Razlike između izmjena na stranici "Prisilno raseljavanje u Sovjetskom Savezu"

nema sažetka uređivanja
No edit summary
No edit summary
[[Datoteka:Latvia deportation 1941.jpg|desno|mini|250px|Sovjetski vlak koji prevozi stanovnike Latvije u nepoznatom smjeru, 1941.]]
'''Prisilno raseljavanje u SovcjetskomSovjetskom Savezu''', poznato jednostavno i kao '''Sovjetske deportacije''' ([[ruski]] ''Депортации народов в СССР'', [[ukrajinski]] ''Депортація народів у СРСР'', [[bjeloruski]] ''Дэпартацыі ў СССР'' tj. ''Deportacije naroda u SSSR-u''; [[poljski]] ''Zesłania w ZSRR'', tj. ''Egzil u SSSR-u'') odnosi se na razdoblje tijekom [[Staljin]]ove vladavine, od 1930-ih do 1950-ih, kada je [[Sovjetski Savez]] vršio praksu prisilnog raseljavanja i razmjene stanovništva koji se mogu razvrstati u sljedeće kategorije: [[deportacija|deportacije]] "anti-sovjetskih" skupina, tzv. "neprijatelja radnika"; [[Etničko čišćenje|deportacije cijelih naroda i narodnosti]], kako ne bi činili homogenu cjelinu u svojoj republici te tako ni prijetnju stabilnosti SSSR-a; transfer radne snage te organizirane migracije, povremeno čak i kolonizacije, u suprotne smjerove, kako bi se "izmiješale" razne republike i time pojačao njihov "[[sovjetizacija|sovjetski]]" karakter.
 
U većini slučajeva, njihova odredišta su bila udaljena, nenastanjena mjesta ili [[gulag]]. To uključuje i deportacije u SSSR nesovjetskih građana iz inozemstva. Preko 20 većih skupina je zahvaćeno deportacijama, od kojih je osam nacija potpuno uklonjeno iz njihovih drevnih domova. Od tih osam, jedna nacija je bila katolička ([[Nijemci]] na Volgi), jedna budistička ([[Kalmici]]) a ostalih šest su bili muslimani ([[Čečeni]], [[Inguši]], [[Karačajci]], [[krimski Tatari]] i mešketski [[Turci]]).<ref name="UNHCR1996">{{cite web|title=UNHCR publication for CIS Conference (Displacement in the CIS) - Punished peoples: the mass deportations of the 1940s|url=http://www.unhcr.org/cgi-bin/texis/vtx/search?page=search&docid=3b5555124&query=crimean%20tatars|publisher=Refugees Magazine|date=1.5. 1996}}</ref> Uvjeti u žurno sklopljenim nastambama za deportirane su bili uglavnom nepovoljni, te se prvih godina pojavio značajan mortalitet zbog hladnoće, gladi ili iscrpljenosti u radnim kolonijama. Prema nekim procjenama, sovjetske prisilne migracije su raselile oko 6 milijuna ljudi.<ref>[[#Polian|Polian (2004)]], str. 4</ref> [[Popis smrtnosti po ratovima i katastrofama|Broj poginulih zbog posljedica deportacija]] je predmet procjena zbog toga što su same sovjetske vlasti držale tek krnje evidencije o smrtnosti među deportiranim skupinama: brojke sveukupno sežu od najmanje 800.000,<ref name="Dowling930">[[#Dowling|Dowling (2014)]], str. 930</ref> preko 1.000.000, dok visoke procjene idu i do 1.500.000 poginulih.{{Sfn|Geyer|Fitzpatrick|2009|loc=str. 176}}<ref>{{cite web|publisher=Radio Slobodna Evropa|title=Godišnjica Staljinove smrti|url=http://www.slobodnaevropa.org/section/stalin-death-anniversary/3111.html|accessdate=15. rujna 2013}}</ref>
 
