Ardijejci – razlika između verzija

'''Ardijejci''' ([[antički grčki jezik|antgrč.]] Ἀρδιαῖοι [Ardiaei] — '''Ardijeji'''  ili Οὐαρδαῖοι [Ouardiaei]; [[latinski jezik|lat.]] Vardiaei — '''Vardeji'''), su [[Iliri|ilirski]] narod koji je prvobitno nastanjivao područje doline kojom protiče rijeka [[Neretva]] (Narenta), dio uz [[jadran]]sku obalu (pretežno područje koje danas zauzima južna Dalmacija) do Boke Kotorske, i po nekim izvorima bili su susjedi drevnim skadarskim Ilirima [[Labeati]]ma (Labeatae) još dalje na jug, do rijeke Vojuše (Vjosa), u današnjoj [[Albanija|Albaniji]]. Bili su vrsni brodograditelji i pomorci, a svoje vještine stekli su upravo na rijeci Neretvi. Gradili su male i brze brodice, slične onima po kojima su bili poznati [[Liburni]], čiji je izum kasnije bio u širokoj upotrebi od strane Rimljana, kao uostalom i tuniku "Dalmatika" (vidjeti mozaik s prikazom [[Justinijan I|Cara Justinijana]] u crkvi San Vitale u [[Ravenna|Ravenni]]).

Ardijejci su dijelili rijeku Neretvu koja se tada zvala Narenta/Naron/Narona sa ilirskim narodom po imenu [[Narensi]]; veza između imena Narensi i rijeke Neretve se čini očiglednom. Ardijejci su bili susjedi i [[Daorsi]]ma, čije ostatke grada [[Daorson]]a još uvijek možemo vidjeti u Ošanićima kod [[Stolac|Stoca]]. Ardijejci, za razliku od Daorsa, nisu kovali svoj novac, ali su svakako bili značajna ilirska zajednica u drevnom svijetu i osnivači jednog od najuticajnijih kraljevstava drevnog Balkana-ilirskog kraljevstva kralja [[Agron (kralj)|Agrona]]; stari Grci, a potom i stari Rimljani su ih smatrali jednim od najmoćnijih ilirskih naroda.<ref name="Wilkes"> {{Cite web |url= https://archive.org/stream/15826619JohnWilkesTheIllyrians/15826619-John-Wilkes-The-Illyrians_djvu.txt |title= John Wilkes - the Illiyans |work= Elektronska verzija|accessdate= 9. 2. 2018}}</ref>

Zahvaljući neposrednom dodiru starih [[Rimljani|Rimljana]] sa Ardijejcima i sačuvanim zapisima njihovih historičara danas imamo o njima nešto više podataka u odnosu na ostale ilirske narode. Grčki historičar [[Strabon]] (oko 63. pne. – 24. n.e.) navodi Ardijejce kao jedan od tri najjača ilirska naroda, uz [[Autarijati|Autarijate]] i [[Dardanci|Dardance]], i kaže da su se ilirske teritorije prostirale od Panonije preko bosanskih planina do zaliva Rhizon ([[Risan]]). Zbog učestalih napada na rimske i druge trgovačke brodove u [[Jadran]]skom i [[Jonsko more|Jonskom moru]] i propalih pregovora, [[rimska vojska]] je potisnula Ardijejce u unutrašnjost, daleko od rijeke Neretve i Jadranskog mora. Servije Fulvije Flak (Servius Fulvius Flaccus) je 135. pne. pokrenuo vojsku od oko 10.000 pješaka i 600 konjanika te porazio Ardijejce u blizini poluostrva [[Pelješac]].

Uprkos opisu Ardijejaca koji su dali drevni rimski i grčki autori, a koji itekako mogu biti pristrasni i neobjektivni, obzirom da su se Iliri generacijama uspješno opirali asimilaciji od strane drevnih Helena a kasnije i Rimljana, nije teško izmedju redova izvući i nešto objektivniji opis Ilira kao naroda. Ilirski kralj [[Agron (kralj)|Agron]] bio je Ardijejac i u vrijeme njegove vladavine kraljevstvo Ilira bilo je najmoćnije, što ne poriču ni grčki ni rimski istoričari. Bio je sin kralja [[Pleuratus]]a i vladao je od 250. do 230. godine pne. <ref name="Zippel">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/document/142186107/Zippel-G-1877-Die-Romische-Herrschaft-in-Illyrien |title= Zippel G. 1877. Die Römische Herrschaft in Illyrien |work= |accessdate= 9. 2. 2018}}</ref> Pod Agronom, Iliri su bili na vrhuncu svoje vojne moći, i na moru i na kopnu. <ref name="Gusarstvo">{{Cite web |url= https://books.google.de/books?id=t7YF5S9cP7YC&pg=PA169&lpg=PA169&dq=Zippel+illyrian&source=bl&ots=JWwDCwzewf&sig=f7TXc57Sc_wg460sAmPYSMnKZlY&hl=hr&sa=X&ved=2ahUKEwjrqq3h1r_fAhUILFAKHVOvDewQ6AEwC3oECAAQAQ#v=onepage&q=Zippel%20illyrian&f=false |title= Henri A. Ormerod - Drevna piratstva |work= The Johns Hopkins University Press, Baltimor, Maryland, 1997 |accessdate= 9. 2. 2018}}</ref> Niko od susjeda Ilira u to vrijeme nije ni približno bio toliko moćan. Agronovo kraljevstvo se prostiralo većim dijelom historijskog područja [[Ilirija|Ilirije]] uključujući i ostrvo [[Hvar]]. Ono što je možda i najbitnije u smislu sticanja objektivnije slike o drevnim Ilirima Agronovog kraljevstva je običajno pravo koje je, sudeći po vladavini Agrona, kultivisalo pravičnost kao sistem vrijednosti. Tako je godine 231. pne. Demetrijus II, Makedonski kralj, zatražio vojnu pomoć od Agrona protiv najezde vojno daleko nadmoćnijeg i mnogobrojnijeg napadača - Etolskih Grka. <ref name="PCabanes">{{Cite web |url= https://dokumen.tips/documents/cabanesiliri-od-bardileja-do-gencija.html |title= Pierre Cabanes – Od Bardilisa do Gencija |work=Zagreb, Svitava, 2002 |accessdate= 9. 2. 2018}}</ref> Agron je bez oklijevanja uslišio molbe makedonskog kralja te su Ilirski ratnici natjerali Etolske Grke u bijeg. Pobjednička vojska Ilira se slaveći vratila kući a Agron je bio toliko sretan zbog pobjede da je zbog prekomjernog slavljeničkog uživanja u vinu preminuo 231. godine pne., mada svakako ne treba isključiti ni daleko manje naivne teoorije njegove smrti, kao npr. trovanje i sl.

== ReferenceLiteratura ==