Historija Mađarske – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene |
m robot Dodaje: mk:Историја на Унгарија; kozmetičke promjene |
||
Red 1:
'''Povijest Mađarske''' prati povijest prostora [[Panonska nizina|Panonske nizine]] i okolnih područja od doseljenja [[Mađari|Mađara]] do danas.
== Doseljenje Mađara ==
[[
[[Mađari]] (na [[hrvatski jezik|hrvatskom]] su se nekad nazivali i „Ugri“) narod su [[ugrofinski narodi|ugrofinskog]] podrijetla, a u [[Panonska nizina|Panonsku nizinu]] došli su pod vodstvom [[Arpad]]a iz područja [[Dnjepar|Dnjepra]] i [[Don]]a potkraj [[9. stoljeće|9. stoljeća]]. Općenito se drži da su bili [[nomadi|nomadski]] narod nesigurne izvorne postojbine koji je bio ustrojen u obliku konfederacije sedam mađarskih i tri [[kazari|kazarska]] [[pleme]]na. Pretpostavlja se da ime „Ugri“ dolazi od [[turski jezik|turske]] riječi „onogur“ što znači „deset strijela“, označavalo bi združenu vojnu snagu u nomadskoj simbolici. [[896.]] godine naselili su se u [[Transilvanija|Transilvaniji]], odakle su prešli u Panonsku nizinu i područje današnje Mađarske. S vremenom su se proširili i na današnje [[Gradišće]] i južnu [[Slovačka|Slovačku]], a nakon poraza u [[bitka na Leškom polju|bitki na Leškom]] [[955.]] konačno su se smjestili u Panonskoj nizini, gdje su se pomiješali sa zatečenim [[Slaveni]]ma, [[Avari]]ma, [[Dačani]]ma (Rumunjima) i drugim narodima koji su u to vrijeme živjeli na ovome prostoru.
Linija 15 ⟶ 14:
*''Ljetopis Mađara'', što ga je napisao Ivan Turočki [[1480-ih]].
[[
== Srednjovjekovno Ugarsko Kraljevstvo (1000.-1526.) ==
Tek potkraj [[10. stoljeće|10. stoljeća]] organizirali su se u državu i prešli na [[kršćanstvo]]. Prvi mađarski kralj bio je Vajk, koji će uzeti ime [[Stjepan I., kralj Mađarske|Stjepan I.]] (mađ. ''Ištvan''), a okrunjen je u [[prosinac|prosincu]] [[1000.]] godine. Do [[1006.]] on je uspio utvrditi svoju vlast uklonivši sve suparnike, od kojih su neki htjeli obnoviti [[poganstvo|poganske]] običaje, a drugi se htjeli osloniti na [[Bizantsko Carstvo]]. Otada je započeo reforme kako bi pretvorio Ugarsku u [[feudalizam|feudalnu]] državu zapadnoga tipa, što je pratilo i prisilno pokrštavanje.
Iz toga je nastalo snažno kraljevstvo koje je uspijevalo izdržati navale [[Nijemci|njemačkih]] kraljeva i careva, kao i nomadskih naroda koji su slijedili Mađare s istoka. Dio ovih nomada asimiliran je među Mađare, a skupine Nijemaca naseljene su u [[Transilvanija|Transilvaniju]] i dijelove današnje Slovačke, posebice nakon [[1242.]] Kralj [[Ladislav I., kralj Mađarske|Ladislav I.]] osvaja [[1090.]] godine [[Slavonija|Slavoniju]], a nakon borbi s [[Petar Svačić|Petrom Svačićem]] i previranja u Hrvatskoj, [[Koloman, kralj Mađarske|Koloman]] uzima
[[
Prva velika kriza ovoga kraljevstva nastupila je [[1241.]]-[[1242.]] u doba [[tatarska osvajanja|tatarskih osvajanja]] kad je kralj bio [[Bela IV.]] (u Hrvatskoj vladao kao Bela III.). Nakon poraza ugarske vojske u [[Bitka kod Muhija|bitci kod Muhija]], kralj je pobjegao prema jugu, preko [[Zagreb]]a do [[Trogir]]a, a