== Raseljavanje društvenih slojeva ==
[[Kulaci]], bogati seljaci različitih narodnosti, su bili najbrojnija društvena skupina koja je prisilno raseljenja od sovjetskih vlasti. U 1930-ima, skoro milijun kulaka je raseljeno diljem SSSR-a, uglavnom u radne kolonije i logore.<ref name="bugai190"/> Državni arhivi [[Ruska federacija|Ruske Federacije]] navode da je 631.000 seljaka deportirano 1930. Taj se broj lasnije još i povećao.<ref name="Bugai190">[[#Bugai|Bugai (1996)]], str. 190</ref> [[Jagoda, Genrih|Genrih Jagoda]] je informirao [[Josif Staljin|Josifa Staljina]] da je 32.905 osoba naseljeno u [[Lenjingrad]]u i [[Murmanska oblast|MurmanskuMurmanskoj oblasti]] do kraja 1931.<ref name="Bugai190"/> Prema tajnoj direktivi SSSR-a datiranoj 20. 4. 1933., kulaci su deportirani u radne logore. 973.693 kulaka je deportirano do januara 1935. Među njima je bilo Rusa, Nijemaca, Bjelorusa, Ukrajinaca i drugih naroda. Čak 632.860 kulaka u egzilu je pobjeglo iz lokacija u kojima su naseljeni između 1932. i 1937., dok seje 36.700 vraćeno.<ref name="Bugai190"/> Uvjeti kulaka u egzilu bili su teški, a 25% njihove plaće oduzeto im je da pokrije troškove za njihove usluge. Lišeni su ljudskih prava, iako su imaim 25. 1. 1935. njihova prava vraćena.<ref name="Bugai190"/> 23. 12. 1938. djeca kulaka dobila su pasoše te pravo da se presele gdje god žele. 13. 8. 1954., novo sovjetsko vodstvo je usvojilo zakon kojim ukida posebne restrikcije deportiranih kulaka.<ref name="Bugai190"/>
 
== Raseljavanje etničkih skupina ==
=== Poljaci ===
{{glavni|Sovjetska invazija Poljske|Poljska operacija NKVD-a (1937–38)}}
[[Datoteka:Je%C5%84cy2.jpg|right|thumb|225px|Poljski ratni zarobljenici koje je zarobila Crvena armija 1939.]]
Nakon što su septembra 1939. [[Treći Reich]] i Sovjetski Savez podijelili [[Poljska|Poljsku]] između sebe, Staljin je izdao naredbu kojom je iz sovjetskog dijela bivše Poljske velik broj ljudi deportiran u radne logore, od čega su 63.1 % bili [[Poljaci]] a 7.4 % Židovi.<ref>[[#Piotrowski|Piotrowski (2007.)]], str 14</ref> DeportacijeObitelji političkih i ratnih ztarobljenika su bilekažnjeni glavnideportacijom instrumentu Kazahstan na 10 godina, a izbjeglice u sovjetskomsjeverne suzbijanjupredjele pobuneu stanovništvaposebne osvojenihnastambe teritorijagdje su morali sjeći drva.<ref>[[#Statieva|Statieva (2005)]],Drugi strval deportacija započeo je 13. 977-10034. 1940., a u njemu su bile obitelji poljskih oficira koji su smaknuti, policajaca, vlasnika tvornica, kao i članova antisovjetskih pobunjeničkih organizacija, zatim profesori, ali i obični seljaci.</ref name="Dundovich79"/> PrigodomOva 70.je obljetniceoperacija sovjetskeprovedena invazijepo noći, poljskiizmeđu [[Institut2:00 zai nacionalno6:00 sjećanje]]ujutro, iako je objavioto dabilo teško sakriti pošto je brojna deportiranihulicama poljskihuobičajno građanaprije bilo pripremljeno na tisuće kolica i vagona. Prema izvještajima, dva ili tri kola su poslana u SSSRsvaku ipakkuću, biouz nižinekoliko odvojnika, koji su pokucali na vrata prethodnihnečijeg procjenadoma, pregledali pasoše, te potom odveli osobe koje su označene da jemoraju iznosiootići okou 320egzil.000<ref>{{cite web|title=PolishPojedini expertsvojnici lowersu nation'spomagali WWIIljudima deathda toll|date=30utovare svoje stvari. 8Osobama je dozvoljeno uzeti 100 kg po osobi, odnosno 300 kg po obitelji.<ref 2009|urlname=http://web.archive.org/web/20120406115752/http://www.expatica.com/de/news/german-news/Polish-experts-lower-nation_s-WWII-death-toll--_55843.html"Dundovich79">[[#Dundovich|publisher=ExpaticaDundovich, Gori & Guercetti (2003)]], str.com}} 79</ref> Deportacija međupoljskih njimaizbjeglica, jekoji 139.000su poslanopobjegli una istok od ''[[SibirWehrmacht]]a'', 66se odigrala 29.000 u7. suhe1940. stepeVelika [[Kazahstan]]avećina anjih, oko 85%, bili su 78Jevreji.000 uNekom dalekiironijom, istokova ideportacija sjeverneje regije.{{sfn|Lebedeva|2007zapravo spasila živote tih Jevreja pošto su [[Operacija Barbarossa|locnacisti izvršili invaziju ostatka Poljske 1941]].<ref name="Dundovich80">[[#Dundovich|Dundovich, Gori & Guercetti (2003)]], str. 28-45}}80</ref>
 
