Razlike između izmjena na stranici "Opsada Dubrovnika"

Dodan 2.481 bajt ,  prije 5 godina
nema sažetka uređivanja
'''Opsada [[Dubrovnik]]a''' odvijala se od strane [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavenske narodne armije]] (JNA) i pripadnika [[Teritorijalna odbrana|Teritorijalne odbrane]] (TO) iz [[Crna Gora|Crne Gore]] i [[Trebinje|Trebinja]] tijekom [[Rat u Hrvatskoj|Rata u Hrvatskoj]] 1991. JNA je započela ofenzivu 1. 10. 1991. te je do kraja oktobra zauzela gotovo sav teritorij dubrovačkog zaleđa između poluotoka [[Pelješac|Pelješca]] i [[Prevlaka|Prevlake]] duž [[Jadransko more|Jadranske obale]]–izuzev samog Dubrovnika. Napadi i bombardiranje Dubrovnika od JNA, pa čak i na Stari grad koji je bio [[svjetska baština]] pod zaštitom [[UNESCO]]-a, su kulminirali 6. 12. 1991. Bombardiranje je izazvalo zgražanje i osuđivanje međunarodne zajednice te postala katastrofa odnosa sa javnošću za [[SR Srbija|SR Srbiju]] i [[SR Crna Gora|SR Crnu Goru]], te doprinjelo njihovoj diplomatskoj i ekonomskoj izolaciji kao i međunarodnom priznanju neovisne [[Hrvatska|Hrvatske]]. Nakon potpisivanja primirja u januaru 1992., JNA je prestala sa napadima, ali je ostala u okolici, dok je pljačkanje nastavljeno. Maja 1992., JNA se povukla sa Dubrovnika u susjednu [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]], čija je granica u nekim dijelovima bila tek jedan kilometar udaljena od obale, te predala cjelokupnu opremu [[Vojska Republike Srpske|Vojsci Republike Srpske]] (VRS). Tijekom tog razdoblja, [[Hrvatska vojska]] (HV) je napala sa zapada i odgurnula JNA/VRS sa teritorija zapadno od Dubrovnika, i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, te se do kraja maja spojila sa vodom HV-a koji je branio sam grad. Borbe između HV-a i JNA istočno od Dubrovnika su s vremenom jenjavale, te na kraju prestale.
 
Opsada i blokada grada od [[Jugoslavenska ratna mornarica|Jugoslavenske ratne mornarice]] prouzročila je smrt između 82 i 88 hrvatskih civila te 194 hrvatskih vojnika. JNA i TO su pretrpjeli 165 poginula vojnika. Do kraja 1992., cijelu regiju je zauzeo HV u [[Operacija Tigar (1992)|operaciji Tigar]] i bitci za Konavle, a ukupno 417 vojnika HV-a je poginulo. Ofenziva je prouzročila 15.000 izbjeglica–većinom sa [[Konavle|Konavla]]–koji su pobjegli u Dubrovnik. Otprilike 16.000 [[izbjeglica]] je evakuirano iz Dubrovnika preko mora te je grad snabdijevan brodovima i ćamcima koji su izbjegavali blokadu. 11.425 zgrada je pretrpjelo jedan oblik štete a brojne kuće, dućani i javne zgrade su opljačkane od JNA. Ključni trenutak u obrani Dubrovnika se dogodio kada je Major general [[Nojko Marinović]] prebjegao iz JNA na hrvatsku stranu, te pažljivo sastavio obranu grada na temelju svojeg znanja o JNA, koja se održala usprkos brojčanoj slabosti. Napad je bio dio šireg plana vrha oficira JNA koji su htjeli zauzeti Dubrovnik i nastaviti dalje prema sjeveru kako bi se spojili sa jedinicama JNA u [[Dalmacija|Dalmciji]] i [[Hercegovina|Hercegovini]]. Ofenziva je nastala odmah nakon [[Uloga srpskih medija u jugoslovenskim ratovima|ratne propagande]] u Crnoj Gori, a koja je obmanjivala da hrvatski vojnici žele napasti i zauzeti [[Boka Kotorska|Boku Kotorsku]] te da je ofenziva bila "rat za mir", kao i da JNA ne napada Stari grad. Crnogorski predsjednik [[Milo Đukanović]] se 2000. ispričao Hrvatskoj za ovaj napad, te su ga zbog toga bijesno napali politički suparnici u Crnoj Gori i Srbiji.
 
