William Grenville, 1. baron Grenville – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 40:
 
Sa mladim Pittom je bio vršnjak, a počeo dijeliti i slične političke stavove, te iako nominalno vigovac, bio dio konzervativne frakcije bliske torijevcima, koja će kasnije postati poznata kao [[pittiti]]. Godine 1782. je započeo političku karijeru kao član [[Dom komuna UK|Doma komuna]], a godine 1784. ušao u Pittovu vladu. 1789. je postao Pittov [[Home Secretary|ministar unutrašnjih poslova]], a godine 1790. postao član [[Dom lordova UK|Doma lordova]]. Godine 1791. je postao [[ministar vanjskih poslova UK|ministar vanjskih poslova]] u jeku diplomatske krize izazvane [[Francuska revolucija|Francuskom revolucijom]]. Kao i Pitt, Grenville je iz bio neprijateljski raspoložen prema [[Prva francuska republika|revolucionarnoj Francuskoj]] te je nakon ulaska Britanije u [[Rat Prve koalicije]] nastojao u antifrancusku koaliciju privući što više evropskih država, smatrajući da se Francuska mora slomiti prije svega na evropskom kopnu, umjesto na morima i kolonijama, a za što se zalagao Pittov ministar rata [[Henry Dundas, 1st Viscount Melville|Henry Dundas]]. Dok je Dundasova kolonijalna strategija imala uspjeha, [[francuski revolucionarni ratovi]] su doveli do francuskih osvajanja u Evropi. Grenville se na kraju sa Pittom godine 1801. razišao oko pitanja [[Katolička emancipacija|Katoličke emancipacije]] te podnio ostavku.
 
Našavši se u opoziciji, Grenville se počeo zbližavati sa vigovcima, uključujući njihovog radikalnog [[republikanstvo|republikanskog]] vođu [[Charles James Fox|Charlesa Jamesa Foxa]]. Nakon Pittove smrti, koja se zbila u kritičnom trenutku [[Napoleonski ratovi|Napoleonskih ratova]] i stvaranju francuske hegemonije nad evropskim kontinentom, je izabran za novog premijera. Njegov je plan bio stvoriti [[vlada nacionalnog jedinstva|vladu nacionalnog jedinstva]] te je kabinet, poznat kao [[The Ministry of All Talents|Vlada svih talenata]], uključivao razne frakcije, uključujući i Foxa kao šefa diplomacije. Grenvilleova vlada nije uspjela postići mir sa Francuskom, koja je nastavila uspješna osvajanja, kao ni emancipirati britanske katolike. Sa druge je strane uspjela godine 1807. zabraniti trgovinu robljem u Britanskom Imperiju, te se to smatra Grenvilleovim najvećim i najadalekosežnijim dostignućem. Nedugo nakon toga je Grenville prisiljen dati ostavku.
 
Grenville je nakon toga ostao u opoziciji, žestoko kritizirajući vođenje rata, uključujući [[Poluotočki rat|kampanju na Iberijskom poluotoku]]. Sa vremenom se ponovno počeo zbližavati torijevcima, ali je njegovu karijeru godine 1823. okončao [[moždani udar]]. Iza sebe je ostavio suprugu [[Anne Grenville, Baroness Grenville|Anne]] sa kojom nije imao djece.
 
==Vanjske veze==