Rat u Sloveniji – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
m clean up, replaced: {{SLO}} → {{flagcountry|SLO}} (3) using AWB |
||
Red 9:
|teritorij =
|ishod = Pobjeda i neovisnost Slovenije
|sukobljeni1 = {{flagcountry|SLO}}<br /> [[Datoteka:JTO-logo.svg|20px]][[Teritorijalna obrana]] u Sloveniji
|sukobljeni2 = [[Datoteka:Flag_of_SFR_Yugoslavia.svg|20px]] [[SFRJ]]<br />[[Datoteka:Logo_of_the_JNA.svg|20px]] [[JNA]]
|sukobljeni3 =
Red 15:
|zapovjednik2 = [[Datoteka:Flag_of_SFR_Yugoslavia.svg|20px]] [[Veljko Kadijević]]<br />[[Datoteka:Flag_of_SFR_Yugoslavia.svg|20px]] [[Konrad Kolšek]] <br />[[Datoteka:Flag_of_SFR_Yugoslavia.svg|20px]] [[Andrija Rašeta]] <br />[[Datoteka:Flag_of_SFR_Yugoslavia.svg|20px]] [[Aleksandar Vasiljević]] <br />[[Datoteka:Flag_of_SFR_Yugoslavia.svg|20px]] [[Milan Aksentijević]]
|zapovjednik3 =
|jačina1 = {{flagcountry|SLO}}16.000 vojnika<br />{{flagcountry|SLO}}10.000 policajaca
|jačina2 = [[Datoteka:Flag_of_SFR_Yugoslavia.svg|20px]]35.000 vojnika<ref name="SF"/><br />[[Datoteka:Flag_of_SFR_Yugoslavia.svg|20px]]711 tenkova<br />[[Datoteka:Flag_of_SFR_Yugoslavia.svg|20px]]367 oklopnih vozila<br />[[Datoteka:Flag_of_SFR_Yugoslavia.svg|20px]]869 artiljeriskog oruđa
|jačina3 =
Red 31:
[[Antibirokratska revolucija]] 1989. dovela je do ukidanja autonomije Kosova i Vojvodine, a njeni vođe su zamijenjeni ljudima vjerni [[Slobodan Milošević|Slobodanu Miloševiću]]. Isto se dogodilo i sa Crnom Gorom. Slovenija je potom počela odbacivati [[komunizam]] i 1990. raspisala prve slobodne izbore. Srbija je vodila "ekonomski rat" s tom državom.<ref>{{cite web|url=http://www.nytimes.com/1990/02/05/world/upheaval-east-yugoslavia-slovenia-breaks-yugoslav-communists-calls-for-changes.html|title=Upheaval in the East: Yugoslavia; Slovenia Breaks From Yugoslav Communists and Calls for Changes|publisher=New York Times|date=5. veljače 1990|accessdate=16. veljače 2012}}</ref> U prosincu 1990. održan je slovenski referendum o neovisnosti, a 88.5 % stanovništva glasalo je potvrdno.<ref>[[#Bassiouni|UN-ov izvještaj]] #63</ref>
Redovitu rotaciju na čelu [[Predsjedništvo SFRJ|predsjedništva SFRJ]], u kojoj je mjesto predsjednika trebao preuzeti hrvatski kandidat [[Stjepan Mesić]], spriječio je srpsko-crnogorski blok,<ref>[[#Bassiouni|UN-ov izvještaj]] #65</ref> čime je ozbiljno uzurpiran [[Ustav druge Jugoslavije|jugoslavenski ustav]]. Nakon što je srpsko vodstvo odbilo prijedlog Slovenije i Hrvatske o preustroju Jugoslavije u konfederaciju i zahtijevalo veću centralizaciju vlasti,<ref>[[#Bassiouni|UN-ov izvještaj]] #60</ref> a oružani incidenti se nastavili dnevnim ritmom, dvije republike su [[25. lipnja]] [[1991.]] godine proglasile neovisnost.
