and His Muse"]. ''Film Score''. Retrieved 15 February 2010.</ref> Sam Badalamenti opisao je jedinstvenu tehniku dizajna zvuka koja je upotrebljena u filmu, a pomoću koje je Lyncha mogao opskrbiti s višeminutnim temama laganog tema (koje su zvali "ogrjev")<ref name=Schweiger/> od kojih je u konačnici Lynch mogao "uzeti dijelove i eksperimentirati s njima što je rezultiralo mnogobrojnim jezivim glazbenim temama".<ref name=Norelli/>
 
Lynch je za ''soundtrack'' upotrijebio dvije [[pop]] pjesme iz 60-tih godina prošlog stoljeća, direktno jednu iza druge koje pjevaju dvije glumice na audiciji. Prema mišljenju analitičara glazbe u Lynchovim filmovima, ženski likovi u njegovim filmovima često su nesposobni komunicirati normalnim kanalima pa su im uloge svedene na sinkronizaciju usana.<ref name="mazullo"/> Prva pjesma koja se koristi je "Sixteen Reasons" u izvedbi [[Connie Stevens]], a koju čujemo u filmu dok kamera otkriva nekoliko iluzija. Druga je pjesma "I've Told Ev'ry Little Star" u izvedbi [[Linda Scott|Linde Scott]] koja se pojavljuje u sceni audicije za ulogu Camille Rhodes, a za koju filmski teoretičar [[Eric Gans]] smatra da osnažuje lik Betty.<ref name="gans">
| publisher = Rebekah del Rio's website
| url=http://www.rebekahdelrio.com/llorando.html
| accessdate=2008-04-03}}</ref> Pjesma na tragičan način opisuje Betty i Ritu, koje ju slušaju i sjede opčinjene i u plaču, nekoliko trenutaka prije nego što njihova veza nestane i bude zamijenjena s disfunkcionalnošću Diane i Camille. Prema mišljenju jednog filmskog teoretičara, pjesma kao i kompletna scena kazališta označava raspadanje likova Betty i Rite, kao i njihove veze.<ref name="nochimson"/> Uz upotrebu više jezika i pjesme koja portretira takve osnovne emocije, jedan filmski analitičar ističe da Lynch prikazuje njegovo nepovjerenje intelektualnog diskursa i bira objašnjenje kroz slike i zvukove.<ref name="hudson"/> Dezorijentirana pjesma koju pjeva del Rio, premda ona više nije na pozornici, opisana je kao "glazbena verzija Magritteine slike ''Ceci n'est pas une pipe''".<ref>Odell, Colin, Le Blanc, Michelle, p. 162.</ref>
 
== Distribucija i kritike ==
| year = 2001
| url = http://www.festival-cannes.fr/en/archives/2001/awardCompetition.html
| accessdate = 2008-04-10}}</ref> Mnogi kritičari pozitivno su ga ocijenili, a sam film postao je jedan od najhvaljenijih od strane publike u Lynchovoj karijeri. [[Universal Pictures]] započeo je s kino distribucijom filma u 66 kino dvorana u [[SAD|SAD-u]] od [[12. listopada]] 2001. godine. Film je u prvom vikendu prikazivanja zaradio 587.591 tisuća [[dolar|dolara]]a. Kasnije se distribucija proširila na 247 kino dvorana, na kraju utrživši 7.220,243 milijuna dolara samo u SAD-u. Distributerska tvrtka TVA Films krenula je u kino distribuciju filma u [[Kanada|Kanadi]] [[26. listopada]] 2001. godine. U ostalim državama van SAD-a film je zaradio dodatnih 12.892,096 milijuna dolara pa mu ukupni box-office rezultat na kraju iznosi 20.112,339 milijuna dolara.<ref>
{{Cite web
| title = Mulholland Drive (2001)
| year = 2001
| url = http://thegoldenglobes.com/welcome.html?yearz/G-2001.html
| accessdate = 2008-04-10}}</ref> Udruženje kritičara [[New York|New Yorka]]a i udruženje ''Online Film Critics Society'' proglasilo ga je najboljim filmom 2001. godine.<ref name="nyfcc">
{{Cite web
| title = 2001 Awards
| year = 2001
| url = http://www.nyfcc.com/awards.php?year=2001
| accessdate = 2008-04-05}}</ref><ref name="ofcs"/>
 