Deportacije su bile glavni instrument u sovjetskom suzbijanju pobune stanovništva osvojenih teritorija.<ref>[[#Statieva|Statieva (2005)]], str. 977-1003</ref> Sovjetske deportacije su nastavljene tijekom cijele 1941., te ih je tek prekinula nacistička invazija SSSR-a. Nakon toga, SSSR je uspostavio zvanične odnose sa poljskom vladom u egzilu u [[London]]u, te su mnogi Poljaci amnestirani 12. 8. 1941., pušteni iz radnih kolonija te dobili pravo naseliti se gdje god žele, izuzev zabranjenih zona i klasificiranih gradova.<ref name="Dundovich81">[[#Dundovich|Dundovich, Gori & Guercetti (2003)]], str. 81</ref> Prigodom 70. obljetnice sovjetske invazije, poljski [[Institut za nacionalno sjećanje]] je objavio da je broj deportiranih poljskih građana u SSSR ipak bio niži od prethodnih procjena, te da je iznosio oko 320.000<ref name="expatica">{{cite web|title=Polish experts lower nation's WWII death toll|date=30. 8. 2009|url=http://web.archive.org/web/20120406115752/http://www.expatica.com/de/news/german-news/Polish-experts-lower-nation_s-WWII-death-toll--_55843.html|publisher=Expatica.com}}</ref> – među njima je 139.000 poslano u [[Sibir]], 66.000 u suhe stepe [[Kazahstan]]a a 78.000 u daleki istok i sjeverne regije.{{sfn|Lebedeva|2007|loc=str. 28–45}}
Poljska i Sovjetski Savez su razmijenili stanovništvo - Poljaci istočno od sovjetsko-poljske granice su otišli u Poljsku, dok su Ukrajinci zapadno od granice otišli u Ukrajinsku SSR. Sukladno time, pomicanjem poljske granice prema zapadu nakon 1945., velik broj Poljaka na istoku tako se silom prilika trajno našao izvan svoje domovine. Između 1944. i 1946. [[Poljski transfer stanovništva (1944–46)|se odigrao transfer]] 1.517.982 Poljaka iz SSSR-a u poslijeratnu, zapadniju Poljsku.{{sfn|Ther|1996|loc=str. 779–805}}
 
