Jovan Ćirilov – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Bot: dodato Authority control
→‎Biografija: Ažurirano i dopunjeno.
Red 19:
 
== Biografija ==
Posle završene škole u Kikindi, upisao je i diplomirao filozofiju na beogradskom univerzitetu 1955. godine. Bio je na čelu [[Jugoslovensko dramsko pozorište|Jugoslovenskog dramskog pozorišta]] od 1985-1999. godine, a pre toga od 1956. [[dramaturg]] u tom pozorištu, kao i u [[Atelje 212|Ateljeu 212]] od 1967. do 1985. godine. Od osnivanja 1967. godine, do danasbio je doživotni [[umetnički direktor]] i [[selektor]] [[BITEF|Bitefa]]. Od 2001. do 2007. godine bio je predsednik Nacionalne komisije Jugoslavije, a potom Srbije, pri [[UNESCO|Unesku]]. Od 2002. do 2014. bio je predsednik Saveta Međunarodnog festivala pozorišta za decu u Subotici.<ref>[http://lutfestsubotica.net/preminuo-jovan-cirilov/]</ref>
 
Napisao drame ''Soba za četvoricu'' i ''Dom tišine'' (sa [[Miroslav Belović|Miroslavom Belovićem]]), [[scenarist|scenarija]] za filmove [[Vladan Slijepčević|Vladana Slijepčevića]] ''Pravo stanje stvari'', ''Štićenik'', ''Kuda posle kiše'' (filmova prikazanih u Veneciji, Moskvi i Puli), radio drame ''Vetroviti drumovi'' (na nemačkom Radio Hamburg), ''Mehanička sekretarica'' i dr. Adaptirao za scenu ''Prokletu avliju'' [[Ivo Andrić|Ive Andrića]], a sa Belovićem ''Otkriće'' [[Dobrica Ćosić|Dobrice Ćosića]]. U mladosti se pojavio u Makavejevljevom filmu, o kojem je u intervjuu RTS-u u starosti izrazio željenje što nije poslušao reditelja i pojavio se nag; to bi, kako je Jovan Ćirilov sam rekao, bio prvi jugoslovenski umetnički film s nagim glumcem.