=== Kritike ===
| month = June | year = 2001
| url = http://rogerebert.suntimes.com/apps/pbcs.dll/article?AID=/20011012/REVIEWS/110120304/1023
| accessdate = 2008-04-07}}</ref> U [[New York Times|New York Timesu]]u, kritičar [[Stephen Holden]] je napisao da film "postavlja uz bok [[Federico Fellini|Fellinijevom]] [[8 1/2]] i ostalim autorskim fantazijama kao monumentalni prikaz samo-odraza" te nadodao: "Ako film promatramo iz laganije perspektive radi se o najvećem i najluckastijem kinematografskom karnevalu u posljednjih nekoliko godina: dinamično putovanje kroz zabavnu kuću jednog filmaša. Ako ga, pak, promatramo iz ozbiljnijeg kuta njegovo zadiranje u moć filma ulazi u onu prazninu iz koje možete čuti vriske proždrljivog [[demon|demona]]a čiji apetit nikad ne može biti zadovoljen".<ref name="holden"/> Kritičar [[Edward Guthmann]] iz [[San Franciso Chronicle|San Francisco Chroniclea]] nazvao je film "stimulirajućim... zbog svojih snenih scena i snažne, česte nemarne imaginacije" te nadodao: "Postoji ta očaravajuća kvaliteta njegovog slabog tempa, njegovog osjećaja zle slutnje i njegove atmosfere izgubljene u vremenu... Drži nas, opčinjene i zabavljene, svojih čitavih luckastih, preslatkih i razdražujućih 146 minuta trajanja i dokazuje da je Lynch u solidnoj formi koji nas još uvijek može držati na rubu živaca."<ref>{{Cite news
| last = Guthmann
| first = Edward
| accessdate = 2008-04-10
| archiveurl = http://web.archive.org/web/20071104172013/http://www.rollingstone.com/reviews/movie/5947635/review/5947636/mulholland_drive
|archivedate = Nov 04, 2007}}</ref> [[J. Hoberman]] iz [[The Village Voice|The Village Voicea]]a piše: "Ova pohotna fantazmagorija... je svakako Lynchov najjači film još od [[Plavi baršun (1986)|Plavog baršuna]] i, možda, [[Eraserhead (1977.)|Eraserheada]]. Sve one stvari koje nije uspio prikazati u debaklu zvanom ''Izgubljena autocesta'' - atmosfera samostojeće prijetnje, besmislene seobe duša, provokativnost radnje, alternativni svjetovi - ovdje su briljantno rehabilitirane."<ref name="hoberman"/>
 