[[Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju]] (MKSJ) je osudio dva oficira JNA zbog umiješanosti u opsadu te predao trećeg optuženika Srbiji za suđenje. Optužnica MKSJ-a je tvrdila da je ofenziva imala za cilj odvojiti Dubrovnik od Hrvatske te ga pripojiti državom pod srpskom dominacijom stvaranjem nepriznate [[Dubrovačka Republika (1991.)|Dubrovačke Republike]] 24. 11. 1991. Uz to, crnogorski sudovi su osudili četiri bivša vojnika JNA zbog zlostavljanja zarobljenika u [[logor Morinj|logoru Morinj]]. Hrvatska je isto tako optužila nekoliko bivših oficira JNA i VRS-a, ali nijedan od njih nije doveden pred neki sud. Opsada Dubrovnika predstavlja jedan od najpoznatijih događaja [[ratovi u bivšoj Jugoslaviji|jugoslavenskih ratova]], odnosno simbol razaranja i zločina vezanih za taj period.
}}
}}
Augusta 1990., započeta je [[Balvan revolucija]] u područjima zaleđa [[Dalmacija|Dalmacije]] i [[Knin]]a sa većinskim stanovništvom [[Srbi u Hrvatskoj|hrvatskih Srba]],<ref>{{harvnb|The New York Times|19 August 1990}}</ref> kao i dijelovima [[Lika|Like]], [[Kordun]]a, [[Banovina|Banovine]] i istočne Hrvatske.<ref name=MarticICTY>{{harvnb|ICTY|12 June 2007}}</ref> Ta su područja kasnije preimenovana u nepriznatu [[Republika Srpska Krajina|Republiku Srpsku Krajinu]] (RSK) koja je objavila da se namjerava pripojiti [[SR Srbija|SR Srbiji]], te je vlada [[SR Hrvatska|SR Hrvatske]] to smatrala pobunom.<ref>{{harvnb|The New York Times|2 April 1991}}</ref> DoOd martaproljeća 1991. nadalje, okršaji su polako počeli eskalirati u [[Rat u Hrvatskoj]].<ref>{{harvnb|The New York Times|3 March 1991}}</ref> Juna 1991., Hrvatska je proglasila neovisnost kako se odvijao [[Raspad SFRJ|raspad SFRJ]].<ref>{{harvnb|The New York Times|26 June 1991}}</ref> Uslijedio je tromjesečni moratorij na tu odluku,<ref>{{harvnb|The New York Times|29 June 1991}}</ref> nakon čega je odluka stupila na snagu 8. 10.<ref>{{harvnb|Narodne novine|8 October 1991}}</ref> RSK je pokrenula kampanju "[[etničko čišćenje|etničkog čišćenja]]" protiv hrvatskih civila, te protjerala većinu nesrba do 1993. Do novembra 1993., ostalo je tek oko 400 Hrvata u sektoru jug,<ref>{{harvnb|Department of State|31 January 1994}}</ref> i dodatnih 1.500–2.000 u sektoru sjever RSK.<ref name=UNCHR>{{harvnb|ECOSOC|17 November 1993|loc=pasus J, točke 147 & 150}}</ref>
 
[[Jugoslavenska narodna armija]] (JNA) je sve više podupirala RSK te se [[hrvatska policija]] nije mogla nositi sa situacijom, te je tako osnovan [[Zbor narodne garde]] (ZNG) maja 1991. Novembra, ZNG je postao [[Hrvatska vojska]] (HV).<ref>{{harvnb|EECIS|1999|pp=272–278}}</ref> Razvoj hrvatskih oružanih snaga otežao je embargo [[UN]]-a na oružje na cijelom području bivše [[Jugoslavija|Jugoslavije]],<ref>{{harvnb|The Independent|10 October 1992}}</ref> a vojna razaranja su dosegla vrhunac tijekom [[Bitka za Vukovar|bitke za Vukovar]], koja je započela 26. 8.<ref>{{harvnb|UNSC|28 December 1994|loc=Odlomak III}}</ref>
Sredinom 1991., vrhuška JNA–među njima federalni ministar obrane general [[Veljko Kadijević]], [[Načelnik Generalštaba Jugoslavenske narodne armije|Načelnik Generalštaba JNA]] [[Blagoje Adžić]] i zamjenik ministra obrane [[Stane Brovet]]–je planirala vojnu kampanju JNA po Hrvatskoj, te i napad na Dubrovnik koji bi nastavio prema sjeveru, prema [[Hercegovina|Hercegovini]] gdje bi se trebao spojiti sa 9. kninskim korpusom JNA u Dalmaciji. General Jevrem Cokić predao je plan za ofenzivu na Dubrovnik Adžiću kako bi dobio odobrenje.<ref name=Monitor070510/>
 
Septembra 1991., JNA i vodstvo [[SR Crna Gora|SR Crne Gore]] je reklo da bi Dubrovnik trebalo napasti i neutralizirati kako bi se osigurao "crnogorski teritorijalni integritet", "spriječili etnički okršaji" i očuvala Jugoslavija. Crnogorski premijer [[Milo Đukanović]] je izjavio da je potrebna revizija hrvatskih granica, jer su postojeće rezultat "slabo obrazovanih [[Boljševici|boljševičkih]] kartografa".<ref>{{harvnb|Pavlović|2005|p=61}}</ref> Propaganda se odrazila i kada je pukovnik general JNA [[Pavle Strugar]] tvrdio da "30.000 [[ustaša]] i 7.000 kurdskih [[Tero­ri­sta|terorista]] plaćenika" planiraju napasti Crnu Goru i Boku Kotorsku.<ref name=Pavlovic6667>{{harvnb|Pavlović|2005|pp=66–67}}</ref> Novine ''[[Pobjeda]]'' je bio značajan medijski izvor koji je doprinjeo širenju propagande i straha.<ref name=Pavlovic60>{{harvnb|Pavlović|2005|p=60}}</ref> Jula 1991., srbijanski službenik [[Mihalj Kertes]] je tijekom političkog sastanka u [[Nikšić]]u izjavio da se treba uspostaviti srpska država zapadno od Crne Gore sve do [[Neretva|Nereteve]] u kojoj bi glavni grad bio Dubrovnik–preimenovan u 'Nikšić-na-moru'.<ref>{{harvnb|Ramet|2006|p=501}}</ref> Iako je geograf Jovan Ilić tvrdio da [[SAO Krajina]] i istočna Slavonija pripadaju Srbiji na temelju srpskog pučanstva, također je pravdao i napad na Dubrovnik i nekoliko otoka po Jadranu: priznao je da "prema etničkom principu ovo područje [Dubrovnik] bi trebalo pripasti Hrvatskoj", ali je tvrdio da je zauzimanje tih područja opravdano "primarno zbog terapije za liječenje etno-psihičkih poremećaja... osobito među hrvatskim pučanstvom". Za Ilića, Srbi bi trebali imati "dodatno pravo za samoopredjeljenje i udruživanje zbog izloženosti genocidnom istrebljenju u nekoliko navrata."{{sfn|MacDonald|2007|loc=str. 184}}
 