Arpadovići su vladali Hrvatsko-ugarskim kraljevstvom do [[1301.]] godine, kad je muška linija dinastije izumrla s posljednjim kraljem iz ove dinastije, [[Andrija III. Mlečanin|Andrijom III. Mlečaninom]]. Naslijedio ga je [[Karlo I. Robert]] kao ''de iure'' kralj Hrvatske i Ugarske, a s njime započinje i razdoblje vlasti dinastije [[Anžuvinci|Anžuvinaca]]. Njegov najstariji sin [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovik I. Veliki]] ([[1342.]]-[[1382.]] proširio je teritorij Ugarske sve do [[Crno more|Crnog mora]], a jedno je vrijeme vladao i [[Napuljsko Kraljevstvo|Napuljskim Kraljevstvom]]. Od [[1370.]], kad je umro [[Kazimir III. Veliki]], postao je i kralj [[Poljska|Poljske]]. Od tada do [[1384.]] trajala je personalna unija Ugarske i Poljske. Može se reći da je u [[14. stoljeće|14. stoljeću]] Ugarsko Kraljevstvo doživjelo svoj vrhunac. Ludovik za sobom ostavlja kćeri [[Marija, kraljica Mađarske|Mariju]] i Jadwigu, od kojih prva nasljeđuje hrvatsko-ugarsko prijestolje, a drugu poljsko [[plemstvo]] bira za poljsku kraljicu. Nastupa vrijeme dinastijskih borbi, a kraljevstvo je dodatno oslabljeno neslaganjem kraljice Marije i njezina muža [[Žigmund Luksemburški|Žigmunda Luksemburškog]]. Uz njega, pravo na prijestolje polagao je [[Tvrtko I. Kotromanić]], [[bosna|bosanski]] kralj, te [[Karlo II., kralj Mađarske|Karlo II. Drački]]. Konačno na prijestolju od [[1387.]] ostaju kao suvladarai Marija i Žigmund koji je od [[1433.]] bio i car [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog
[[
Od [[1440.]] do [[1526]]. Hrvatsko-ugarskim kraljevstvom vlada litavsko-poljska loza [[Jagelovići|Jagelovića]], uz prekid od [[1457.]] do [[1490.]] kad vladaju [[Habsburg]]ovac [[Ladislav V. Postum]], te [[Matija Korvin]]. Ovaj posljednji zapravo je i zadnji veliki hrvatsko-ugarski kralj. Vladao je od [[1458.]] do 1490. Bio je sin plemića i vojskovođe [[Janko Hunjadi|Janka Hunjadija]] čija je ideja bila da se Ugarsko Kraljevstvo može obraniti od Turaka samo ako ima snažno zaleđe. Stoga je Matija počeo graditi snažno carstvo, šireći granice prema jugu i sjeverozapadu, osvojivši čak [[1485.]] i [[Beč]]. Istovremeno je provodio i unnutarnje reforme, a u kraljevstvu se širila najviša kultura i umjetnost [[renesansa|renesanse]]. Nakon smrti naslijedio ga je opet [[Jagelović]], [[Vladislav II., kralj Mađarske|Vladislav II.]] Plemstvo tada ponovno jača, a kraljeva je središnja vlast sve slabija. [[1493.]] hrvatsko se plemstvo u [[krbavska bitka|krbavskoj bitci]] nastoji bezuspješno oduprijeti Turcima. Dvije godine prije Vladislavove smrti, [[1514.]], događa se pobuna panonskih i djelomično transilvanskih seljaka. Tako je kraljevstvo sasvim oslabilo što je povećalo opasnost od turskoga osvajanja. Za Vladislavova nasljednika, [[Ludovik II., kralj Mađarske|Ludovika II.]], [[1521.]] pada [[Beograd]], a[[1526.]] odigrala se presudna [[Mohačka bitka]] na kojoj je hrvatsko-ugarska vojska poražena, a život gubi i sam kralj. Time započinje stopedesetgodišnje razdoblje turske vladavine nad većim dijelom zemlje. Zapadni dijelovi zemlje dolaze pod vlast [[Habsburgovci|Hasburgovaca]].
Kroz cijelo ovo razdoblje Ugarsko Kraljevstvo zadržalo je svoj stari ustroj utemeljen na slobodi plemstva, povlaštenim narodima poput [[Sasi|Sasa]], slobodnim kraljevskim gradovima i zasebnim saborima za Hrvatsku i Dalmaciju te Slavoniju.