Iako su većina kritika bile pozitivne (na popularnoj [[internet]] stranici [[Rotten Tomatoes]] film ima 81% pozitivnih kritika),<ref>{{Cite web
|title=Mulholland Dr. (2001)
|accessdate=2008-04-02
|publisher=[[Rotten Tomatoes]]}}</ref> ''Mulholland Drive'' nije bio ispunjen samim hvalospjevima. [[Rex Reed]] iz [[New York Observer|New York Observera]]a izjavio je da je to najgori film kojeg je gledao u [[2001.]] godini, nazivajući ga "moronskim, neshvatljivim smećem".<ref>{{Cite news
| first=Rex
| last=Reed
| url =http://www.observer.com/node/45088
| work =[[The New York Observer]]
| accessdate = 2008-04-02}}</ref> U [[New York|New Yorku]]u kritičar [[Peter Rainer]] istaknuo je: "Iako mi se sviđa više od nekih drugih njegovih sanjivo-nakaznih uradaka, svejedno se radi o morbidnom filmu... Lynch se treba obnoviti s navalom dubokih osjećaja koje ima prema ljudima i neshvaćenima te se ostaviti kretenoidnosti, hobogoblina i zombija na neko vrijeme."<ref>
{{Cite web
| last = Ranier
| date = 2001-10-15
| url = http://nymag.com/nymetro/movies/reviews/5277/
| accessdate = 2008-04-08}}</ref> U [[Washington Post|Washington Postu]]u [[Desson Howe]] je film nazvao "produženom operom, ako želite staviti umjetničku naljepnicu na nepovezanost".<ref>Howe, Desson (October 12, 2001). "'Mulholland': A Dead-End Street", ''The Washington Post'', p.&nbsp;T43.</ref> [[Todd McCarthy]] iz [[Variety|Varietyja]]ja neke dijelove je hvalio ("Lynch savija nivoe bizarnog humora, dramatičnog incidenta i stvarne misterije s nezaboravnim scenama od kojih neke spadaju među najboljima njegove karijere..."), ali je također istaknuo da "film skače iz solidnog stanja relativno narativne koherencije u Lynchovu zemlju potpune fantazije... u posljednjih 45 minuta Lynch se nalazi u modu u kojem savija svijest gledatelja i predstavlja formu alternativne stvarnosti bez imalo smisla i logike s onim što se dogodilo prije. Iako takve njegove taktike već poznajemo od vremena [[Twin Peaks|Twin Peaksa]]a naovamo, ovakav nagli preokret je razočaravajući prvenstveno zbog toga što je do tog trenutka Lynch uspješno stvorio više nego uvjerljivu priču."<ref name="mccarthy">
{{Cite news
| last=McCarthy
| url = http://www.variety.com/review/VE1117798101.html?categoryid=31&cs=1&query=Mulholland+Drive
| work =[[Variety (magazine)|Variety]]
| accessdate = 2008-04-08}}</ref> [[James Berardinelli]] također je kritizirao film, napisavši: "Lynch vara svoju publiku, izmiče nam tepih pod nogama. U jednom trenutku miješa kompletnu priču s jednim jedinim ciljem: da nas zbuni. Ništa nema smisla zbog toga što niti ne treba imati smisla. Ne postoji razlog ili logika događaja. Lynch se šali sa svima nama."<ref>Berardinelli, James (2001). [http://www.reelviews.net/movies/m/mulholland_drive.html Mulholland Drive], reelviews.net. Retrieved on May 12, 2009.</ref> Filmski teoretičar [[Ray Carney]] ističe: "Ne bi trebao toliko promjena emocija i narativnih zamka ako imaš što za reći. Ne bi trebao toliko dvojnika i mračnih figura ako tvoji likovi imaju dušu."<ref>Carney, Ray [http://people.bu.edu/rcarney/newsevents/movsked.shtml Ray Carney's News and Events], Boston University website. Retrieved on July 28, 2009.</ref>
 