16. 9. 1991., JNA je vršila mobilizaciju po Crnoj Gori. Usprkos radio pozivu 2. [[titograd]]skog korpusa JNA 17. 9., značajan broj rezervista je odbilo odazvati se pozivu.<ref>{{harvnb|Pavlović|2005|pp=61–62}}</ref> 18. 9., Đukanović je dezerterima zaprijetio teškim kaznama.<ref name=Pavlovic60/>Mobilizacija i propaganda su bile u suprotnosti sa uvjeravanjem federalnih jugoslavenskih vlasti u [[Beograd]]u da neće biti napada na Dubrovnik.<ref name="Pavlović 2005 67">{{harvnb|Pavlović|2005|p=67}}</ref> Strateški plan JNA da napadne Hrvatsku uključivao je i ofenzivu koja bi odsjekla najjužnije dijelove te države, pa i Dubrovnik.<ref name=BB103>{{harvnb|CIA|2002|p=103}}</ref>
JNA je zadužila 2. titogradski korpus i 9. bokokotorski vojno pomorski sektor (VPS)–oboje su činili 2. operacijsku postrojbu–da odsijeku i zauzmu dubrovačko područje. 2. titogradski korpus je uključio 1. nikšićku brigadu dok je 9. bokokotorski VPS angažirao 5. i 472. motoriziranu brigadu. Određena je granica korpusa duž sjevera i juga Dubrovnika.<ref>{{harvnb|CIA|2002|loc=Mapa 7}}</ref> 2. operacijska postrojba je zapovijedala i 16. graničnom patrolom i 107. artiljerijskom obalnom postrojbom, te mobilizirala [[Teritorijalna odbrana|Teritorijalnu odbranu]] (TO) iz raznih gradova ([[Herceg-Novi]], [[Kotor]], [[Tivat]], [[Budva]], [[Bar, Crna Gora|Bar]], [[Mojkovac]], [[Bijelo Polje]], [[Trebinje]]). Strugar je bio sveukupni zapovjednik 2. operativnom postrojbom dok je 9. bokokotorski VPS bio potčinjen admiralu [[Miodrag Jokić|Miodragu Jokiću]].<ref>{{harvnb|Pavlović|2005|loc=Bilješka 40}}</ref> Jokić je zamijenio admirala Krstu Đurovića, koji je umro pod nerazjašnjenim uvjetima satima preije početka ofenzive.<ref name=Pavlovic63>{{harvnb|Pavlović|2005|p=63}}</ref> Major general [[Nojko Marinović]], koji je nekoć zapovijedao 472. motoriziranom brigadom te bio podređeni Đuroviću, je rekao da je JNA ubila admirala jer se protivio ofenzivi. Marinović je dao otkaz sa svojeg položaja te se 17. 9. pridružio hrvatskoj strani.<ref>{{harvnb|Armatta|2010|pp=184–185}}</ref> 2. operativna postrojba je isprva angažirala 7.000 vojnika te tu razinu održala tijekom cijele ofenzive.<ref name=Armatta182>{{harvnb|Armatta|2010|p=182}}</ref><ref>{{harvnb|IWPR|30 January 2003}}</ref>
 
Obrana Dubrovnika bila je gotovo nepostojeća–kada su počela neprijateljstva, bilo je tek 480 mobilizirana vojnika u okolici grada,<ref>{{harvnb|Dubrovački list|20 November 2011}}</ref> od kojih je tek 50 prošlo neku obuku.<ref name=Armatta182/> Jedina stručna vojna jedinica bio je vod naoružan sa laganim pješačkim oružjem koje je stavljeno u [[utvrda Imperial|utvrdu Imperial]] na vrhu [[Srđ]]a koji nadgleda Dubrovnik. Ostatak vojnika u području bio je slabo naoružan jer je hrvatski TO razoružan 1989. od JNA.<ref>{{harvnb|UNSC|28 December 1994|loc=Odlomak IV/B}}</ref> Za razliku od velikog ostatka Hrvatske, nije bilo nikakvih kasarni JNA u Dubrovniku od 1972. te je stoga jako malo oružja zaplijenjeno tijekom [[bitka za kasarne|bitke za kasarne]] za obranu Dubrovnika.<ref name="Pavlović 2005 67"/> 26. 9. oko 200 pušaka i četiri topništva je zarobljeno od JNA na otoku [[Korčula|Korčuli]] te poslano da brane grad.<ref name=Armatta182/> Puške su bile tip M1942 (ZiS-3) od 76 mm i D-44 od 85 mm iz doba drugog svjetskog rata.<ref name=DL231111>{{harvnb|Dubrovački list|23 November 2011}}</ref> Uz ovo, improvizirana vozila su isporučena gradu.<ref>{{harvnb|Slobodna Dalmacija|29 May 2009}}</ref> U Dubrovnik su pristigli i dodatni vojnici HV-a, hrvatske policije i [[HOS]]–a iz drugih dijelova Hrvatske.<ref>{{harvnb|Dubrovački vjesnik|15 January 2010}}</ref><ref>{{harvnb|Dubrovački list|21 December 2011}}</ref> Time je broj branitelja porastao za dodatnih 600 osoba. Do kraja godine, oko 1.000 hrvatskih vojnika je branilo grad.<ref name="NYT 9. 11. 1991">{{harvnb|The New York Times|9 November 1991}}</ref> 19. 9., Marinović je imenovan glavnim zapovjednikom obrane Dubrovnika,<ref name=DL231111/> kada je procijenio da je nedovoljna.<ref>{{harvnb|Ramet|2006|p=185}}</ref> Vojnici, isprva organizirani u TO Dubrovnika,<ref name=DL231111/> su razmiješteni u HV-ovu 75. neovisnu bojnu 28. 12. 1991. te ih je ojačao priljev 116. brigade HV–a 13. 2. 1992.<ref>{{harvnb|Dubrovački list|8 February 2012}}</ref> Marinović se mogao osloniti i na prijateljsku pomoć Jovana Sredojevića, zastavnika JNA i Srbina, koji se protivio napadu na Dubrovnik te mu pomagao tako da je oštetio radare JNA na [[Šipan|Šipanu]] a civile koristio da bi Marinoviću poslao podatke o kretanjima postrojbi JNA. Sredojević je 1992. smaknut od JNA.{{sfn|Gilbušić|17. 3. 2014}} Odred naoružanih brodova Dubrovnik, volonterska vojna jedinica [[Hrvatska ratna mornarica|Hrvatske ratne mornarice]] sastavljena od 23 plovila i 117 volontera, je uspostavljena 23. 9. kako bi kontrirala blokadi JRM.<ref>{{harvnb|Hrvatski vojnik|26 September 1996}}</ref><ref>{{harvnb|HRT|23 September 2011}}</ref>
 
