Srednjovjekovna umjetnost – razlika između verzija

Bizantska umjetnost je izuzetno konzervativna, iz religioznih i kulturalnih razloga, ali održava kontinuiranu tradiciju s grčkim realizmom, which contended with a strong anti-realist and hieratic impulse. Nakon ponovne uspostave proizvodnje ikona od [[843.]] do [[1453.]] bizantska je umjetnička tradicija nastavljena s relativno malim promjenama, usprkos ili zbog polaganog propadanja carstva. Postojao je period značajnog [[Makedonska umjetnost (Bizant)|buđenja klasičnog stila]] u djelima dvorske umjetnosti 10. vijeka kao što je [[Pariški psaltir]]. Tokom cijelog perioda postojali su paralelni stilovi oslikavanja [[iluminirani rukopis|iluminiranih rukopisa]] ikonskih likova u uokvirenim minijaturama, često i kod istog umjetnika, a više neformalne manje scene ili likovi dodavani su neuokvireni uz rubove teksta u puno realističnijem stilu.<ref>{{Harvnb|Kitzinger|pp1955|loc=str. 57–60}}.</ref> [[Monumentalna skulptura]] s figurativnim prikazom bila je tabu u bizantskoj umjetnosti, gotov da nije poznat ijedan primjerak. Suprotno tome bila je vrlo raširena izrada malih reljefa od bjelokosti, gotovo svih u prikazu sličnom ikoni ([[Harbavilski triptih]] je slične starosti kao i Pariški psaltir, ali stilski vrlo različit), kao i reljefnih dekoracija na posuđu i drugim metalnim predmetima. Bizantsko carstvo je proizvelo većinu najcjenjenije umjetnosti srednjeg vijeka u smislu kvalitete materijala i izrade, s najkvalitetnijom dvorskom izrada umjetnina smještenom u [[Konstantinopolis]]u, mada su neki historičari umjetnosti doveli u pitanje tu još uvijek često ponavljanu tezu da je svako umjetničko djelo visoke kvalitete ali bez oznake o porijeklu nožno moralo biti proizvedeno u glavnom gradu. Najspektakularniji doseg bizantske umjetnosti bile su monumentalne [[freske]] i [[mozaici]] unutar zasvođenih crkava, od kojih većina nije preživila zbog prirodnih katastrofa i prenamjene crkvi u [[džamije]].

Nakon procesa [[kristijanizacija|kristijanizacije]] "barbarskih" naroda, njihov umjetnički stili ulazi u interakciju s postklasičnom mediteranskom hrišćanskim tradicijom, te se pojavljuju nove umjetničke forme kao [[iluminirani rukopisi]],<ref>{{Harvnb|Henderson|1977|loc=ch. 2}}; {{Harvnb|Calkins|1979|loc=chspoglavlja 8 & 9}}; {{Harvnb|Wilson|1984|pploc=str. 16–27}} onu earlyranoj Angloanglo-Saxonsaksonskoj artumjetnosti.</ref> i kovani [[novac]], s pokušajima oponašanja [[Rimski novac|rimskog]] i [[bizantski novac|bizantskog]] novca. Kod ranog kovanog novca kao što je [[sceat]] vidljive su poteškoće prikaza čovječje glave u profilu na koju tadašnji "barbarski" umjetnici nisu navikli, kao i pokušaja riješavanja ovog problema na različite načine.

"Frankosaksonska škola" je pojam za kasnokarolinšku školu oslikavanja rukopisa u sjeveroistočnoj Francuskoj koja je rabila ukrase insularnog stila, uključujući vrlo velike inicijale, ponekad u kombinaciji s figurativnim motivima. "Najustrajniji od svih karolinških stilova", trajao je do 11. vijeka.<ref>{{Harvnb|Dodwell|1993|pploc=str.74 (quotecitat)–75}}, vidi kazalo.</ref>

