Telefoni bianchi – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
Red 1:
{{about|filmskom žanru|istoimeni film iz 1976. godine|Telefoni bianchi (film, 1976.)}}
 
[[File:Casadelpeccato.jpg|250px|thumb|right|[[AsiaAssia Norris]] u sceni filma ''[[La casa del peccato (film, 1938)|La casa del peccato]]'' iz 1938. godine, u kojoj njen lik u ruci drži slušalicu bijelog telefona, rekvizit po kome su filmovi tog žanra dobili ime.]]
 
'''Kinematografija bijelih telefona''' ({{jez-it|cinema dei telefoni bianchi}}), '''filmovi bijelih telefona''' ili, jednostavnije, '''bijeli telefoni''' ({{jez-it|telefoni bianchi}}) je naziv za specifični [[filmski žanr]], odnosno vrstu filmova koja se snimala u [[fašistička Italija|fašističkoj Italiji]] u drugoj polovici [[1930-e na filmu|1930-ih]] i početkom [[1940-e na filmu|1940-ih]], odnosno, u širem smislu za period u historiji [[italijanska kinematografija|italijanske kinematografije]]. Po svom žanrovskom određenju su predstavljali podvrstu [[romantična komedija|romantičnih komedija]], ali ih je odlikovalo to što su svojom radnjom i likovima u pravilu bili smještani u milje [[viša klasa|više]] ili, u najboljem slučaju, [[srednja klasa|srednje klase]] te prikazivali svakodnevni život okružen [[luksuz]]om koji većina publike u tadašnjoj Italiji nije mogla priuštiti; to se, između ostalog ogledalo u [[telefon]]skim aparatima koji su bijele boje, umjesto tzv. "narodnih" telefona od [[bakelit]]a koji su u pravilu bili crni. Po njima je žanr, također, dobio ime.