Bitka kod Leuktre – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 46:
Vijest o katastrofalnom porazu Sparte se proširila po Peloponezu, gdje je u [[Arkadija|Arkadiji]] došlo do ustanka protiv omrznute spartanske vlasti. Sparta, čija je vojna elita, izginula nije mogla ništa učiniti da porazi ustanike, koji su osnovali novi grad po imenu [[Megalopolis (Grčka)|Megalopolis]], a kasnije sklopili [[Arkadijski savez]]. Spartanci sljedećih godina nisu mogli učiniti ništa ni protiv tebanskih pohoda kojima je opustošena Lakonija, odnosno Mesenija oslobođena od spartanske vlasti. Sparta je bitkom kod Leuktre prestala biti najjačom silom u Grčkoj, te se umjesto vojnim sredstvima za svoj opstanak morala boriti diplomacijom, uključujući saveze s vjekovnim suparnikom [[Atena|Atenom]]. Teba je, nasuprot toga, postala novi hegemon Grčke, iako je njena hegemonija kratko potrajala zahvaljujući usponu [[Makedonija (antička)|makedonskih]] vladara.
Bitka kod Leuktre je pažnju antičkih, a kasnije i suvremenih, historičara izazvala i kao prvi primjer gdje je brojčano slabija strana pobijedila brojčano jaču vojsku korištenjem inovativne [[taktika|taktike]]. [[Plutarh]] je, tako bio uvjeren da je Epaminonda unaprijed osmislio taktiku vođen primjerom svog prijatelja Pelopide koji je prije četiri godine sličnom taktikom nadvladao brojčano jače Spartance u manjem okršaju poznatom kao [[bitka kod Tegire]]. Drugi historičari, pak, drže da je Epaminonda inspiraciju za svoju taktiku pronašao u iskustvima [[Pagonda|Pagonde]], tebanskog vojskovođe koji je porazio Atenjane u [[bitka kod Delija|bitci kod Delija]] pola vijeka ranije. Suvremeni historičari drže da je Epaminonda svojom nekonvencionalnom taktikom prvi put upotrijebio princip lokalne nadmoći i manevra kako bi porazio jačeg neprijatelja, te tako poslužio kao inspiracija budućim komandantima. Među njima se ističu makedonski kraljevi [[Filip II Makedonski|Filip II]] i [[Aleksandar Veliki]], te pruski kralj [[Friedrich II Veliki]]
== U popularnoj kulturi ==
| |||