Pripajanje Krima Ruskoj Federaciji – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 3:
'''Pripajanje Krima Ruskoj Federaciji''' odigralo se u martu 2014. kada su [[Autonomna Republika Krim]] i grad [[Sevastopolj]], oboje međunarodno priznati kao dio teritorija [[Ukrajina|Ukrajine]], proglasili nezavisnost i ubrzo potom priključeni [[Ruska Federacija|Ruskoj Federaciji]]. Dana [[21. 3.]] [[2014]]., [[Moskva]] je efektivno upravljala teritorijem [[Krim]]a kao dijelom [[federalni subjekti Rusije|federalnih subjekata Rusije]] – [[Republika Krim]] i federalni grad [[Sevastopolj]].<ref>{{cite web|url=http://en.itar-tass.com/russia/724785|title=Putin signs laws on reunification of Republic of Crimea and Sevastopol with Russia|publisher=[[ITAR TASS]]|date=21.3. 2014 }}</ref>
 
Pristupanje je označilo kulminaciju [[krimska kriza|Krimske krize]], koja je nastala nakon [[ukrajinska revolucija 2014.|ukrajinske revolucije]], [[Ruska vojna intervencija na Krimu 2014.|ruske vojne intervencije]] i [[Referendum o statusu Krima|referenduma o statusu Krima]] u martu iste godine. Ruska vojna intervencija je formalno počela 1. marta, nakon što je ruski predsjednik [[Vladimir Putin]] od [[Savjet Federacije (Rusija)|Savjeta Federacije]] dobio odobrenje da koristi vojne snage na teritoriji Ukrajine u svrhu "stabilizacije situacije". U Ukrajini i na [[Zapadni svijet|Zapadu]] se, međutim, vjeruje da je invazija počela nekoliko dana ranije, kada su aerodrome, vladine zgrade<ref name=time1>{{cite newsweb|url=http://time.com/19097/putin-crimea-russia-ukraine-aksyonov/|publisher=Time|title=Putin's Man in Crimea Is Ukraine's Worst Nightmare|quote="Before dawn on Feb. 27, at least two dozen heavily armed men stormed the Crimean parliament building and the nearby headquarters of the regional government, bringing with them a cache of assault rifles and rocket propelled grenades. A few hours later, Aksyonov walked into the parliament and, after a brief round of talks with the gunmen, began to gather a quorum of the chamber's lawmakers."}}</ref><ref name=reuters1>{{cite news web|title=RPT-INSIGHT-How the separatists delivered Crimea to Moscow |url=http://in.reuters.com/article/2014/03/13/ukraine-crisis-russia-aksyonov-idINL6N0M93AH20140313 |newspaper=Reuters |date=13.3. 2014|quote=Only a week after gunmen planted the Russian flag on the local parliament, Aksyonov and his allies held another vote and declared parliament was appealing to Putin to annex Crimea}}</ref> i druge strateške objekte na Krimu počele zaposjedati maskirane uniformirane osobe bez oznaka, za koje su krimske vlasti tvrdile da je riječ o [[milicija|miliciji]] "(snage samoobrane)". Slične akcije su se ubrzo proširile i na [[Oružane snage Ukrajine|ukrajinske vojne]] baze i druge instalacije, koje su došle pod blokadu ruskih trupa i "snaga samoobrane", pri čemu se od ukrajinskih vojnika tražila predaja ili razoružanje. Ključne baze su se predale do 5. marta, pri čemu je veliki dio ljudstva prihvatio ponudu da prijeđe na krimsku odnosno rusku stranu. Separatistička krimska vlada [[Sergej Aksionov|Sergej Aksionova]] proglasila je nezavisnost Krima, a potom je održan [[referendum o statusu Krima]] na kojem je 96,77% krimskog stanovništva glasovalo za priključenje [[Ruska Federacija|Ruskoj Federaciji]]. Samostalna uloga Krimljana u čitavoj krizi kao i izlaznost odnosno postotak referenduma dovedeni su u pitanje na Zapadu, gdje se ističe uloga ruske vojske i gdje je priključenje opisano kao "nevjerojatan, brz i uglavnom beskrvan [[puč]]".<ref>{{cite web|url=http://www.bbc.com/news/world-europe-26644082|title=BBC News - Russia's Crimea plan detailed, secret and successful|work=BBC News}}</ref>
 