== Proglašenje nezavisnosti Slovenije ==
U Beogradu 24.1.1991. sastale su se delegacije Srbije, koju je vodio [[Slobodan Milošević]], i delegacija Slovenije, koju je vodio, [[Milan Kučan]]. Na tom sastanku Milošević je rekao da Srbija neće praviti teškoće Sloveniji ako ona odluči da se odvoji na miran način u skladu sa ustavom i pravom Slovenaca na samoopredeljenje do odvajanja.{{sfn|Logos|2019|p=67}} Ipak, Kučan i ostale vođe Slovenije odabrale su da se nasilno i bez dogovora odvoje od SFRJ, a razlozi za tu odluku nisu potpuno jasni.{{sfn|Logos|2019|p=84 napomena 158. Na sednici Predsedništva SFRJ Borisav Jović je rekao: „Nama nije jasno zašto je Slovenija odabrala neustavni način, kada je postojalo potpuno raspoloženje da joj se to na ustavan način dopusti”}}
Od marta do početka juna 1991. Slovenija je završavala pripreme za rat protiv JNA. Rušeći ustanove SFRJ, poslanici u skupštini Slovenije 6.3.1991. proglasili su obustavu slanja mladića iz Slovenije u JNA. Ministarstvo vojske Slovenije tražilo je 23.3.1991. od [[JNA]] da za tri meseca napusti područje Slovenije, a Teritorijalna odbrana Slovenije 23-24.3.1991. izvela je i jednu vojnu vežbu pripremanući se za oružani sukob sa JNA.{{sfn|Logos|2019|p=84}} Početkom juna 1991. javno je izvršeno polaganje zakletve oko 260 redovnih vojnika Republike Slovenije u Igu (koji je pre bio zatvor) kod [[Ljubljana|Ljubljane]] i Pekrama kod [[Maribor]]a. Pred sukob, rezervni sastav milicije Slovenije pozvan je na dužnost 20.6.1991. godine, a policija i TO Slovenije imali su oko 35.000 naoružanih ljudi na početku sukoba.{{sfn|Logos|2019|p=84-85}} Nasuprot tome samo 5. vojna oblast JNA sredinom 1991. imala je oko 40.000 vojnika, oko 200 aviona i helikoptera, oko 1.160 tenkova i oko 3.000 artiljerijskih oruđa, ali ukupno JNA je imala više od 160.000 oficira i vojnika u to vreme.{{sfn|Logos|2019|p=70, 136 i napomena 85}} Zbog toga, armija koju je Slovenija stvarala bila je slaba u odnosu na JNA i ozbiljan oružani sukob mogao se završiti potpunim porazom Slovenije.
Ipak, pred početak oružane pobune u Sloveniji iz najveće vojne, političke i ekonomske sile sveta [[SAD]] stigao je državni sekretar Džejms Bejker u [[Beograd]] 21.6.1991. i upozorio vladu SFRJ da SAD neće dopustiti promenu republičkih granica u SFRJ, i da ne sme nasilno (vojskom) biti sprečavavano odvajanje Slovenije i Hrvatske.{{sfn|Logos|2019|p=85}} Posle takvog upozorenja od visokog predstavnika SAD, vlada SFRJ nije smela pomisliti na potpunu upotrebu sile kojom JNA raspolaže. Nasuprot tome, vođe Slovenije su znale da mogu i oružano napadati JNA bez straha da će napadnuta JNA upotrebiti sva sredstva u odgovoru.