==Tijek bitke==
[[File:Dubrovnik Wartime Stradun.jpg|thumb|left|upright|Dnevna rutina na [[Stradun]]u tijekom opsade]]
 
JNA je nastavila sa artiljerijskim napadima po Dubrovniku 30. 10. te je bombardiranje nastavljeno sve do 4. 11., te su mete bile uglavnom zapadna područja grada–[[Gruž]] i Lapad–kao i Babin Kuk i hoteli Argentina, u kojima su bile [[izbjeglice]].<ref name="Pavlovic69"/><ref name=UNSC6c/> 3.–4. 11., JNA je napala Stari grad i Argentina Hotel [[streljačko naoružanje|streljačkim naoružanjem]] i [[Snajper|snajperskom]] vatrom sa položaja koje je držala 3. bojna 472. motorizirane brigade, koja je držala položaje najbliže gradskom centru.<ref name=Pavlovic69/><ref name=UNSC6c/><ref name=Pavlovic63/> Idućeg dana, utvrda Imperial je ponovno bombardirana.<ref name=UNSC6c/> 7. 11., JNA je izdala novi ultimatum i zahtijevala predaju Dubrovnika do podne. Nakon što su Dubrovčani odbili ponudu, Jokić je objavio da će JNA poštedjeti jedino Stari grad od uništenja.<ref name=Pavlovic69/> Istoga dana, borbe su otpočele u Slanom.<ref>{{harvnb|Slobodna Dalmacija|6 July 1999}}</ref>
 
JNA i JRM su gađale Dubrovnik između 9. i 12. 11., poglavito Stari grad, [[Gruž]], [[Lapad]] i Ploče, kao i hotele Belvedere, Excelsior, Babin Kuk, Tirena, Imperial i Argentina. Navođeni projektili su iskorišteni da napadnu brodove po luci Staroga grada,<ref name=UNSC6c/> dok su neki veći brodovi u luci Gruž–među njima i trajekt ''Adriatic''<ref>{{harvnb|Hooker|1997|p=9}}</ref> i brod ''Pelagic'' pod američkim vlasništvom,<ref>{{harvnb|American Maritime Cases|1994}}</ref> zapaljeni i uništeni pucnjavom. JNA je svojedobno javno osporavala da je gađala Stari grad: Rajko Milosavljević, glasnogovornik vojnog okruga u Herceg Novom, je tvrdio: "''Dubrovnik nije samo jugoslovenski grad! Dubrovnik je svetski grad!''"<ref name="NYT 9. 11. 1991"/> JNA je opet napala utvrdu Imperial 9., 10. i 13. 11.<ref name=UNSC6c/> Nakon ovih napada, uslijedilo je zatišje koje je trajalo do kraja 11. mjeseca pošto su promatrači [[EEZ]]-a posredovali u pregovorima između JNA i hrvatskih vlasti u Dubrovniku. Promatrači su evakuirani nakon što je njihovo osoblje napdala JNA, te je posredovanje preuzeo francuski državni sekretar za humanitarne poslove [[Bernard Kouchner]] i glava [[UNICEF]]-ove misije Stephan Di Mistura. Dogovoreno je primirje 19. 11 i 5. 12., ali nijedno nije zaživjelo.<ref name=UNSC6d>{{harvnb|UNSC|28 December 1994|loc=Odlomak VI/D}}</ref> Umjesto toga, JNA je sa sjevero-zapada kranula na grad, te došla do najdalje točke napredovanja 24. 11.,<ref name=Pavlovic68/> pošto su branitelji Dubrovnika odgurani do linije [[Sustjepan]]–hotel Belvedere.<ref>{{harvnb|Novi list|6 December 2011}}</ref> Toga dana, JNA je pokušala da se uspostavi [[Dubrovačka Republika (1991.)|Dubrovačka Republika]] na području pod svojom kontrolom,<ref>{{harvnb|Dubrovački list|4 January 2012}}</ref> ali je taj napor doživio krah.<ref>{{harvnb|Zabkar|1995|p=75}}</ref>
 