Poljska i Sovjetski Savez su razmijenili stanovništvo - Poljaci istočno od sovjetsko-poljske granice su otišli u Poljsku, dok su Ukrajinci zapadno od granice otišli u Ukrajinsku SSR. Sukladno time, pomicanjem poljske granice prema zapadu nakon 1945., velik broj Poljaka na istoku tako se silom prilika trajno našao izvan svoje domovine. Između 1944. i 1946. [[Poljski transfer stanovništva (1944–46)|se odigrao transfer]] 1.517.982 Poljaka iz SSSR-a u poslijeratnu, zapadniju Poljsku.{{sfn|Ther|1996|loc=str. 779–805}}
 
===Finci===
{{glavni|Zimski rat}}
SSSR je 1940. izvršio invaziju [[Finska|Finske]]. Zimski rat je završio primirjem i sporazumom kojim Finska zadržava svoju neovisnost, ali mora predati dio istočnog i južnog teritorija SSSR-u. Do kraja drugog svjetskog rata, iz SSSR-a je protjerano ukupno 420.000 [[Finci|Finaca]],<ref name="Vijeće Europe"/> iz osvojenih teritorija, poglavito [[Ingrija|Ingrije]], ali i iz drugih dijelova SSSR-a, poglavito lenjingradskog okruga.
 
=== Latvijci, Estonci Litvanci ===
Nakon što je ponovno zauzeo baltičke države, Staljin je pokrenuo ''[[sovjetizacija|sovjetizaciju]]'' uz pomoć široko rasprostanjene [[industrializacija|industrijalizacije]] umjesto izravnog napada na baltičku kulturu, religiju i slobodu izražavanja. <ref name="Salmon_b1">[[#HidenSalmon1994|Hiden & Salmon (1994)]]. str. 126.</ref> Započete su nove masovne deportacije kako bi se eliminirao bilo kakav otpor [[kolektivizacija|kolektivizaciji]] ili potpora partizanima koji su se i dalje borili protiv Sovjeta.<ref name="Salmon_b2"/> Baltički partizani, tzv. [[Šumska braća]], su godinama vršili otpor protiv Sovjeta. <ref>[[#Petersen|Petersen (2001.)]], str. 206</ref>
 
Deportacije od 1944. do '52. su bile još veće od onih do 1941.<ref name="Salmon_b2"/> Samo u ožujku 1949., deportirano je 90.000 baltičkih državljana.<ref name="heinrihs">[[#Strods|Strods (2002)]], str. 1–36</ref>{{sfn|Erratum|2002|loc=str. 241}} 42.000 je te godine prisilno raseljeno iz Latvije, uglavnom farmera koji su se bunili protiv kolektivizacije. Cijele obitelji su raseljene u [[Amur]], [[Irkutsk]], [[Omsk]], [[Tomsk]] i [[Novosibirsk]] doživotno. <ref name="Vijeće Europe"/> Neke su odvedeni i do 9.000 km daleko od svoje domovine. To je činilo 2 % ukupnog stanovništva te republike. Od toga je bilo 10.990 djece mlađe od 16 godina. Žene i djeca su činili 73 % deportiranih. <ref name="Vijeće Europe">[[#Vijeće Europe|Vijeće Europe (2006)]], str. 157–158</ref> Iste godine, 22.326 ljudi je prisilno raseljeno iz Estonije, što je predstavljalo 2,5 % stanovništva te republike, a 29.923 iz Litve u Sibir. Prema službenim podacima, najmanje 120.000 ljudi je deportirano iz Litve. <ref name="Vijeće Europe"/> Sveukupno je od 1940. do 1953. je iz baltičkih država prisilno raseljeno 203.590 osoba: 118.599 iz Litve, 52.541 iz Latvije te 32.540 iz Estonije. Oko 84% [[Litvanci|Litvanaca]] je naseljeno u regiji [[Irkutska oblast|Irkutska]] i [[Krasnojarski kraj|Krasnojarska]], 87% [[Latvijci|Latvijaca]] u regijama [[Omska oblast|Omska]] i [[Tomska oblast|Tomska]], a 80% Estonaca u regijama [[Novosibirska oblast|Novosibirska]] i Krasnojarska.<ref name="Dundovich">[[#Dundovich|Dundovich, Gori & Guercetti (2003)]], str. 100</ref>
[[Datoteka:Iš Lietuvos į Dalstrojų.png|desno|mini|250px|Litvanci su predstavljali jedan od naroda koji su bili najdalje deportirani od svoje domovine: i do 9.000 km od zapada prema krajnjem istoku Sovjetskog Saveza, u radne logore]]
 