== Novi vijek (1526.-1740.) ==
[[
{{legenda|#6b8e2b|Kraljevska Ugarska s Hrvatskom (pristala uz Ferdinanda I.)}}
{{legenda|#ffcf21|Istočna Ugarska kojom je vladao Zapolja, a potom u vazalskom odnosu s Turskom}}
Linija 41 ⟶ 40:
{{legenda|#8aff71|„Universitas Siculorum“ (područje Sekelja)}}
{{legenda|#yellow|„Universitas Saxorum“ (područje Saksonaca)}}]]
Kroz oko 150 godina borbi s Turcima, [[
U Hrvatskoj, Slavoniji i u kasnijem [[Banat]]u stvara se postupno [[Vojna krajina]] kao oblik zaštite protiv daljnjeg turskog nadiranja. U Kraljevskoj Ugarskoj [[Požun]] postaje novi glavni grad ([[1536.]]-[[1784.]]), krunidbeni grad ([[1563.]]-[[1830.]]) i sjedište zajedničkog [[Hrvatsko-ugarski sabor|Hrvatsko-ugarskog sabora]] ([[1536.]]-[[1848.]]).
Linija 47 ⟶ 46:
Između [[1604.]] i [[1711.]] redale su se pobune mađarskog i hrvatskog plemstva protiv habsburške vlasti, a u mađarskom dijelu kraljevstva bile su to i protukatoličke pobune. Među njima je i [[Zrinsko-frankopanska urota]] iz [[1671.]] godine, potaknuta snažnom [[centralizacija|centralizacijom]] i [[apsolutizam|apsolutističkim]] načinom vladanja [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|Leopolda I.]], ali i sklapanjem sramotnoga [[Vašvarskog mir|Vašvarskoga mira]] nakon [[Prvi turski rat|Prvog turskog rata]] iz ([[1663.]]-[[1664.]]). Urota je propala, a Hrvatska je ostala bez dviju vodećih plemićkih obitelji. Posljednja pobuna bila je ona [[Franjo II. Rákóczi|Franje II. Rákóczija]] iz [[1711.]], koji je na kraju bio prisiljen pobjeći u [[Poljska|Poljsku]], potom u [[Francuska|Francusku]] i konačno u [[Osmansko Carstvo|Tursku]], gdje je [[1735.]] i umro. Kako bi spriječili buduće pobune, Habsburzi su porušili dobar dio utvrda koje su bile na nekadašnjoj granici prema Turskoj, a stanovništvu su dozvolili uporabu građevnog materijala iz tih utvrda.
[[
[[1686.]] [[Habsburška Monarhija|Austrija]] vodi kršćanske snage u novi rat protiv Turaka te osvaja Budim, a u sljedećih nekoliko godina i čitavu zemlju osim područja oko [[Temišvar
== Ugarsko Kraljevstvo u 18. i 19. st. ==
=== 1740.-1780. ===
Kad je [[Marija Terezija]] [[1740.]] naslijedila prijestolje, suočila se s opasnošću iz [[Pruska|Pruske]] čiji je kralj bio [[Fridrik II. Veliki]] pod kojim je ova zemlja postala druga po snazi (nakon Austrije) među njemačkim krajevima i koji nije priznavao Pragmatičku sankciju iz 1713., te je napadom na [[Šleska|Šlesku]] započeo Rat za austrijsko nasljedstvo koji je trajao do [[1748.]] Marija Terezija bila je uvučena u niz ratova ([[Sedmogodišnji rat]], [[Rat za bavarsko nasljedstvo]] i sl.). [[1741.]] pojavila se pred Hrvatsko-ugarskim saborom držeći u naručju svoga novorođenoga sina i tražeći podršku ugarskoga plemstva što joj je i pošlo za rukom.