Dubrovnik je počeo primati najveće pošiljke [[Humanitarna pomoć|humanitarne pomnoći]] od početka napada. Prvi uspješni pokušaj bio je konvoj Libertas–flota od nekoliko civilnih plovila, a najveći je bio ''Slavija'' od [[Jadrolinija|Jadrolinije]]–koja je stigla u Dubrovnik 31. 10. Konvoj je krenuo iz [[Rijeka (grad)|Rijeke]] i stao nekoliko puta, dok nije narastao do 29 plovila kako bi stigao do odredišta. Konvoj–u kojem su bili promatrači EEZ-a, 1.000 prosvjednika, bivši [[Spisak šefova države Jugoslavije|predsjednik Jugoslavije]] [[Stjepan Mesić]] i bivši [[premijer Hrvatske]] [[Franjo Gregurić]]–je isprva zaustavljen od jugoslavenske ratne mornarice JRM ''Split'' između otoka [[Brač]]a i [[Šolta|Šolte]], a idućeg dana i od jugoslavenske pomorske straže kraj Korčule, ali je svejedno nastavio i stigao u dubrovačku luku Gruž.<ref>{{harvnb|Mesić|2004|pp=389–390}}</ref><ref>{{harvnb|Dubrovački vjesnik|25 October 2009}}</ref><ref>{{harvnb|Los Angeles Times|31 October 1991}}</ref> Pri povratku, iako je imala kapacitet za 700 osoba, ''Slavija'' je evakuirala 2.000 izbjeglica iz Dubrovnika, iako je prvo morala zaustaviti se u Boki Kotorskoj kako bi ju pregledala JRM. <ref>{{harvnb|The New York Times|15 November 1991}}</ref>
[[File:Balkans War 1991, Latest deaths - Flickr - Peter Denton 丕特 . 天登.jpg|right|thumb|225px|Dubrovčani gledaju nove osmrtnice na zidu.]]
[[Datoteka:Balkans War 1991, marine casualty - Flickr - Peter Denton 丕特 . 天登.jpg|right|thumb|225px|Uništen brod u blizini Dubrovnika]]
Grad je bio potpuno opkoljen i sa kopna i sa mora. U jednom trenutku, obruč je ostavio stanovnike Dubrovnika na prostoru kretanja dužine svega 7 do 8 kilometara—na zapadu je završavao na ulasku u Rijeku dubrovačku, a na istoku podno sela [[Bosanka (Dubrovnik)|Bosanka]], iznad Jadranske magistrale.{{sfn|Goldstein|2010|loc=str. 149}} Dubrovački gradonačelnik Petar Poljanić je u intervjuu za ''[[New York Times]]'' izjavio: "''Mi smo objektivno jedan geto.''"<ref name="NYT 9. 11. 1991"/> 2. i 3. 12., JNA je nastavila pucati po Starom gradu, pa i [[minobacač]]ima na utvrdu Imperial 4. 12.<ref name=UNSC6d/> Najteže bombardiranje Staroga grada odigralo se 6. 12. koje je počelo u 5:48 ujutro–na Stari grad su bačena 48 [[projektil]]a od 82 mm, 232 čahure od 82 mm i 364 čahura od 120 mm minobacača, kao i 22 navođena projektila. Dva kratera su ukazivala na upotrebu teškog oružja. Bombardiranje je najviše zahvatilo [[Stradun]]–glavnu promenadu Starog grada–kao i područja sjeveroistočno od Straduna, dok su drugi dijelovi Staroga grada pretrpjeli relativno malo štete. Napad je napojon počeo jenjavati 11:30 ujutro. U njemu je ubijeno 13 civila–najteži gubitak civilnog života tijekom cijele opsade.<ref name=UNSC6e>{{harvnb|UNSC|28 December 1994|loc=Odlomak VI/E}}</ref><ref name=UNSC7c>{{harvnb|UNSC|28 December 1994|loc=Odlomak VII/C}}</ref> Dubrovačka središnja sveučilišna knjižnica, u kojoj je bilo 20.000 knjiga, je isto uništena u napadu dok je hotel Libertas gađan topništvom JNA sa namjerom da ubije vatrogasce koji su gasili požar nastao prethodnoga dana. <ref name=Pavlovic69/> Napad 6. 12. izazvao je snažne prosvjede od međunarodnih medija, glavnog tajnika [[UNESCO]]-a [[Federico Mayor Zaragoza|Federica Mayora Zargoze]], posebnog izaslanika UN-a [[Cyrus Vance|Cyrusa Vancea]] kao i promatrače EEZ-a na sam dan bombardiranja. Kasnije, JNA je objavila izjavu kojom se ispričava te je obećala istragu. 7. 12., predstavnici JNA posjetili su Stari grad da istraže opsege razaranja, ali nakon toga nisu učinili više nikakve daljnje mjere.<ref name=UNSC6e/>
 