Ovaj događaj je izazvao velike kontroverze te su ga osudili razni svjetski čelnici, kao i [[NATO]], opisali kao nezakonitu [[Aneksija|aneksiju]] ukrajinskog teritorija, u izravnom kršenju [[Budimpeštanski memorandum|budimpeštanskog memoranduma iz 1994.]] o suverenosti i [[teritorijalni integritet|teritorijalnom integritetu]], od Rusije.<ref>{{cite newsweb|url=http://www.brookings.edu/blogs/brookings-now/posts/2014/03/nato-secretary-general-russia-annexation-crimea-illegal-illegitimate|title=NATO Secretary-General: Russia's Annexation of Crimea Is Illegal and Illegitimate|publisher=[[Brookings Institution|Brookings]]|date=19.3. 2014<!-- 02:49pm-->}}</ref> Kao reakciju, članovi [[G8]] su odlučili izbaciti Rusije iz te skupine i vratiti se skupini [[G7]], a uvedene su i [[međunarodne sankcije protiv Rusije 2014.]] Ukrajinska vlada [[Arsenij Jacenjuk|Arsenija Jacenjuka]] je potvrdila najmanje sedam ustavnih kršenja tim činom, uključujući izbjegavanje obveze Krima da prvo zatraži zakonsku promjenu od same Ukrajine, prije traženja formalnog prava za provođenje bilo kakvih nadpolitičkih procesa. Ovo predstavlja prvi slučaj u [[historija Evrope|evropskoj historiji]] nakon [[drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]] da se granice suverenih država mijenjaju jednostranom akcijom pripajanjem teritorija jedne države.
 
Rusija se protivi terminu "aneksija",<ref>{{cite web|url = http://www.vz.ru/news/2014/3/21/678310.html|title=Лавров назвал оскорбительными заявления Запада об аннексии Крыма|date = 21.3. 2014|website = vz.ru|language = ruski}}</ref> a [[Vladimir Putin]] je branio referendum i tvrdio da je u skladu sa međunarodnim pravom.<ref>[http://www.reuters.com/article/2014/03/16/us-ukraine-crisis-idUSBREA1Q1E820140316 Crimeans vote over 90 percent to quit Ukraine for Russia] Reuters, 16.3. 2014</ref> Ukrajina to osporava, te ne priznaje neovisnost krimske republike ili pristupanje nje nekoj drugoj državi, koju smatra nezakonitom.<ref>{{cite web|url=http://zakon1.rada.gov.ua/laws/show/1139-18 |title=Декларація "Про боротьбу за звільнення України" (Declaration "Of the Struggle for the Liberation of Ukraine") |author=Oleksandr Turchynov |publisher=Parliament of Ukraine |date=20.3. 2014 |language=ukrajinski}}</ref> [[Opća skupština Ujedinjenih naroda]] je također odbacila referendum, usvojivši neobvezajuću rezoluciju 68/262 kojom potvrđuje "teritorijalni integritet Ukrajine unutar međunarodno priznatih granica".<ref name="CCTV UNR C=U">[http://english.cntv.cn/2014/03/28/ARTI1395947928472439.shtml UN General Assembly adopts resolution affirming Ukraine's territorial integrity], [[China Central Television]] (28.3. 2014)</ref><ref>{{cite web|title=Territorial integrity of Ukraine| publisher=UN General Assembly| url=http://daccess-dds-ny.un.org/doc/UNDOC/GEN/N14/273/44/PDF/N1427344.pdf?OpenElement| date=27. 3. 2014}}</ref>
 
Godinu dana kasnije, prema jednom istraživanju, 93% stanovnika Krima je imalo pozitivan, a 4% negativan stav o ruskom preuzimanju kontrole nad poluostrvom. U ekonomskoj usporedbi, plaće su u godinu dana nominalno porasle za 45%, ali realno zapravo i pale za -8,5%, jer su velike stope [[Inflacija|inflacije]] porasle za 53,5 %.<ref>{{cite web|title=One Year After the Annexation, Crimea Still Bracing for a Brighter Future| author= Ivan Nechepurenko| date=5.3. 2015|url=http://www.themoscowtimes.com/news/article/one-year-after-the-annexation-crimea-still-bracing-for-a-brighter-future/517094.html| publisher=Moscow Times}}</ref>
 
Događaj je izazvao i [[egzodus]] [[krimski Tatari|krimskih Tatara]]: UN navodi da je preko 10.000 osoba napustilo Krim u 2014., većinom Tatara,<ref>{{cite web|title=Some 10,000 people in Ukraine now affected by displacement, UN agency says|url=http://www.un.org/apps/news/story.asp?NewsID=47837&Kw1=crimea&Kw2=tatar&Kw3=#.VlmQONLRbIU|date=20.5. 2014|publisher=UN News Centre}}</ref> čime je ta ionako krhka nacionalna zajednica još jednom smanjena na tom području. [[Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a]] upozorio je u izvještaju iz 2015. da se na Krimu krše ljudska prava [[Sloboda govora|slobode govora]], slobode okupljanja (Tatarima nije dozvoljeno obilježiti 71. godišnjicu [[deportacija krimskih Tatara|deportacije Tatara]]), [[sloboda vjeroispovjesti|slobode vjeroispovjesti]] i druga. U 2015., troškovi vode porasli su za 15%, a [[Električna energija|električne energije]] za 14,4%, pošto je Krim ovisan o uvozu struje preko kopnene Ukrajine (85%) i vode za navodnjavanje poljoprivrede (80%).<ref>{{cite web|url=http://www.ohchr.org/Documents/Countries/UA/11thOHCHRreportUkraine.pdf|title=Report on the human rights situation in Ukraine|date=16.8. 2015|publisher=[[Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a]]|page=40, 41}}</ref>
 
== Povezano ==