Avari – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 21:
}}
 
'''Avari''', '''Euroazijski Avari''' ili '''Obri''' (ovako su ih nazivali [[Slaveni]]) je naziv za drevni narod, za koga se pretpostavlja da je proto-[[turkijski narodi|turskog]] porijekla, koji je boravio u nekoj od ravnica Zakavkazja, između Kaspijskog jezera (mora) i Crnog mora. Ovo klasično pleme iz doba seobe naroda bilo je tih godina u velikoj zavadi s imperijom Gok-Turaka (Turkmeni) u centralnoj Aziji i praktično su se tu sklonili sjeverno od mogućeg progonaKavkaza. Postoji i mišljenje da su oni samo skupina ratnika, etnički nehomogena, koja se sklonila u neku od ravnica Zakavkazja, između Kaspijskog jezera (mora) i Crnog mora i ime Avari su dobili kao pripadnici Avarske države.
=== Pohod u Evropu ===
Tu su 558. godine prvi put stupili u kontakt sa Vizantijom, kada je njihov izaslanik bio u Carigradu i sklopio sporazum. Neki izvori govore da je ovo klasično plemesu imaloimali oko 20.000 naoružanih ratnika na konjima, tog vremenena zaista supersila. Iz ove činjenice proizilaze proizvoljne procjene da bi tadašnje avarsko pleme moglo imati oko 100.000 ljudstva. <ref name="Walter Pohl">{{Cite web |url= https://books.google.de/books?id=qzlEdQRYB4IC&pg=PA472&hl=de&source=gbs_selected_pages&cad=3#v=onepage&q&f=false |title=Walter Pohl, Die Avaren, Ein Steppenvolk in Mitteleuropa 567-822. N.Chr. |work= |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
 
Tokom 557. Godine Avari su došli na područje sjeverno od Kavkaza. Tu su 558. godine prvi put stupili u kontakt sa Vizantijom, kada je njihov izaslanik bio u Carigradu i sklopio sporazum. U zamjenu za zlato pristali su u vizantijsku korist podjarmiti barbarske narode.
Tu su 558. godine prvi put stupili u kontakt sa Vizantijom, kada je njihov izaslanik bio u Carigradu i sklopio sporazum. Neki izvori govore da je ovo klasično pleme imalo oko 20.000 naoružanih ratnika na konjima, tog vremenena zaista supersila. Iz ove činjenice proizilaze proizvoljne procjene da bi tadašnje avarsko pleme moglo imati oko 100.000 ljudstva. <ref name="Walter Pohl">{{Cite web |url= https://books.google.de/books?id=qzlEdQRYB4IC&pg=PA472&hl=de&source=gbs_selected_pages&cad=3#v=onepage&q&f=false |title=Walter Pohl, Die Avaren, Ein Steppenvolk in Mitteleuropa 567-822. N.Chr. |work= |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
Nakon što su primili odgovarajuću nadoknadu, a vjerovatno i sva obećanja koja su htjeli čuti, pa i lokalitet za naseljavanje, Avari su zaobišli Crno more sjevernom rutom krčeći sebi put borbenim aktivnostima. Njihovo prvo novo naseljavanje zabilježeno je oko ušća rijeke Dnjepar, koji se sa sjevera ulijeva u zapadni dio Crnog mora, oblast današnje Ukrajine i područje Krima, upravo tamo gdje je izlazila teritorija Anta na Crno more. Tu se danas nalazi luka Harson
.
==== Potčinjavanje Bugara, Anta i Slavena ====
Prvi narod kojeg su Avari već 559. godine pobijedili i potčinili bili su daleko brojniji Anti, nastanjeni na širokom prostoru sjevernije od tog avarskog dijela.
Istočnije od nove avarske nastambe bili su Kutriguri, (Protobugari, prvobitni Bugari). Oni su naseljavali oblast oko ušća rijeke Don u Azovsko more, pa prostor prema rijeci Volgi. U pratnji Slavena harali su oni balkanskim područjem 559. godine. Na svom povratku u domovinu, zajedno sa Utigurima, još jednim bugarskim plemenom, morali su proći preko novonastale teritorije Avara. Avari uz otkup puštaju Kutrigure i sa njima nastavljaju saradnju, a oko dvanaest hiljada Utigura priključuju svom savezu.
==== Pohod na Franke ====
Vizantijski car [[Justinijan I.]] ih je nakon toga usmjerio na zapad, gdje su ih zaustavili [[Franci]] i njihov kralj Sigibert I. Bitka, koja je počela dijeliti europski kontinent na avarski istok i franački zapad, dogodila se na rijeci Albium – Elbe – Laba, u oblasti Tiringije, na početku 562. godine, a mjesto sukoba se lokalizira kao područje današnjeg grada Magdeburg.
Poslije tog neuspjeha Avara u pohodu na Franke, na čelo avarske konjice dolazi Bajan I. (562 – 582/583). Ovo je drugi po redu avarski vladar na europskom tlu i jedini njihov vladar čije je ime poznato.
==== Novi pohod na Franke ====
Bajan I je 566. krenuo u drugi pohod na Franke i zadaje im težak poraz. Avari su bili, kako je franački hroničar pribilježio, u savezu sa magičnim snagama koje su raznim čarolijama paralizirale franački otpor. Pri tome je čak i kralj Sigibert lično pao u avarsko zarobljeništvo. Ipak se on brzo oslobađa iz ove neugodne situacije: Ono što nije mogao ostvariti na bojnom polju, ostvario je vještinom darivanja. Sklopljen je i novi ugovor za koji se smatra da je Sigibert ovim ugovorom ustupio Avarima ‘germanski Istok’ i u tome vide početak naseljavanja Slavena na Labi i Odri. <ref name="Walter Pohl"/>
==== Avari protiv Gepida i Langobarda ====
Godine 567. Avari sklapaju savez sa Langobardima i ruše Gepidsko kraljevstvo. Langobardi se nevoljno povlače prema sjevernoj Italiji i bila je to zadnja masovna selidba Germana u doba velike Seoba naroda.
 
Vizantinci, koji su vodili politiku sukoblavanja varvarskih naroda jednog protiv drugih, upućuju Avare na Slavene i njihove plodne zemlje u Maloj Skitiji. .<ref name="Curta">Florin Curta. ''The Making of the Slavs: History and Archaeology of the Lower Danube Region, c. 500–700''. Cambridge, Cambridge University Press, 2001. ISBN 0-521-80202-4.</ref>
Nakon sporazuma, Avari započinju svoja ratovanja i osvajačka širenja koja će preusmjeriti tok evropske istorije. Prvi narod kojeg su Avari već 559. godine pobijedili i potčinili bili su daleko brojniji Anti.
Od tada su Avari zagospodarili Panonskom nizijom i širokim okolnim prostorom i osnivaju svoju državu, [[Avarski kaganat]] koja se prostirala od današnje Austrije do ukrajinskih stepa.
 
Od 6. do 9. vijeka živili su na području današnje Panonske nizine, te imali vlastitu državu, [[Avarski kaganat]].
Avari su svoj vrhunac moći imali početkom 7. vijeka kada su opsjedali [[Carigrad]].