Sve hrvatske obrane bile su tri do četiri kilometara udaljene od Staroga grada, izuzev u utvrdi Imperial oko kilometar na sjeveru.<ref name=UNSC6e/> Utvrda je napadnuta u 5:50 ujutro, par minuta nakon napada na Stari grad. Napad je izvršila 3. bojna 472. motorizirane brigade, koja je krenula istodobno iz dva smjera. Napad se sastojao od voda pješaštva i potpore [[T-55]] tenkova i topništva. Do 8:00 ujutro, vod je stigao do utvrde Imperial, te natjerala hrvatske vojnike da se zabarikadiraju u samoj utvrdi i zatraže pomoć. Marinović je naredio artiljeriji HV-a da puca na utvrdu i pošalje hrvatske specijalne jedinice kako bi osnažile garnizor utvrde Imperial. Do 14:00 sati, JNA je opozvala napad. <ref>{{harvnb|Dubrovački list|11 January 2012}}</ref> Toga dana, ''Sveti Vlaho''–prvo plovilo Odreda naoružanih brodova Dubrovnika–je pogođen od navođenog projektila te je potonulo.<ref>{{harvnb|Slobodna Dalmacija|6 December 2001}}</ref>
11.425 zgrada u regiji je oštećeno: 886 je potpuno uništeno, a 1.675 je pretrpjelo teža razaranja.<ref>{{harvnb|UNSC|28 December 1994|loc=Odlomak VIII/B}}</ref> Troškovi štete bile su oko 480 milijuna [[Njemačka marka|DEM]].<ref>{{harvnb|UNSC|28 December 1994|loc=Odlomak VIII/C}}</ref> Razaranje jezgre Starog grada promatrali su i dokumentirali promatrači UNESCO-a od 27. 11. do 20. 12. 1991.<ref>{{harvnb|UNSC|28 December 1994|loc=Odlomak IX/A}}</ref> Prema procjenama je 55,9% zagrada oštećeno, od čega 11% teže dok je 1% potpuno uništeno u plamenu. Nekoliko razorenih [[barok]]nih palača predstavljalo je najveći gubitak.<ref>{{harvnb|UNSC|28 December 1994|loc=Odlomak IX/C}}</ref> Stari grad je napadnut snažnim oružjem 23. i 24. 10., 8–13. 11. te 6. 12. 1991. Ponovno je bombardiran 25., 29., 30. i 31. 5. 1992., kao i 1. 3., 4. 8., 9., 17. i 19. 6. 1992. Tijekom tih opetovanih napada, oko 2.000 čahura različitog kalibra je ispaljeno na unutarnji grad. 563 (68%) od 824 građevina Staroga grada je pogođeno projektilima.{{sfn|UNESCO|1993|loc=str. 25}} Oštećena je i [[dubrovačka sinagoga]], izgrađena 1352. a koja se ubraja u najstarije u Europi.<ref name="NYT 9. 11. 1991"/> [[Mala Onofrijeva česma]] je rastavljena i sklonjena na sigurno kako bi se zaštitila od granata.<ref name="NYT 9. 11. 1991"/> Pojedini građani su morali ići do mora kako bi slanom vodom ispirali svoje zahode tijekom nestašice vode. Zbog manjka vode i hrane, zabilježeno je nekoliko slučajeva obolijevanja od [[hepatitis B|hepatitisa B]].<ref name="NYT 9. 11. 1991"/>
 
Velik ekonomski gubitak nastao je i zbog upropaštene ljetne sezone jer je ratna fronta odvratila priljev [[Turizam|turista]]:{{sfn|Ban|Vrtiprah|1999|loc=str. 226–246}} dubrovačko područje je 1990. registiralo 832.805 turista, da bi 1992. njihov broj spao na 10.950, odnosno za preko 98%.{{sfn|Bukvić|2003|loc=str. 129}} Dodatne štete bilobile jesu u vidu [[Pljačka|pljačkanjepljačkanja]] muzeja, trgovina i kuća od vojnika JNA. Jedan je primjer potpuno pljačkanje muzeja na Cavtatu,<ref name=Pavlovic71/> kao i vrijednosti hotela u [[Kupari|Kuparima]]. [[Franjevci|Franjevački]] samostan Sv. Jeronima u Slanom je isto bio opljačkan.<ref name=Pavlovic70/> Jedna od najslavnijih žrtava pljačke bila je pjevačica [[Tereza Kesovija]], čiju su vilu opljačkali paravojnici, a dio tog čina čak je emitirano na televiziji Crne Gore.{{sfn|New York Times|3. 11. 1992}} JNA je priznala pljačku, ali je Jokić rekao da će se imovina raspodijeliti srpskim izbjeglicama 15. 12. 1991. Vjerojatnije je da je opljačkana imovina završila u domovima pljačkaša ili se našla u rukama trgovaca na crnom tržištu.<ref>{{harvnb|CIA|2002|loc=Bilješka II/53}}</ref> Oprema [[Zračna luka Dubrovnik|zračne luke Dubrovnik]] je isto opljačkana i prebačena u [[Zračna luka Podgorica|zračne luke Podgorica]] i [[Tivat]].<ref>{{harvnb|Slobodna Dalmacija|6 March 2004}}</ref>
 