Već u vrijeme Karla VI., a onda i u doba Marije Terezije Ugarska je doživjela gospodarski pad uvjetovan stoljećima osmanske vlasti, pobunama i ratovima, čime je drastično smanjen i broj stanovnika. Stoga su Habsburzi počeli naseljavati opustošene krajeve stanovništvom iz ostalih područja, ponajprije [[Nijemci
=== 1780.-1848. ===
[[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josip II.]], koji je bio pod snažnim utjecajem [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]], centralizirao je upravu cijelim carstvom te je njime upravljao uredbama kao apsolutistički vladar. Odbio je krunidbu za ugarskoga kralja, kako nebi potpao pod ugarske pravne običaje na koje je kralj tom prilikom prisezao. [[1781.]] proglasio je [[Patent o toleranciji]] kojim su [[protestantizam|protestantima]] i [[pravoslavlje|pravoslavnima]] zajamčena sva građanska prava, a [[Židovi]]ma sloboda bogoslužja. Usto, uveo je [[njemački jezik]] kao službeni jezik u svim svojim zemljama umjesto [[latinski jezik|latinskoga]], a seljacima je dozvolio slobodu kretanja, ženidbe i da šalju djecu u izučavanje zanata. Ugarsko Kraljevstvo, Hrvatsko Kraljevstvo i Veliko Kneževstvo Transilvanije postale su samo jedno područje, pod jedinstvenom upravom, nazvano [[Zemlje Krune sv. Stjepana]]. Hrvatski sabor donio je [[1790.]] odluku da se sva vlast u Hrvatskoj prenese na [[Ugarsko namjesničko vijeće]]. Time je [[personalna unija]] Ugarske i Hrvatske postala [[realna unija|realnom unijom]], želja je Hrvatskoga sabora bila da se na taj način Hrvati udruže s Mađarima u borbi protiv [[germanizacija|germanizacije]]. Pod utjecajem [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] i kao otpor germanizaciji, dolazi u Ugarskoj do [[mađarski politički i kulturni preporod|pokreta političkog i kulturnog preporoda]].
Linija 66 ⟶ 65:
Nakon [[1840.]] proces reformi je zaustavljen, a [[Klemens Wenzel Lothar Metternich|Metternichov]] apsolutizam dovodi do širenja revolucionarnih ideja.
=== 1848.-1867. ===
{{glavni|Revolucija u Mađarskoj 1848.}}
[[
[[15. ožujka]] [[1848.]] u [[Pešta|Pešti]] i [[Budim]]u održane su masovni protesti koji su mađarskim reformistima omogućili da objave svoj popis od „dvanaest zahtjeva“, kojima su se tražile veće građanske slobode i šira nacionalna, posebice gospodarska, samostalnost. Pod vodstvom [[Lajos Kossuth|Lajosa Kossutha]] i [[Lajos Batthyány|Lajosa Batthyányja]] zbačeni su Habsburgovci, a u Mađarskoj je osnovana [[republika]]. Nakon što je poražena revolucija u samoj Austriji, a na vlast došao [[Franjo Josip]], započela je borba protiv Mađara, a Austrijancima su se u njoj pridružili i drugi narodi ([[Hrvati]], [[Srbi]], [[Slovaci]], [[Rumunji]] i [[Transilvanija|transilvanijski]] [[Nijemci]], koji nisu htjeli prihvatiti mađarsku vlast. Hrvate je predvodio [[ban]] [[Josip Jelačić]]. Bilo je međutim i pripadnika tih naroda na mađarskoj strani, a među njima se posebno isticao Srbin [[Jovan Damjanić]] koji je zapovijedao 3. mađarskim korpusom.
Linija 75 ⟶ 74:
Kroz sljedeće godine Mađarska je bila podijeljena na pet okruga pod vojnom upravom, a upraviteljem Mađarske imenovan je [[nadvojvoda]] [[Albrecht von Habsburg]]. [[Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Hrvatska i Slavonija]] tada su sasvim odvojene od Mađarske.
=== Dvojna monarhija ===
{{glavni|Austro-Ugarska}}
[[
Zbog vanjskih i unutarnjih problema pred kojima se [[Franjo Josip]] našao, postalo je neizbježno preoblikovanje ustroja čitave Monarhije, kako bi se očuvalo njezino jedinstvo. [[Austro-pruski rat]] s bitkama poput poput [[Viška bitka|Viške bitke]], i s konačnim porazom u [[bitka kod Sadove|Bitki kod Sadove]] iz srpnja [[1866.]], prisilili su cara na reforme. Procijenjeno je da je najvažnije postići dogovor s [[Mađari]]ma, te je postignut sporazum između [[beč]]kog dvora i Mađara koje je predvodio [[Franjo Dijak]]. Ovaj sporazum nazvan je [[Austro-ugarska nagodba]]. Tako je [[1867]]. sklopljena Austro-ugarska nagodba kojom je stvorena dvojna monarhija, koja je međutim urodila nezadovoljstvom među ostalim narodima Monarhije, posebice [[Česi]]ma, koji su se pozivali na [[Češko državno pravo]], ali i ostalim [[Slaveni]]ma. Ponovno je uspostavljeno ugarsko ustavno ustrojstvo, a Franjo Josip okrunjen je iste godine i za ugarskoga kralja [[kruna svetog Stjepana|krunom sv. Stjepana]]. Na toj krunidbi nije bilo izaslanika [[Hrvatski sabor|Hrvatskoga sabora]], budući da se Hrvati u tom trenutku nisu smatrali ugarskim podanicima (na krunidbi je bilo prisutno slavonsko izaslanstvo).
