Zahumlje – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
|||
Red 63:
=== Stjepan II Kotromanić ===
[[Stjepan II Kotromanić]] je, za vreme prestonih borbi u Srbiji 1322-1324. godine nastalih nakon smrti kralja [[Milutin Nemanjić|Milutin]]a, osvojio od Srbije gotovo cijelo humsko područje i dao Bosni širok izlaz na more. Petar Toljenović mu se pokušao suprotstaviti u Zahumlju, ali u toj borbi je poražen i zarobljen, poslije čega je, po Stjepanovom naređenju, vezan za konja i bačen u klisuru. To osvajanje upotpunio je posle i u neretljanskoj krajini, iskoristivši katastrofu [[Mladen II Šubić|Mladena II Šubića]].
Srpski gospodari iz Huma prešli su djelimično pod vlast bosanskog bana, a djelimično su se povukli na susjedno trebinjsko područje. Borbe na granici, koje su vodili Branivojevići, pretvorile su se u četovanje. Do mira je najzad došlo 26. marta 1326, a Brajka Branivojevića Dubrovčani su umorili glađu.▼
▲Srpski gospodari iz Huma prešli su djelimično pod vlast bosanskog bana, a djelimično su se povukli na susjedno trebinjsko područje. Borbe na granici, koje su vodili [[Branivojevići]], pretvorile su se u četovanje. Do mira je najzad došlo 26. marta 1326, a Brajka Branivojevića Dubrovčani su umorili glađu.
Procjenivši da je [[Stefan Dečanski]] zauzet na jugu kraljevine Srbije, Stjepan II nastavlja širenje u Travuniju i Polimlje, ali ga mladi Dušan poražava 1329. godine, kada je i sam Stjepan II jedva izvukao živu glavu. Kako mu je u borbi ubijen konj, svog konja mu je ustupio [[Hrvatinići|Vuk Vukoslavić]].▼
▲Procjenivši da je [[Stefan Dečanski]] zauzet na jugu kraljevine Srbije, Stjepan II nastavlja širenje u [[Travunija|Travuniju]] i Polimlje, ali ga mladi Dušan poražava 1329. godine, kada je i sam Stjepan II jedva izvukao živu glavu. Kako mu je u borbi ubijen konj, svog konja mu je ustupio [[Hrvatinići|Vuk Vukoslavić]].
Od 1324-1328. god. Srbija nije preduzimala ništa, da povrati izgubljeno humsko područje. [[Dušan Nemanjić|Car Dušan]] je s toga 22. januara 1333. konačno prodao [[Ston]] Dubrovčanima. Dao im je i jedan dio primorja do dubrovačke međe i Posrednicu ''kako optječe Neretva do mora''. Za episkopsku crkvu odredila je Republika već 22. avgusta 1335. god. katoličkog sveštenika, a 1349. dovela je franjevce u to mesto.
Dušan je bio voljan da se izmiri s banom, ali pod uslovom da mu ovaj vrati Hum. Nudio je i pravnu raspravu, što je prvi put u istoriji ovih krajeva da su vladari bili voljni jedan teritorijalni spor rješavati ne oružjem, nego pravnom raspravom. Kad je Stjepan II odbio, u jesen 1350. god., pored svih mletačkih nastojanja da se postigne sporazum, izbio je rat između Srbije i Bosne. Povod su dali Bosanci. Oni su češće pravili ispade na granici i vršili pljačke, od kojih je jedan upad u Konavlje, pred Božić 1349. god., bio većeg obima. Ban Stjepan II povukao se u planine, a Dušan je prodro do [[Bobovac|Bobovca]]. Zbog napada Vizantije, Dušan se povukao. === Kraljevina Bosna ===
| |||