Nakon pokušaja da opravdaju ofenzivu JNA, vlasti Srbije i Crne Gore su pokušale nijekati bombardiranje Staroga grada. [[Radio Televizija Srbije]] je tvrdila da je dim koji izlazi iz Staroga grada rezultat Hrvata koji pale stare gume u Dubrovniku,<ref>{{harvnb|The New York Times|10 August 1997}}</ref> što je preslika i tvrdnji Kadijevića.<ref>{{harvnb|Armatta|2010|p=186}}</ref> Službenici i mediji u Crnoj Gori su ofenzivu zvali "ratom za mir",<ref>{{harvnb|Helsinki Committee|2006|p=402}}</ref> ili blokadom.<ref>{{harvnb|Helsinki Committee|2006|p=640}}</ref> Prema javnom istraživanju u Srbiji 2010, 40% ispitanika nije znalo tko je bombardirao Dubrovnik, dok je čak 14% smatralo da nije ni bilo bombardiranja.<ref>{{harvnb|Novi list|28 May 2011}}</ref> Kada je 2000. sastao sa hrvatskim predsjednikom Mesićem, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović se ispričao Hrvatskoj zbog napada na Dubrovnik.<ref>{{harvnb|BBC News|25 June 2000}}</ref> Hrvatska je pozdravila gestu,<ref>{{harvnb|Helsinki Committee|2006|p=616}}</ref> ali su je osudili Đukanovićevi politički suparnici u Crnoj Gori i vlast u Srbiji.<ref>{{harvnb|Helsinki Committee|2006|p=564}}</ref> Njegov čin značajno je doprinjeo u dugoročnoj normalizaciji hrvatsko–crnogorskih odnosa.
*{{cite book|ref=harv|last=Hooker|first=Norman|title=Maritime casualties, 1963-1996|url=http://books.google.com.ar/books?id=cIgTAAAAYAAJ|isbn=1859781101|publisher=LLP|year=1997|oclc=37848952}}
*{{cite book|ref=harv|title=Europe and the breakup of Yugoslavia: a political failure in search of a scholarly explanation |url=http://books.google.com/books?id=bcxv1eVCyhIC|isbn=978-90-411-1439-6|first=Sonia|last=Lucarelli|publisher=Martinus Nijhoff Publishers|year=2000|oclc=44634340}}
*{{cite book|last=MacDonald|year=2007|url=https://books.google.hr/books?id=8QoNONBC5K8C&pg=PA184&dq=jovan+ili%C4%87+dubrovnik+1991&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwi39J-l3_7LAhXjO5oKHfDDCocQ6AEIJTAC#v=onepage&q=jovan%20ili%C4%87%20dubrovnik%201991&f=false|title=Identity Politics in the Age of Genocide: The Holocaust and Historical Representation|first=David B.|publisher=Routledge|isbn=1134085729, 9781134085729|oclc=123485203|ref=harv}}
*{{cite book|ref=harv|title=The demise of Yugoslavia: a political memoir|url=http://books.google.com.ar/books?id=mButzsYUurkC|isbn=963-9241-71-7|first=Stepan|last=Mesić|authorlink=Stjepan Mesić|publisher=Central European University Press|year=2004|oclc=936829520}}
*{{cite book|ref=harv|url=http://books.google.com/books?id=FTw3lEqi2-oC|title=The Three Yugoslavias: State-Building And Legitimation, 1918–2006|first=Sabrina P.|last=Ramet|authorlink=Sabrina P. Ramet|publisher=[[Indiana University Press]]|year=2006|isbn= 978-0-253-34656-8|oclc=61687845}}
*{{cite book|ref=harv|url=http://books.google.com/books?id=uWl5WE2riGUC|title=The UN International Criminal Tribunals: The Former Yugoslavia, Rwanda and Sierra Leone|first=William A.|last=Schabas|year=2006|isbn= 978-0-521-84657-8|publisher=[[Cambridge University Press]]|oclc=470862126}}
*{{cite book|ref=harv|title=Cadogan Guide Croatia|first=James|last=Stewart|year=2006|publisher=New Holland Publishers|isbn=1-86011-319-2|oclc= 63186902|url=http://books.google.hr/books?id=KIhFr8klMowC}}
*{{cite book|ref=harv|url=http://books.google.hr/books?id=G5Px01NrM7QC|title=The Yugoslav Wars (1): Slovenia & Croatia 1991–95|first1=Nigel|last1=Thomas|first2=Krunoslav|last2=Mikulan|first3=Darko|last3=Pavlović|publisher=[[Osprey Publishing]]|year=2006|isbn=1-84176-963-0|}}
*{{cite book|ref=harv|url=http://books.google.com/books?id=cJM0z-eATfQC|title=Nordic, Central & Southeastern Europe 2012|first=Wayne C.|last=Thompson|publisher=[[Rowman & Littlefield]]|isbn= 978-1-61048-891-4|year=2012|oclc=809543394}}
*{{cite news|ref={{harvid|B92|4 April 2011}}|publisher=[[B92]]|date=4 April 2011|title=War-time mayor of Bosnia town arrested|url=http://www.b92.net/eng/news/crimes-article.php?yyyy=2011&mm=04&dd=04&nav_id=73619|archivedate=29 November 2013|archiveurl=http://www.webcitation.org/6LUVNXoQ3|deadurl=no}}
*{{cite news|ref={{harvid|Novi list|28 May 2011}}|newspaper=[[Novi list]]|date=28 May 2011||title=Još ne znaju tko je granatirao Dubrovnik|first=Branko|last=Podgornik|url=http://www.novilist.hr/Komentari/Kolumne/Iza-pozornice-Branka-Podgornika/Jos-ne-znaju-tko-je-granatirao-Dubrovnik|archivedate=29 November 2013|archiveurl=http://www.webcitation.org/6LUVTexFc|deadurl=no}}
*{{cite news|ref={{harvid|Nacional|11 September 2011}}|newspaper=[[Nacional]] |date=11 September 2011|url=http://www.nacional.hr/clanak/116077/sud-u-beogradu-odobrio-izrucenje-vucurevica-on-ne-zeli-da-mu-se-sudi-u-hrvatskoj|title=Sud u Beogradu odobrio izručenje Vučurevića, on ne želi da mu se sudi u Hrvatskoj |archivedate=29. November11. 2013|archiveurl=http://www.webcitation.org/6LUVZNBvi|deadurl=no}}
*{{cite web|ref={{harvid|HRT|23 September 2011}}|publisher=[[HRT]]|url=http://www.hrt.hr/index.php?id=eurosong2013&tx_ttnews%5Btt_news%5D=131133&tx_ttnews%5BbackPid%5D=871&cHash=a915645b34|title=20 godina Odreda naoružanih brodova |date=23 September 2011|archivedate=29. November11. 2013|archiveurl=http://www.webcitation.org/6LUVpLolc|deadurl=no}}
*{{cite news|ref={{harvid|Dubrovački list|26 October 2011}}|url=http://www.dulist.hr/kolumna.php?id=15687|title=Kako je Dubrovniku "ukradena" brigada |date=26 October 2011|archivedate=29. November11. 2013|newspaper=Dubrovački list|archiveurl=http://www.webcitation.org/6LUVzUPSH|deadurl=no}}
*{{cite news|ref={{harvid|Dubrovački list|20 November 2011}}|url=http://www.dulist.hr/clanak.php?id=16148|title=Slavi li se okruženje Grada ili obrana Dubrovnika?| date=20 November 2011|first=Marko|last=Mujan|archivedate=29 November 2013|newspaper=Dubrovački list|archiveurl=http://www.webcitation.org/6LUW6iIp7|deadurl=no}}
*{{cite news|ref={{harvid|Dubrovački list|23 November 2011}}|url=http://www.dulist.hr/kolumna/16206/igra-na-male-bare-ii|newspaper=Dubrovački list|date=23 November 2011|title=Igra na "Male Bare" II |first=Varina|last=Jurica Turk|archivedate=29 November 2013|archiveurl=http://www.webcitation.org/6LUWCjoBJ|deadurl=no}}
*{{cite news|ref={{harvid|Dubrovački list|3 October 2012}}|url=http://www.dulist.hr/kolumna/23926/istina-dug-prema-povijesti| first=Varina|last=Jurica Turk|date=3 October 2012|title=Istina - dug prema povijesti| |archivedate=29 November 2013|newspaper=Dubrovački list|archiveurl=http://www.webcitation.org/6LUXn7zUn|deadurl=no}}
*{{cite news|ref={{harvid|Dan|30 October 2012}}|date=30 October 2012|newspaper=Dan|language=|url=http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Hronika&datum=2012-10-30&clanak=353694|title=Za "Morinj" naplatili 200.000 eura|archivedate=29 November 2013|archiveurl=http://www.webcitation.org/6LUXt8J9U|deadurl=no}}
*{{cite web|ref={{harvid|B92|6 December 2012}}|date=6 December 2012|publisher=[[B92]]|url=http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2012&mm=12&dd=06&nav_category=167&nav_id=666725|title=Optužen Srbin zbog paljenja Ćilipa |archivedate=29. November11. 2013|archiveurl=http://www.webcitation.org/6LUYA8vrc|deadurl=no}}
*{{cite web|ref={{harvid|Balkan Insight|25 April 2014}}|date=25 April 2014|publisher=Balkan Insight|url=http://www.balkaninsight.com/en/article/potvr%C4%91ena-presuda-za-zlo%C4%8Dine-u-logoru-morinj|title=Potvrđena presuda za zločine u logoru Morinj }}
*{{cite web|last=Gilbušić|year=17. 3. 2014|title=Nevjerojatna priča o Srbinu iz JNA koji je spašavao hrvatske civile|first=Damir|url=http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/321636/Nevjerojatna-prica-o-Srbinu-iz-JNA-koji-je-spasavao-hrvatske-civile.html|publisher=tportal.hr|ref=harv}}
{{refend}}
 
