Ivan Rikard Ivanović – razlika između verzija

Doktor prava Ivan Rikard Ivanović je rođen u Osijeku 1880 godine u [[Židovi u Hrvatskoj|židovskoj]] porodici Ivana i Betine Mendel Kraus.<ref>Istraživački i dokumentacijski centar CENDO (Židovska općina Zagreb): Žrtve i preživjeli; Kraus - Ivanović, dr. Rikard</ref><ref>Istraživački i dokumentacijski centar CENDO (Židovska općina Zagreb): Žrtve i preživjeli; Kraus, Betina</ref> Otac dr. Ivanovića je bio uspješni građevinski poduzetnik koji je zaslužan za izgradnju mnogih zgrada u Osijeku, među inima izgradio je i prvi parni mlin u gradu. Dok je još bio dijete, otac dr.Ivanovića je odlučio promijeniti porodično prezime Mendel Kraus u Ivanović i konvertirati porodicu na [[Hrišćanstvo|kršćanstvo]] tj. [[Katolička crkva|katoličanstvo]]. Po završetku osnovne i srednje škole u rodnome gradu, dr. Ivanović je otišao na fakultet u [[Beč]] gdje je diplomirao i stekao titulu Doktora prava. [[1905]] godine je suosnovao NNS koja je pred raspad Austro-Ugarske bile preimenovana u [[Demokratska stranka (Jugoslavija)|Jugoslavenska demokratska stranka]] (JDS). Za zastupnika u Saboru [[Kraljevina Hrvatska i Slavonija|Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]] za grad Osijek izabran je [[1908]] godine na [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1908.|izborima za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor]]. U [[jul]]u [[1912]] oženio je Milicu Popović, najmlađu sestru dr. [[Dušan Popović (advokat)|Dušana Popovića]], u to vrijeme uz [[Svetozar Pribičević|Svetozara Pribičevića]] vodećeg [[Srbi u Hrvatskoj|Srbina]] u političkom životu Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. U braku s Milicom dr. Ivanović je dobio troje djece. Sinu [[Vane Ivanović|Vani]] kršteni kum bio je dr. [[Ivan Lorković]], kćeri [[Daška McLean|Daški]] slikar [[Vladimir Becić]], a sinu [[Vladimir Ivanović|Vladimiru]] [[Radoslav Bačić]], osnivač [[Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku|Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku]]. [[1913]] godine dr. Ivanović je bio ponovno izabran u Saboru Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. [[1918]] godine, kao istaknuti član [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]], pomogao je osnivanje [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Države Slovenaca, Hrvata i Srba]] (SHS). Dr. Ivanović je surađivao i s vođom [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatske seljačke stranke]] (HSS) [[Stjepan Radić|Stjepanom Radićem]].<ref name="dd">Dejan Djokić, 2001, str. 129, 130</ref> Porodica Ivanović je bila jedna od najbogatijih porodica novostvorene [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]]. Njihova je imovina bila razmještena po cijeloj državi, u Osijeku su imali IPOIL A.D. Rafineriju mineralnog ulja, šećerane, parne mlinove i dr. IPOIL A.D. Rafinerija mineralnog ulja u Osijeku, sastojala se od destilacije ulja, rafinacije ulja i petroleja, kreking destilacije, dva spremnika za proizvodnju masti za podmazivanje, strojarnice, kotlovnice i 20 spremnika međusobno povezanih cjevovodima.<ref name="limun">{{Citiranje www|naslov=Ivanović: Hrvatska nije vlasnik 44 posto Ine|url=http://limun.hr/main.aspx?id=748326|autor=Robert Frank|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Limun.hr (Novi list)|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=5. 10. 2011|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=http://archive.is/GhOSr|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref> Dr. Ivanović se [[1921]] rastao od supruge Milice koja se sa djecom preselila u [[London]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]], gdje se udala za vodećeg jugoslavenskog brodovlasnika [[Božo Banac|Božu Banca]].