''Mulholland Drive'' proglašen je najboljim filmom [[desetljeće|desetljeća]] od strane udruženja filmskih kritičara [[Los Angeles]]a,<ref>Kay, Jeremy (January 12, 2010). [http://www.screendaily.com/awards/other-awards/la-critics-name-mulholland-dr-film-of-the-decade/5009576.article "LA critics name Mulholland Dr. Film Of The Decade"]. ''Screen Daily''. Retrieved on January 19, 2010.</ref> [[Chaiers du Cinéma]],<ref>Staff (2010). [http://www.cahiersducinema.net/PALMARES-2000.html "Palmares 2000"]. ''[[Cahiers du cinéma]]''. Retrieved January 19, 2010.</ref> [[indieWIRE]],<ref>Hernandez, Eugene (January 22, 2010). [http://www.indiewire.com/article/2009/12/22/summer_hours_wins_indiewire_09_critics_poll_mulholland_dr._is_best_of_decad/ "Summer Hours" Wins indieWIRE ‘09 Critics Poll; "Mulholland Dr." is Best of Decade]. ''[[indieWIRE]]''. Retrieved January 25, 2010.</ref> [[Slant Magazine]]a,<ref>Staff (February 7, 2010). [http://www.slantmagazine.com/film/feature/best-of-the-aughts-film/216/page_10 "Best of the Aughts: Film"]. ''[[Slant Magazine]]''. Retrieved February 12, 2010.</ref> [[Reverse Shot]]a,<ref>Staff. [http://www.reverseshot.com/article/1_mulholland_drive "Best of the Decade #1: Mulholland Drive"]. ''Reverse Shot''. Retrieved February 12, 2010.</ref> [[The Village Voice]]a<ref>Staff (2010). [http://www.villagevoice.com/filmpoll/index/best_of_decade/2009 "Best of Decade"]. ''[[The Village Voice]]''. Retrieved April 14, 2010.</ref> i [[Time Out New York]]a od kojih su se potonji, uz referencu na [[Napad 11. rujna|napade 11. rujna u SAD-u]], retorički zapitali: "Postoji li još neki film koji na tako rezonantan, nenamjeran način priča o strašnom događaju koji je obilježio ovo desetljeće?... ''Mulholland Drive'' je lice čudovišta iza zalogajnice; to je samo-sumanuti san pretvoren u noćnu moru."<ref>[http://newyork.timeout.com/articles/film/80947/the-tony-top-50-movies-of-the-decade/6.html The TONY top 50 movies of the decade], ''[[Time Out New York]]'', '''739''' (November 26–December 2, 2009. Retrieved on December 2, 1009.</ref> Također je proglašen filmom desetljeća u anketi [[Film Comment]]a u kojoj su sudjelovali "kritičari, programeri, akademici, filmaši i ostali"<ref>Staff (2010). [http://www.filmlinc.com/fcm/jf10/best00s.htm "Film Comment's End-of-Decade Critics' Poll"]. ''[[Film Comment]]''. Retrieved January 19, 2010.</ref> te čitatelji samog časopisa.<ref>Staff (2010). [http://www.filmlinc.com/fcm/ma10/readersbest09.htm "Extended Readers' Poll Results"]. ''[[Film Comment]]''. Retrieved April 14, 2010.</ref> Pojavljuje se na mnogim raznim listama kao najbolji film desetljeća; na trećem mjestu časopisa [[The Guardian]],<ref>[http://www.guardian.co.uk/film/filmblog/2009/dec/30/best-films-noughties-mulholland-drive Best films of the noughties No 3: Mulholland Drive], ''The Guardian'' (December 30, 2009). Retrieved on January 7, 2010.</ref> kritičara časopisa Rolling Stonea Petera Traversa,<ref>{{Cite web|author=Travers, Peters |url=http://www.rollingstone.com/movies/lists/8602/49002/49030 |title=Mulholland Drive - Rolling Stone Movies - Lists |work=Rolling Stone |date=December 9, 2009 |accessdate=2010-07-22}}</ref> časopisa [[the Canadian Press]],<ref>{{Cite web|url=http://www.journalpioneer.com/Living/Technologies/2009-12-21/article-1395020/Memento,-Mulholland-Drive-among-Canadian-Press-film-favourites-of-2000s/1 |title='Memento,' 'Mulholland Drive' among Canadian Press film favourites of 2000 |work=Canadian Press |date=December 20, 2009 |accessdate=January 7, 2010 |archiveurl=http://www.webcitation.org/5rQ6pBQRt |archivedate=2010-07-22}}</ref> kritičara [[Scott Mantz|Scotta Mantza]] iz [[Access Hollywood]]a<ref>[http://www.accesshollywood.com/moviemantz-best-movies-of-the-decade_article_27327 MovieMantz: Best Movies Of The Decade ], Access Hollywood (January 5, 2010). Retrieved on January 7, 2010.</ref> te na osmom mjestu liste kritičara [[Michael Phillips|Michaela Phillipsa]].<ref>
| archivedate= 2010-04-14
| accessdate = 2011-11-03}}</ref> [[2010.]] godine proglašen je drugim najboljim art filmom svih vremena u časopisu The Guardian.<ref>{{cite web|url=http://www.guardian.co.uk/film/2010/oct/20/drama-arthouse-25?intcmp=239|title=The 25 best arthouse films of all time: the full list|date=2010-10-20|publisher=The Guardian|language=English|accessdate=30 March 2011}}</ref> Nalazi se na jedanaestom mjestu najboljih filmova čija se radnja događa u Los Angelesu u posljednjih 25 godina koju je sastavila grupa pisaca i montažera iz Los Angeles Timesa uz kriterij da film mora komunicirati stvarnu priču o tom gradu.<ref>Boucher, Geoff (August 31, 2008). [http://www.latimes.com/entertainment/news/movies/la-ca-25films31-2008aug31,0,70218.htmlstory The 25 best L.A. films of the last 25 years], ''[[Los Angeles Times]]''. Retrieved on August 31, 2008.</ref> Magazin [[Empire]] smjestio je film ja 391 mjesto (od sveukupno 500) najboljih filmova svih vremena.<ref>[http://www.empireonline.com/500/21.asp The 500 Greatest Movies of All Time], ''Empire''. Retrieved on November 10, 2009.</ref> Film se također nalazi na 38 mjestu liste ''50 filmova koje morate pogledati prije smrti'' [[Channel 4|Channela 4]].<ref>
[http://www.channel4.com/film/reviews/feature.jsp?id=161521&page=2 Film4's 50 Films To See Before You Die], Film 4. Retrieved on April 11, 2008.</ref> [[2011.]] godine magazin [[Slate]] u svojem tekstu o novim filmskim klasicima proglasio je film ''Mulholland Drive'' najtrajnijim od [[2000.]] godine naovamo.<ref>Slate Staff (2011-11-07). [http://www.slate.com/articles/arts/new_classics/2011/10/the_new_classics_the_most_enduring_books_shows_movies_and_ideas_since_2000_.single.html "The New Classics: The most enduring books, shows, movies, and ideas since 2000."]. ''[[Slate]]''. Retrieved 2011-11-19.</ref>
 