[[
Car je od Mađara tražio da se sporazume s [[Hrvati]]ma koji su se također pozivali na svoje [[Hrvatsko državno pravo|Državno pravo]], te je tako sljedeće godine, [[1868.]], sklopljena i [[Hrvatsko-ugarska nagodba]] kojom Hrvati pristaju biti dijelom [[zemlje Krune sv. Stjepana|Zemalja krune sv. Stjepana]], zadržavajući određenu autonomiju [[Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]]. S druge strane, [[Transilvanija]] je postala sastavnim dijelom Ugarske.
Linija 87 ⟶ 86:
Unatoč političkim problemima i nacionalnim trvenjima, ovo je bilo razdoblje intenzivnoga gospodarskog rasta, te je nekoć zaostalo Ugarsko Kraljevstvo početkom [[20. stoljeće|20. stoljeća]] preraslo u modernu, industrijaliziranu zemlju, premda je poljoprivreda ostala dominantna gospodarska grana. Velik broj današnjih mađarskih ustanova, kao i administrativni ustroj potječu iz ovoga razdoblja.
== Mađarska Republika 1918.-1919. ==
Pred kraj [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], [[Raspad Austro-Ugarske|raspadom Austro-Ugarske]], nastala je nova situacija i za Mađarsku. [[28. listopada]] [[1918.]] neovisnost je proglasila [[Čehoslovačka]], čime je Mađarska ostala bez slovačkog dijela i potkarpatskog područja, [[29. listopada]] [[Hrvatski sabor]] raskinuo je sve državno-pravne veze, kako s Austrijom, tako i s Mađarskom, a [[31. listopada]] i sama je mađarska vlada prekinula uniju s Austrijom, čime je [[Austro-Ugarska]] i službeno prestala postojati, a Mađarska je [[16. studenog]]a postala neovisna [[republika]]. [[Kraljevina Srbija|Srpska]] i [[francuska]] vojska polovicom studanoga osvojile su [[Bačka|Bačku]], [[Banat]], [[Srijem]], [[Pečuh]] i [[Temišvar]], a skupština koja nije odražavala pravi brojčani odnos pojedinih naroda proglašava [[25. studenog]]a ujedinjenje [[Vojvodina|Vojvodine]] sa Srbijom. [[22. studenog]]a [[1918.]] Rumunjsko središnje vijeće koje je okupljalo [[Rumunji|Rumunje]] u [[Transilvanija|Transilvaniji]] javilo je mađarskoj vladi da je preuzelo vlast u Transilvaniji, a [[1. prosinca]] iste godine u gradu [[Alba Iulia]] (mađ. ''Gyulafehérvár'') proglašeno je sjedinjenje Transilvanije s Rumunjskim Kraljevstvom.
Linija 97 ⟶ 96:
S druge strane organizirale su se kontrarevolucionarne, konzervativne snage pod vodstvom transilvanijskog plemića [[István Bethlen|Istvána Bethlena]] i bivšeg vrhovnog zapovjednika austro-ugarske [[mornarica|mornarice]] [[Miklós Horthy|Miklósa Horthyja]]. Oni su počeli preuzimati vlast najprije na zapadu zemlje, a onda su se širili i na ostala područja, a mnogi su komunisti i ostali ljevičari pogubljeni bez suđenja. Tada su počela i progonstva [[Židovi|Židova]], koji su optuženi za vojne neuspjehe komunističke vlade u kojoj su i sami velikim dijelom sudjelovali. Rumunjska vojska u povlačenju je opustošila zemlju, a štete su bile tako velike da [[Pariška mirovna konferencija 1919.]] od Mađarske nije tražila plaćanje ratne štete Rumunjskoj. [[16. studenog]]a Horty ulazi u Budimpeštu, a njegova vlada polako vraća sigurnost u zemlji, zaustavlja nasilje i uspostavlja vlast. U tom je razdoblju zatočeno na tisuće pristalica Károlyija i Kuna, a svi radikalni politički pokreti zabranjeni su.
