|
'''Arabica''' (pučki '''arebica'''), u širem smislu, oblik [[arapsko pismo|arapskog pisma]] adaptiran kojem od drugih jezika. U užem smislu, arabica je, uz latinicu i ćirilicu, treće srpskohrvatsko pismo na kojem je sačuvan golem broj raznovrsnih tekstova nastalih u okviru [[srpskohrvatska adžamijska književnost|srpskohrvatske adžamijske književnosti]]. Srpskohrvatska arabica poznata je i pod nazivima ''matufovača'', ''matufovica'', ''mektebica'', a rjeđe i kao ''bosanica'' ili ''bosančica''.
'''Arebica''' (ili '''arabica''', ostali nazivi: ''matufovača'', ''matufovica'', ''mektebica'') jeste specifično bosansko [[Pismo (jezik)|pismo]] (kao što je i [[bosančica]]).
== Historija ==
'''Arebica''' je nastala ulaskom Bosne u osmanlijsko-islamski civilizacijski i kulturni krug. U periodu od 15. do 20. vijeka u [[Bosna i Hercegovina|Bosni]] je na bazi ovoga pisma nastala jedna specifična naporedna pismenost spram pismenosti na bosančici. [[Bošnjaci]], koji su prakticirali islam kao vjeru, moral i kulturu, proizveli su arebicu - arapsko pismo prilagođeno fonetskom sistemu bosanskog jezika. Na ovom pismu je nastala jedna neobična, bogata duhom i umjetnošću, književnost, nazvana [[alhamijado književnost]]. Najstariji bosanski tekst pisan arapskim pismom je "Početnica" iz doba [[Mehmed II|Mehmeda II el-Fatiha]] (1451.-1481.). Od 17. vijeka pisci upotebljavaju arapsko pismo za pisanje svojih djela na bosanskom jeziku. U 19. i 20. vijeku bilo je pokušaja i nastojanja da se arapsko pismo fonetizira, tj. adaptira fonetici [[Bosanski jezik|bosanskog jezika]]. Najuspješniji je bio [[Mehmed Džemaludin ef. Čaušević]]. Njegov način pisanja zvao se matufovača, mektebica (Matuf, nadimak). Štampanje knjiga matufovicom završeno je 1941. god. (posljednja knjiga je od M.S. Serdarevića ''Fikuhul-ibadat''). Poslije toga je ostala u ličnom predstavljanju, baš kao i [[bosančica]].
Književnost pisana arebicom pretežno je u stihu, ali ima i proze, uglavnom vjerskog sadržaja. Arebicom je štampano oko 50 knjiga. Od književnih djela pisanih arebicom ističu se [[Ilahija|ilahije]] (pobožne pjesme) i [[Kasida|kaside]] (poučne pjesme). Uz to ima i patriotske i ljubavne lirike. U prozi su pisani mahzari i arzuhali (službene predstavke i legende). Arebica ima neka slova kojih nema u [[Arapski jezik|arapskom]], a neka su uzeta iz [[Turski jezik|turskog]] i [[Perzijski jezik|perzijskog]] jezika.
|