=== DVD i Blu-ray distribucija ===
| publisher = DVDFILE.com
| url = http://www.dvdfile.com/reviews/dvdreviews/33595-mulholland-drive
| accessdate =2008-04-11}}</ref> Posebni dodaci na kasnijim DVD izdanjima sadržavaju i Lynchov intervju s [[Filmski festival u Cannesu|filmskog festivala u Cannesu]] te najbolje trenutke s premijere filma.
 
Distributer ''Optimum Home Entertainment'' izdao je film ''Mulholland Drive'' za europsko tržište na [[Blu-ray]]u kao dio njihove StudioCanal kolekcije [[13. rujna]] [[2010.]] godine.<ref>{{Cite web|url=http://www.studiocanalcollection.com/en/collection/show/19-Mulholland_Drive|title=Mulholland Drive - StudioCanal Collection|accessdate=2010-08-01}}</ref> Novi posebni dodaci za ovo izdanje uključuju: poseban uvod [[Thierry Jousse|Thierryja Joussea]]; ''U plavoj kutiji'', retrospektivni dokumentarni film s redateljima i kritičarima; dva dokumentarna filma o snimanju: ''On the Road to Mulholland Drive'' i ''Back to Mulholland Drive'' te nekoliko intervjua s ljudima koji su bili uključeni u stvaranje samog filma.<ref>{{Cite web|url=http://www.blu-raydefinition.com/reviews/mulholland-drive-studiocanal-collectionuk-blu-ray-review.html|title=Blu-ray Definition.com review|accessdate=2010-09-05}}</ref> Ovo je bio drugi film Davida Lyncha koji je izašao na Blu-rayu; prvi je bio [[Čovjek-slon (1980.)|Čovjek-slon]].<ref>{{Cite web|url=http://www.studiocanalcollection.com/en/collection/show/8-The_Elephant_Man|title=The Elephant Man - StudioCanal Collection|accessdate=2010-08-01}}</ref>
 
== Nagrade i nominacije ==
* [http://www.mulholland-drive.net/home.htm Lost on Mulholland Dr.], opsežna analiza i centar izvora
* [http://www.awardspeculation.com/mulhollanddrive.html Deciphering David Lynch's 10 Clues], kartica upakirana u originalno DVD izdanje
* [http://www.lynchnet.com/mdrive/ Mulholland Drive / lynchnet.com], uključuje intervjue, bilješke o produkciji i filmske isječke
 
{{David Lynch}}