[[Rumunji]] i drugi narodi su sustavno raseljavani iz Besarabije, koja je također [[Sovjetska aneksija Besarabije i Sjeverne Bukovine|pala pod sovjetsku vlast 1940.]] Aprila 1941. registrirano je 5.515 obitelji (12.275 osoba) iz baltičkih država i [[Moldavija|Moldavije]] koji su naseljeni u 14 naselja po [[Novosibirska oblast|Novosibirskoj oblasti]], što služi kao dokaz prvog vala deportacija iz Moldavije. Bili su to ljudi osumnjičeni da odbijaju sovjetsku vlast ili iskazuju "protu-revolucionarne elemente".<ref>[[#Bugai|Bugai (1996)]], str. 151</ref> Do septembra 1941., registrirano je 22.643 osoba deportiranih iz Moldavije u [[Kazahstan]] i Sibir.<ref>[[#Bugai|Bugai (1996)]], str. 153</ref> 1944., u Moldaviji je 811 osoba odbijalo vojnu službu u crvenoj armiji, dok je broj dezertera porastao na 4.398.<ref>[[#Bugai|Bugai (1996)]], str. 154</ref>
 
Decembra 1944., izršenaizvršena je operacija u kojoj provedena obavezna [[repatrijacija]] 60.000 tzv. "besarabijskih izbjeglica"–osoba koji su pobjegli iz svojih domova u Besarabiji prije napredovanja Crvene armije–u Rumunjsku. Pošto je SSSR sada smatrao Besarabiju i Sjevernu Bukovinu sastavnim dijelom svojeg teritorija, ovo je gledao kao na čin repatrijacije.<ref>[[#Dundovich|Dundovich, Gori & Guercetti (2003)]], str. 89</ref>
 
Marta 1945., izvršeno je premještanje raznih nacija iz Moldavije, među njima Rumunja, Židova i Cigana. V.V. Černjišov je izjavio da je 17.054 rumunjskih građana i 12.852 Židova živjelo u [[Ukrajina|Ukrajini]] koji su imali i sovjetsku i rumunjsku putovnicu. Svi su oni preseljeni. 1946., dodatnih 12.435 osoba je raseljeno iz Moldavije. Prema regulativi vijeća ministara SSSR-a iz 29.1. 1949., biti će raseljeni "članovi obitelji bandita i nacionalista".<ref>[[#Bugai|Bugai (1996)]], str. 156</ref>
#odsutni članovi obitelji (poslovno putovanje, izlet, itd.) se moraju registrirati te su podložni deportaciji kada se pronađu<ref>[[#Bugai|Bugai (1996)]], str. 60</ref>
 