== Mađarsko Kraljevstvo 1920.-1944. ==
=== Međuratno razdoblje ===
U siječnju [[1920.]] održani su prvi izbori s općim pravom glasa za muškarce i žene u političkoj povijesti Mađarske. Samo glasovanje nije imalo puni demokratski legitimitet, budući da je dio lijevih stranaka i pokreta bio zabranjen, a dio je bojkotirao izbore. U jednodomnom parlamentu desnica je imala ogromnu većinu. U ožujku je parlament i službeno poništio [[Austro-ugarska nagodba|Austro-ugarsku nagodbu]] iz [[1867.]], a u Mađarskoj je obnovljena [[monarhija]], dok je izbor [[kralj]]a odgođen do smirivanja prilika. Umjesto kralja izabran je [[namjesnik]] u osobi [[Miklós Horthy|Miklósa Horthyja]], s ovlastima imenovanja premijera, pravom veta na zakone, pravom sazivanja i raspuštanja parlamenta i vrhovnim zapovjedništvom nad oružanim snagama.
[[
Nakon pregovora u [[Pariz]]u, Mađarska je potpisala [[4. lipnja]] [[1920.]] bila prisiljena potpisati [[Trianonski sporazum]] kojim je ostala bez dvije trećine zemalja koje su joj pripadale u Autro-Ugarskoj. Gotovo trećina od ukupno 10 milijuna [[Mađari|Mađara]] našla se u drugim zemljama. Osim Hrvatske i Slavonije koje su imale poseban status, Mađarska je ostala bez [[Prekmurje|Prekmurja]] i [[Međimurje|Međimurja]], te dijela [[Bačka|Bačke]] i dijela [[Baranja|Baranje]] koji su pripojeni [[Kraljevina SHS|Kraljevini SHS]]. Dio [[Banat]]a priopao je također Kraljevini SHS, a drugi dio [[Rumunjska|Rumunjskoj]] (Beograd je bio prisiljen ustupiti Rumunjskoj podrujčje oko [[Temišvar]]a i povući se iz [[Pecs]]a). Čitava [[Transilvanija]] pripala je Rumunjkoj, tzv. Gornja Ugarska, odnosno [[Slovačka]] s potkarpatskim područjem, ušla je u sastav [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]], a jedan manji dio pripao je i [[Poljska|Poljskoj]]. Veći dio [[Gradišće|Gradišća]] pripao je nakon [[plebiscit]]a [[Austrija|Austriji]].
[[
Nove međunarodne granice odvojile su Mađarska industrijska postrojenja od osnovnih materijala, a mađarska industrija i poljoprivreda ostala se bez većeg dijela svoga tradicionalnog tržišta. Znatno su smanjeni izvori drvnog materijala, obradive površine smanjene su za 43%, a drastično su smanjeni i izvori željezne rude. S druge strane, u Mađarskoj je ostalo oko 51% stanovništva zaposlenog u industriji i oko 56% industrije, od čega čak 82% teške industrije, kao i 70% banaka.
Horthy je u srpnju [[1920.]] premijerom imenovao [[grof]]a [[Pál Teleki|Pála Telekija]], čija je desničarska vlada ograničila primanje „politički nesigurnih elemenata“ na sveučilišta, što se najčešće odnosilo na [[Židovi|Židove]]. Kako bi utišala seljačko nezadovoljstvo, vlada je razdijelila 3.850 četvornih kilometara obradivog zemljišta manjim gazdinstvima. Telekijeva vlada morala je podnijeti ostavku nakon sukoba s [[Karlo I., car Austrije|Karlom IV.]] koji je polagao pravo na mađarsko prijestolje. To je dovelo do podjele na mađarskoj političkoj sceni koju je dobro znao iskoristiti grof [[István Betheln]] koji je osnovao novu Stranku jedinstva, a Horthy ga je imenovao premijerom. Nakon što ni u drugom pokušaju nije uspio doći na mađarsko prijestolje, u listopadu [[1921.]] umro je Karlo IV.