Red 52:
JNA je 26. i 27. lipnja krenula preuzeti granične prijelaze sa Austrijom i Italijom. Međutim, odobrenje iz [[Beograd]]a nije stizalo, zbog čega je vojska bila suzdržana.<ref name="SF">[[#Bassiouni|UN-ov izvještaj, "Slovenian forces"]]</ref>
Taktički, slovenski TO odsjekao je JNA od njenih izvora i vojarni, slično kao što su napravili i [[partizani]].<ref name="SF"/> U nedostatku [[topništvo|topništva]], JNA se nije dobro snalazila tako da su slovenske TO odsjekle kolone vozila i podigli barijere kako bi spriječili daljnju invaziju. Političari u Ljubljani su računali s tim da JNA neće htjeti rat na dugo razdoblje, što se pokazalo točnim. Beograd je htio koncentrirati svoje snage protiv Hrvatske, te se nije htio boriti na dvije fronte.<ref name="SF"/>
Desetodnevni sukobi prekinuti su 7. srpnja sprazumom na Brijunima, uz posredovanje europske "trojke", a JNA se kroz tri mjeseca povukla iz Slovenije.<ref name="index"/>
Red 60:
JNA je imala 44 do 45 poginulih vojnika, izgubila je 31 tenkova i 230 borbenih vozila.<ref name="SF"/> [[Fond za humanitarno pravo]] navodi da je u ratu poginulo 23 državljana Srbije.<ref>{{cite web|url=http://www.nacional.hr/clanak/106458/napokon-priznali-da-su-sudjelovali-srbija-objavila-imena-poginulih-u-ratovima|title=Srbija objavila imena poginulih u ratovima|autor=Deutsche Welle|publisher=Nacional|date=22. travnja 2011|accessdate=16. veljače 2012}}</ref>
Milan Kučan svjedočio je 21. svibnja [[2003.]] pred [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ)]] u postupku protiv Miloševića. Naveo je da je Miloševićevo čelništvo 1988/89. umjesto ustavnih, nametalo kadrovske promjene putem masovnih mitinga, nakon kojih su smijenjena rukovodstva u Vojvodini, Crnoj Gori i na Kosovu, a planiran je i miting u Ljubljani za 1. decembar 1989. Opisao je i raskol na 14. kongresu [[Savez komunista Jugoslavije|SKJ]], kada su, kako je rekao "legitimni i pravični prijedlozi Slovenije brutalno nadglasani".<ref name="index">{{cite news |title=Kučan svjedočio o raspadu SFRJ i osamostaljenju Slovenije|url=http://www.index.hr/vijesti/clanak/kucan-svjedocio-o-raspadu-sfrj-i-osamostaljenju-slovenije/138931.aspx|publisher=Index.hr |date = 21. 05. 2003. |accessdate = 12. 09. 2009.}}</ref> Milošević je rekao da su u ratu ubijena 44 pripadnika JNA, a 184 teško ranjena i ponudio sudu kao dokaz "bijelu knjigu" o "zločinima" slovenskih snaga. Kučan je precizirao da je u sukobu poginulo 37 vojnika JNA, te 18 slovenskih državljana - osam iz slovenske TO, četiri policajca, šest slovenskih civila - te još šest stranaca, dok je "bijelu knjigu" odbacio kao "propagandnu brošuru" JNA. Raspravno vijeće nije prihvatilo taj dokument.<ref name="žrtve">[[#MKSJ|Transkript na suđenju Miloševiću 2003.]] str. 20924</ref>
Usprkos sukobu, Srbija i Crna Gora se, nakon fijaska armije na granicama Slovenije, nisu protivili odlasku Slovenije iz Jugoslavije, jer bi to ostavilo kolektivno predsjedništvo sa sedam članova, od kojih bi četiri tzv. ''srpska glasa'' (Srbija, Vojvodina, Kosovo i Crna Gora) činila većinu, čime bi ''de facto'' stekli i izravnu kontrolu nad JNA.<ref>[[#Bassiouni|UN-ov izvještaj]] #60-61</ref>
Tenkove koji su iz vojarna u Hrvatskoj krenuli na Sloveniju nisu pokušavale zaustaviti hrvatske vlasti, iako je JNA na putu ubila jednog hrvatskog civila.<ref>HRT-ov TV-kalendar.
== Poveznice ==
| |||