Određeno je da jedna operativac NKVD-a i dva vojnika NKVD-a moraju istodobno premjestiti tri obitelji. Prema uputama, svakoj obitelji je bilo dozvoljeno ponijeti hrane i poljoprivrednog alata, do 100 kg po članu obitelji, ali ne više od 500 kg po jednoj obitelji. Ponesena imovina 3-4 obitelji je išla na jednom kamionu, kao i žene sa djecom. Svaka kolona je morala prevoziti najmanje 2.000 osoba.<ref>[[#Bugai|Bugai (1996)]], str. 61</ref> Sveukupno je 10.000 vojnika poslano u Kalmikiju da deportira oko 93.000 Kalmika.<ref>[[#Bugai|Bugai (1996)]], str. 63</ref> Prema podacima jedne od četiri regije gdje su Kalmici premješteni - [[Altajski kraj]] - 290 od 478 osoba je preminulo tijekom putovanja od [[tuberkoloza|tuberkoloze]], upleupale i [[distrofija|distrofije]].<ref>[[#Bugai|Bugai (1996)]], str. 64</ref> Prema procjenama, i do 1/3 cjelokupne nacije Kalmika je preminulo tijekom prisilnog raseljavanja te zime.<ref>[[#Chetyrova|Chetyrova (2011)]], str. 17</ref>
 
=== Krimski Tatari ===
[[Datoteka:Помним депортацию 2014.jpg|right|thumb|225px|Plakat povodom 70. obljetnice deportacije Tatara sa Krima]]
{{glavni|Deportacija krimskih Tatara}}
[[Krimski Tatari]] imali su svoj [[krimski kanat]], sve dok Krim nije anketiralo [[Rusko Carstvo]] 1783. Tatari su bili izrazito neskloni carskom vladavinom, te su svojom voljom napuštali Krim u nekoliko valova iseljavanja. Kao posljedica toga, Tatari su postali manjina te je njihov udio u stanovništvu tog poluotoka smanjen na samo 34,1% do 1897. godine. Istodobno, Moskva je to područje naseljavala Rusima, Ukrajincima i drugim slavenskim narodima. Ova naseljavanja su nastavljena i tijekom sovjetske vladavine.<ref>[[#Vardys|Vardys (1971)]], str. 101</ref> Tijekom nacističke okupacije Krima, dio Tatara je to vidio priliku da nakon 160 godina opet stekne neovisnost od ruske vladavine. Oko 10 % [[krim]]skih Tatara je služilo u nacističkim četama. Tatarsko vijeće je čak organiziralo masovne pokolje Rusa u Krimu, u kojem je na desetke tisuća pripadnika tog naroda preminulo. Zbog toga je nakon rata Tatarima nametnuta kolektivna krivnja te su masovno deportirani u [[Uzbekistan]].<ref>{{cite web| url=http://www.bbc.co.uk/news/magazine-19815852| author=Robin Banerji| title=Crimea's Tatars: A fragile revival| publisher=BBC World Service| accessdate=22. studeni 2012}}</ref> Usprkos tome, zanemareno je da se 25.033 krimskih Tatara borilo zajedno sa Crvenom armijom.<ref name="buckley209"/> Procjenjuje se da je najmanje 183.155 Tatara deportirano iz Krima.<ref name="pohl5"/> Meu protjeranima je bilo i 283 osoba drugih narodnosti: [[Talijan]]a, Rumunja, Kurda, [[Česi|Čeha]], Bugara, Mađara, Hrvata.<ref>[[#Pohl|Pohl (1999)]], str. 46</ref> [[Sovjetska propaganda]] je pokušavala zataškati ovo raseljavanje, te tvrdila da su se Tatari "odlučili odseliti dobrovoljno u središnju Aziju".<ref>[[#Williams|Williams (2001)]], str. 401</ref>
 