[[
Kroz sljedećih deset godina Bethlen je dominirao mađarskom politikom, reformiravši izborni zakon, zapošljavajući svoje pristalice u državnom aparatu i manipulirajući izborima u ruralnim područjima. Obnovio je red u zemlji dajući dobra mjesta radikalnim kontrarevolucionarima u zamjenu za prestanak nasilja protiv Židova i ljevičara. Već [[1921.]] sklopio je sporazum sa socijal-demokratima i [[sindikat]]ima, legalizirajući, između ostaloga, njihove aktivnosti i oslobodivši političke zatvorenike, u zamjenu za socijalni mir i prestanak širenja antimađarske propagande. Uveo je [[1922.]] Mađarsku u [[Liga naroda|Ligu naroda]] i počeo otklanjati njezinu međunarodnu izolaciju sklopivši [[1927.]] sporazum o prijateljstvu s [[Italija|Italijom]]. Kroz cijelo razdoblje nastojanje oko revizije Trianonskog sporazuma bilo je vodeća linija mađarske politike koja je služila i za zataškavanje gospodarskih i unutarnjih političkih problema.
Linija 117 ⟶ 116:
[[Adolf Hitler]] Mađarskoj je ponekad obećavao povrat izgubljenih teritorija, a ponekad prijetio vojnom intervencijomi ekonomskim pritiskom, kako bi je natjerao na podršku [[nacizam|nacističkoj]] politici. [[1935.]] osnovana je i mađarska fašistička stranka. Gömbösev nasljednik na premijerskom mjestu Kálmán Darányi nastojao je smanjiti njemački pritisak, donijevši zakon kojim je židovska prisutnost po profesijama ograničena na 20%, no to nije zadovoljilo ni Nijemce ni mađarske radikale. Nakon Darányijeve ostavke u svibnju [[1938.]], premijer postaje Béla Imrédy koji je ispočetka nastojao poboljšati odnose s [[Velika Britanija|Velikom Britanijom]], no nakon [[Anschluss]]a Austrije, u ožujku iste godine, ponovno je od jeseni prisiljen osloniti se na [[Treći Reich]] i [[Italija|Italiju]]. Kako bi si osigurao položaj na desnici, Imrédy je potiskivao sve suparnike, pa je i fašistička stranka zabranjena, a preustrojio je vladu na totalitarističkim osnovama i donio još oštriji Drugi židovski zakon. Taj je zakon potvrdila i sljedeća vlada na čelu s [[Pál Teleki|Pálom Telekijem]].
=== Drugi svjetski rat ===
[[
{{legenda|#ffff8b|Mađarska u granicama iz 1920.}}
{{legenda|#aaff8a|Područja pridodana do sredine 1941.}}]]
Linija 125 ⟶ 124:
[[1. srpnja]] [[1941.]] Mađarska ulazi i u rat protiv [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]]. Horthy prisiljava Bárdossyja na odstup, a premijer postaje Miklós Kállay koji i dalje daje podršku Njemačkoj, ali i započinje pregovore sa zapadnim [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]]. U [[Bitka kod Staljingrada|Bitci kod Staljingrada]] mađarska vojska doživljava težak poraz. Nakon toga, svjestan mađarskoga približavanja Saveznicima, Hitler u ožujku [[1944.]] odlučuje okupirati zemlju. Iz Mađarske je tada deportirano 437.402 [[Židovi|Židova]]. U kolovozu Horthy imenuje antifašističkoga premijera, a u rujnu 1944. sovjetske snage prelaze mađarsku granicu. [[15. kolovoza]] potpisano je primirje sa Sovjetskim Savezom, no mađarska se vojska nastavlja boriti. [[20. siječnja]] [[1945.]] nova privremena vlada sklapa ponovno primirje sa Sovjetskim Savezom, a sovjetske operacije u Mađarskoj službeno završavaju [[4. travnja]] iste godine.