*{{cite web|ref={{harvid|ECOSOC|17 November 1993}}|url=http://www.unhchr.ch/Huridocda/Huridoca.nsf/2848af408d01ec0ac1256609004e770b/3e70ccf5ab7cd9c9802566710056e56f?OpenDocument#CONTENTS|title=Situation of human rights in the territory of the former Yugoslavia|publisher=United Nations Economic and Social Council|date=17 November 1993|archivedate=12 June 2012|archiveurl=http://web.archive.org/web/20120612051948/http://www.unhchr.ch/Huridocda/Huridoca.nsf/2848af408d01ec0ac1256609004e770b/3e70ccf5ab7cd9c9802566710056e56f?OpenDocument|deadurl=no}}
*{{cite web|ref={{harvid|Department of State|31 January 1994}}|url=http://www.hri.org/docs/USSD-Rights/93/Croatia93.html|title=Croatia human rights practices, 1993; Section 2, part d|publisher=United States Department of State|date=31 January 1994|archivedate=5 November 2013|archiveurl=http://web.archive.org/web/20131105051829/http://www.hri.org/docs/USSD-Rights/93/Croatia93.html}}
*{{cite journal|last1=Ban|last2=Vrtiprah|year=1999|first1=Ivo|first2= Vesna|journal=Acta Turistica|volume= 11|issue= 2 |title=Turizam u Dubrovniku pod utjecajem rata|publisher=[[Ekonomski fakultet u Zagrebu]]
|jstor=23234055|ref=harv}}
*{{cite journal|last=Bukvić|first=Ivana|issn=0469-6255|year=2003|url=http://hrcak.srce.hr/file/13082|title=Utjecaj zračnog prometa na razvoj turizma dubrovačkog područja|journal=Naše more|volume=50|issue=3-4|ref=harv}}
*{{cite web|ref={{harvid|UNSC|28 December 1994}}|url=http://www.ess.uwe.ac.uk/comexpert/XI-A.htm|publisher=Vijeće sigurnosti UN-a|title=Final report of the United Nations Commission of Experts established pursuant to security council resolution 780 (1992), S/1994/674/Add.2 (Vol. V)|first1=Dominic|last1=McAlea|first2=Colin|last2=Kaiser|first3=Terje|last3=Lund|first4=Oyvind|last4=Hoel|date=28 December 1994|archivedate=29 October 2013|archiveurl=http://web.archive.org/web/20131029204025/http://www.ess.uwe.ac.uk/comexpert/XI-A.htm}}