Smrtnost Tatara u prve dvije godine egzila znala je doseći i do 40%. Tijekom 1980-ih, oko 260.000 Tatara se vratilo u Krim, gdje su 2004. činili 12 % stanovništva.<ref>{{cite web| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/3724881.stm| author=BBC News| title=Crimean Tatars recall mass exile| publisher=bbc.co.uk| date=18. svibnja 2004| accessdate=22. studeni 2012}}</ref> Ovaj događaj neki karakteriziraju kao "[[etnocid]]", odnosno namjerno brisanje identiteta i kulture neke nacije.<ref>[[#Williams2002|Williams (2002)]], str. 357-373</ref> Tatari ovaj događaj zovu '''Sürgünlik'''. 12. 11. 2015. parlament [[Ukrajina|Ukrajine]] usvojio je rezoluciju kojom je ovaj događaj priznao kao genocid te 18. 5. proglasio "danom sjećanja na žrtve genocida krimskih Tatara".<ref>{{cite web|title=Ukraine's Parliament Recognizes 1944 'Genocide' Of Crimean Tatars|date=21. 1. 2016|url=http://www.rferl.org/content/ukraine-tatar-deportation-parliament-genocide/27360343.html|publisher=[[Radio Slobodna Evropa]]}}</ref>
| [[Azerbajdžanci]], [[Perzijanci]], [[Kurdi]], [[Asirijci]] ||19.1. 1938.|| 6.000<ref>[[#Dundovich|Dundovich, Gori & Guercetti (2003)]], str. 77</ref> || južni Kazahstan || 1954.
|-
| [[Poljaci]], [[Jevreji]] || 1940.–[[1941]]. || 380320.000<ref name="expatica"/>–380.000<ref name="UNHCR1996"/> || sjeverni Sibir|| 1946.
|-
| [[Finci]] || 31.8.–7.9. [[1941]]. || 89.000<ref name="pohl5">[[#Pohl|Pohl (1999.)]], str. 5</ref> || Kazahstan || nekoliko godina
| [[Ukrajinci]] || [[1947]]. || 200.000 || Ural, Rusija || nikad
|-
| [[Azeri]] || 1948.–1951. || 100.000<ref>[[#Kenez|Kenez (2006.)]], str. 272</ref> || Azerbajdžan, Armenija || 1956.
|-
| [[Japanci]] na [[Sahalin]]u || 1948.–1951. || 400.000<ref name="sahalin">[[#McColl & Robbers|McColl & Robbers (2005.)]], str. 803</ref> || [[Japan]] || nikada
| Crnomorski [[Grci]] || 1949. || 36.000<ref name="UNHCR1996"/> || Kazahstan || 1956.
|-
| '''Ukupno''' || 1930.–1951. || '''6.428368.648–6.663.197'''|| ||
|-
|}
* {{cite book |last=Piotrowski |first=Tadeusz | ref= Piotrowski | title= The Polish Deportees of World War II: Recollections of Removal to the Soviet Union and Dispersal Throughout the World | year=2004 |publisher=[[McFarland]] |location=Sjeverna Karolina|isbn= 9780786432585 }}
* {{cite book |last=Piotrowski |first=Tadeusz | ref= Piotrowski | title= Poland's Holocaust: Ethnic Strife, Collaboration With Occupying Forces and Genocide in the Second Republic, 1918-1947 | year=2007 |publisher=[[McFarland]] |location=Sjeverna Karolina|isbn= 9780786429134 }}
* {{cite book |last=Pohl |first=J. Otto |title= Ethnic Cleansing in the Ussr, 1937-1949| year=1999 |publisher=Greenwood Publishing Group |location=Westport |isbn=9780313309212|url=https://books.google.hr/books?hl=hr&id=b9VoAAAAMAAJ&dq=otto+pohl+Ethnic+Cleansing+in+the+Ussr+387%2C229&focus=searchwithinvolume&q=91%2C250+germans| ref=Pohl}}
* {{cite book|last=Polian|first=Pavel| ref=Polian| title=Against Their Will: The History and Geography of Forced Migrations in the USSR| location=Budimpešta| year=2004| publisher=[[Central European University Press]]| isbn=9789639241688}}
* {{cite book|title=Transitional Justice in Eastern Europe and the Former Soviet Union: Reckoning with the Communist Past|first= Lavinia |last=Stan|publisher=[[Routledge]]|year= 2009|isbn=1135970998, 9781135970994|ref=harv}}