== Narodna Republika Mađarska ==
=== Uvođenje komunističkog sustava ===
[[
Nakon [[Pariška mirovna konferencija 1946.|Pariške mirovne konferencije]] održane [[1946.]], Mađarska potpisuje Pariški mirovni sporazum kojim se ponovno vraća u granice od prije [[1938.]], uz manje teritorijalne ustupke [[Čehoslovačka|Čehoslovačkoj]]. Polovica [[Nijemci|njemačkoga]] stanovništva deportirana je u Njemačku, a sa Čehoslovačkom provedena je prisilna zamjena stanovništva. Na prvim izborima, u studenome [[1945.]] komunisti osvajaju samo 17% glasova, no sovjetska vojna uprava stvara koalicijsku vladu u kojoj komunisti zauzimaju ključne pozicije. [[1. veljače]] [[1946.]] Mađarska se proglašava republikom, a prvi je predjsednik vođa Maloposjedničke stranke [[Zoltán Tildy]]. Komunistički vođa [[László Rajk]] postaje ministar unutarnjih poslova i utemeljuje tajnu policiju. Od veljače sljedeće godine počinju uhićenja članova Maloposjedničke i Seljačke Stranke. Spajanjem komunista i socijal-demokrata nastaje [[Mađarska radnička stranka]], koja te godine na izborima postaje najjača pojedinačna stranka. [[18. kolovoza]] [[1949.]] novim ustavom Mađarska postaje Narodna Republika Mađarska s uređenjem po uzoru na sovjetski ustav iz [[1936.]] Otada počinje [[staljinizam|staljinistička]] vlast u Mađarskoj koju provodi [[Mátyás Rákosi]], a u čistkama strada i Rajk. Na doživotni zatvor osuđen je i [[kardinal]] [[József Mindszenty]].
=== Revolucija 1956. i „gulaš komunizam“ ===
{{glavni|Mađarska revolucija 1956.}}
Linija 141 ⟶ 140:
U listopadu 1989. komunisti održavaju svoj posljednji kongres i utemeljuju Mađarsku socijalističku stranku, a parlament donosi odluku o višestranačkim izborima, dok je ime zemlje promijenjeno u Republika Mađarska.
== Republika Mađarska od 1990. ==
[[
Na prvim slobodnim parlamentarnim izborima, održanim u svibnju [[1990]]. [[komunisti]] su izgubili vlast, a vladu formira [[koalicija]] narodnjaka, desnog centra i liberalnih stranaka. Premijer postaje [[József Antall]]. U zemlju se uvodi [[tržišna ekonomija]], a započinje i približavanje [[Europska unija|Europskoj uniji]]. U ovom razdoblju stanovništvo osjeća pad životnog standarda, a dolazi i do porasta nezaposlenosti. [[1991.]] zemlja postaje, zajedno s [[Čehoslovačka|Čehoslovačkom]] i [[Poljska|Poljskom]] članica [[Višegradska skupina|Višegradske skupine]], a [[1999.]] i članica [[NATO]]-a.
Linija 156 ⟶ 155:
*[[Mađarska revolucija 1956.]]
== Izvori ==
=== ''Encyclopaedia Humana Hungarica'' (
* [http://mek.oszk.hu/01900/01993/html/ Emese saga : Hungarian prehistory from the beginnings to King St. Stephen (1038)]
* [http://mek.oszk.hu/01900/01955/html/ The Vazul-line : Kings of the Árpád dynasty after St. Stephen (1038-1301)]
Linija 163 ⟶ 162:
* [http://mek.oszk.hu/01900/01919/html/ Pannonian Renaissance : The Hunyadis and the Jagello age (1437-1526)]
* [http://mek.oszk.hu/01900/01911/html/ Cross and crescent : The Turkish age in Hungary (1526-1699)]
=== Ostali ===
* ''Grundzüge der Geschichte Ungarns''. Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 1990, ISBN 3-534-00690-9
* Holger Fischer, Konrad Gündisch: ''Eine kleine Geschichte Ungarns''. edition suhrkamp, Frankfurt am Main 1999, ISBN 3-518-12114-6
Linija 170 ⟶ 169:
* Miklós Molnár: ''Geschichte Ungarns. Von den Anfängen bis zur Gegenwart''. Hg. und Übersetzung von Bálint Balla. Reinhold Krämer, Hamburg 2004, ISBN 3-89622-031-4
== Vanjske poveznice ==
*[http://eudocs.lib.byu.edu/index.php/History_of_Hungary:_Primary_Documents Izvorni dokumenti za povijest Mađarske]
*[http://historicaltextarchive.com/hungary/shields.html Povijesni zemljovidi Mađarske]
[[category:Historija Mađarske| ]]▼
<!-- interwiki -->
{{Link FA|hr}}
{{Link FA|sr}}
{{Link FA|he}}
[[be:Гісторыя Венгрыі]]
Linija 200 ⟶ 198:
[[ja:ハンガリーの歴史]]
[[lt:Vengrijos istorija]]
[[mk:Историја на Унгарија]]
[[ms:Sejarah Hungary]]
[[nl:Geschiedenis van Hongarije]]
| |||