<ref name="dd"/> [[1936]] uz stručnu pomoć tvrtke Elektrokemisk iz [[Oslo|Osla]], dr. Ivanović je započeo gradnju prve tvornice aluminija na [[Balkan]]u, koja je [[1937]] krenula s radom u [[Lozovac|Lozovcu]] blizu [[Šibenik]]a pod nazivom IVANAL A.D..<ref name="sd1">{{Citiranje www|naslov=Centar hrvatske aluminijske industrije|url=http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20020725/sibenik04.asp|autor=Nikola Urukalo|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Slobodna Dalmacija|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=http://archive.is/X034e|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref> Tvornica je uspješno radila i razvijala se do [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].<ref name="sibenik">{{Citiranje www|naslov=ZABORAVLJENA OBLJETNICA: 75 godina aluminija u Šibeniku|url=http://mok.hr/vijesti/item/10885-zaboravljena-obljetnica-75-godina-aluminija-u-sibeniku|autor=Diana Ferić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=mok.hr (Šibenik news)|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=8. 7. 2012|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=http://archive.is/tBDto|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref> Uspostavom [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] (NDH) dr. Ivanović je došao pod udar [[Ustaše|ustaša]] zbog svojeg židovskog podrijetla. Kod Ravnateljstva ustaškog redarstva (Židovski odsjek) bio je prisiljen za svoju porodicu tražiti dozvolu za putovanje, koju je na kraju [[1941]] i dobio.<ref>Mirjana Jurić; Hrvatski državni arhiv, Analitički inventar: Ravnateljstvo ustaškog redarstva - Židovski odsjek (1941 - 1942); str. 59, Zagreb 2005</ref> Dr. Ivanović je ubrzo potom bio uhapšen i zatvoren na oko tri godine.<ref name="sd2">{{Citiranje www|naslov=Za 1 kunu kupuje obiteljsku tvornicu|url=http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20020905/temedana03.asp|autor=Nikola Urukalo|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Slobodna Dalmacija|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=http://archive.is/POfMj|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref> Režim NDH mu je potom konfiscirao IPOIL A.D. Rafineriju mineralnog ulja, a [[Kraljevina Italija|talijanski]] [[fašisti]] tvornicu IVANAL A.D. u kojoj je raznim diverzijama proizvodnja onemogućena [[1943]] godine.<ref name="sd2"/><ref name="sibenik"/> Nakon rata, [[1946]] godine, komunističke vlasti [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|FNR Jugoslavije]] su ga u montiranom procesu osudile kao buržuja i kapitalista, oduzeli mu imovinu, građanska prava, te ga zajedno sa drugom suprugom Jelkom Maučević poslali na prisilan rad.<ref name="sd2"/> IPOIL A.D. Rafinerija mineralnog ulja, šećerane, parni mlinovi i druga industrijska postrojenja u vlasništvu dr. Ivanovića su bili konfiscirani i predani na korištenje poduzeću [[Jugopetrol]].<ref name="jl1">{{Citiranje www|naslov='INA je na mojoj djedovini! Država će mi morati platiti milijune'|url=http://www.jutarnji.hr/ina-je-na-mojoj-djedovini--drzava-ce-mi-morati-platiti-milijune/1249803/|autor=Nikola Urukalo|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Jutarnji list (Slobodna Dalmacija)|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=7. 12. 2014|preuzeto=12. 12. 2014|arhivurl=http://archive.is/KidEu|arhivdatum=12. 12. 2014|citat=}}</ref> Po izlasku iz zatvora dr. Ivanović je napustio Jugoslaviju i otišao u [[Italija|Italiju]], gdje se pred kraj života treći put oženio za Šteficu Kastelić. U [[Genova|Genovi]] je 1948 dobio sina Marka, koji je danas njegov pravni sljednik. Dr. Ivan Rikard Ivanović je umro u Genovi 1948 godine u 68 godini života.<ref name="sd2"/>