U kasnom 19. vijeku, mnogi proizvođači dekorativnih predmeta i ilustratori knjiga naučili su uspješno koristiti elemente srednjovjekovne umjetnosti iz novootvorenih muzeja kao što je [[Victoria & Albert Museum]] osnovan u tu svrhu. Istovremeno se razvija i akademsko područje [[historija umjetnosti|historije umjetnosti]], pogotovo u Njemačkoj i Francuskoj. Historičari umjetnosti se u početku posebno usredotočuju na srdnjovjekovnu umjetnost i brzo uspijevaju popisati i datirati preživjela umjetnička djela, kao i analizirati razvoj srednjovjekovnih stilova i ikonografije, osim kasnoantičkog i prekarolinškog perioda koje je bolje istraženo tek u 20. vijeku.<ref>{{Harvnb|Kitzinger|1955|pploc=str. 1 (quotecitat)–2}}.</ref> [[File:Meister von Castelseprio 001.jpg|thumb|left|''Josipv san'' iz bizantinske freske u arheološkom parku [[Castelseprio]] bio je predmetom velikih kontroverzija od samog otkrića 1944., danas ga datacija smješta u 10. vijek.]] [[Franz Theodor Kugler]] bio je prvi historičar koji je sistematski opisao karolinšku umjetnost 1837. i, kao i mnogi historičari umjetnosti onog doba pokušao je promicati nacionalni duh svoje zemlje kroz historiju umjetnosti, na tragu prethodnih radova započetih od strane švajcarskog historičara [[Johann Gottfried Herder|Johanna Gottfrieda Herdera]] iz 18. vijeka. Veliki švajcarski historičar umjetnosti i Kuglerov učenik, [[Jacob Burckhardt]], iako nije bio stručnjak baš za srednji vijek, bio je ipak vrlo važna figura u razumjevanju ovog perioda. Umjetnička djela sredjnovjekovnog razdoblja danas su vrlo traženi i od muzeja i od privatnih kolekcionara kao što su [[George Salting]], porodica [[Rothschild]] i [[John Pierpont Morgan]].

*{{citation |last=Beckwith |first=John |title=Early Medieval Art: Carolingian, Ottonian, Romanesque |year=1964 |publisher=Thames & Hudson |location= |isbn=0-500-20019-X |ref=harv}}

*{{citation |last=Calkins |first=Robert G. |title=Monuments of Medieval Art |year=1979 |publisher=Dutton |location=New York |isbn=0-525-47561-3 |ref=harv}}

*{{citation |last=Dodwell |first=C. R. |title=Anglo-Saxon Art, A New Perspective |year=1982 |publisher=Manchester University Press |location=Manchester |isbn=0-7190-0926-X| ref=harv }} (US edn. Cornell, 1985)

*{{citation |last=Dodwell |first=C. R. |title=The Pictorial arts of the West, 800-1200 |year=1993 |publisher=Yale University Press |location=New Haven |isbn=0-300-06493-4 |ref=harv}}

*{{citation |last=Henderson |first=George |title=Early Medieval Art |year=1977 |edition=rev. |origyear=1972 |publisher=Penguin |location=Harmondsworth |isbn= |ref=harv}}

*{{citation|last=Heslop, |first=T. A. (Sandy), in Dormer, Peter (ed.), "|title=How strange the change from major to minor; hierarchies and medieval art", in ''The Culture of Craft'',|year= 1997,|publisher= Manchester University Press, ISBN|isbn= 0719046181, 9780719046186, [|url=https://books.google.co.uk/books?id=wSZASV70krMC&pg=PT66&lpg=PT66 google books]}}

*{{citation |last=Hinks |first=Roger |title=Carolingian Art |year=1974 |origyear=1935 |publisher=[[University of Michigan Press]] |location= |isbn=0-472-06071-6 |ref=harv}}

*{{citation |last=Honour |first=Hugh |authorlink=Hugh Honour |last2=Fleming |first2=John |chapter=Honour |title=A World History of Art |year=1982 |publisher=Macmillan |location=London |isbn= |pages= |url= |ref=harv}}

*{{citation |last=Kitzinger |first=Ernst |authorlink=Ernst Kitzinger |chapter= |title=Early Medieval Art at the British Museum |year=1955 |origyear=1940 |edition=2nd |publisher=British Museum |location= |isbn= |pages= |url= |ref=harv}}

*{{citation |last=Plummer |first=John |title=The Book of Hours of Catherine of Cleves |year=1964 |publisher=Pierpont Morgan Library |location=New York |isbn= |ref=harv}}

*{{citation |last=Wilson |first=David M. |authorlink=David M. Wilson |title=Anglo-Saxon Art: From The Seventh Century To The Norman Conquest |year=1984 |publisher=Overlook Press |location=Woodstock, New York |isbn=0-87951-976-2 |ref=harv}}