Kuba – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 178:
== Historija ==
{{main|Historija Kube}}
===Španjolska kolonizacija===
Kuba i njeno indijansko stanovništvo ([[Taino]], [[Siboni]] i [[Ganajatabi]]) su okupirani od strane Španaca u šesnaestom veku. Borba za nezavisnost kolonije je počela [[1868]]. i nastavila je tokom devetnaestog veka do [[špansko-američkog rata]] [[1898]]. godine. [[SAD]] su okupirale ostrvo i držale ga do nezavisnosti [[1902]]. godine, a i nakon toga su imale najveći uticaj na ostrvu.
 
Kubu i njeno indijansko stanovništvo ([[Taíno]], [[Ciboney]] i [[Guanahatabey]]) okupirali su [[Španjolska|Španjolci]] u prvoj polovini [[16. vijek|XVI. vijeka]]. U narednih par desetljeća, domorodačko stanovništvo je praktički istrebljeno ropskim radom i bolestima koje su na otok došle iz [[Europa|Europe]]. Da bi se održala radno intenzivna privreda na plantažama šećerne trske, na Kubu je dovedeno na desetke tisuća afričkih robova kroz [[17. vijek|XVII.]] i [[18. vijek|XVIII. vijek]]. Tokom [[18. vijek|XVIII.]] i [[19. vijek|XIX. vijeka]] bilo je više ustanaka protiv španjolske vlasti i borbi za ravnopravnost crnačkog stanovništva. Ropstvo je službeno ukinuto [[1886.]] godine, a nakon [[Kubanski rat za nezavisnost|novog ustanka]] [[1895.]] godine i američke intervencije te [[Špansko-američki rat|španjolskog poraza u ratu sa Sjedinjenim Državama]] ([[1898.]]), Španjolska se odrekla Kube.
[[Ernesto Če Gevara]], [[Fidel Kastro]], [[Raul Kastro]] i njihova pobunjenička armija su bili jedna od mnogih partizanskih grupa koje su se suprostavile diktatoru Batisti. Kastrov 'Pokret 26. jul' je preuzeo vlast na Kubi [[1959]]. godine, nakon pobede nad [[Fulgensio Batista|Batistinim]] oružanim snagama. U vreme kada je Batista srušen, 75% kubanske zemlje je bilo u vlasništvu stranaca (najviše amerikanaca). Nova revolucionarna vlada je izvršila zemljišne reforme i nacionalizovala većinu vlasništva stranih kompanija. Rezultat toga je bio pogoršanje odnosa sa SAD. Kastro se deklarisao kao komunist, objavivši da će na Kubi napraviti socijalističko društvo. Nova vlada, vođena Komunističkom partijom Kube, je započela reforme kakve je Kastro i obećao. Zdravstvo i školstvo su postali besplatni za sve građane Kube.
 
===Borba za nezavisnost===
Nekoliko narednih decenija Kuba je dobijala značajnu pomoć Sovjetskog Saveza, najviše preko razmene šećara za naftu koju je Kuba dalje plasirala na svetsko tržište. U to vreme Kuba je podržavala komunističke pokrete u Latinskoj Americi ([[Nikaragva]], [[El Salvador]], [[Gvatemala]] i [[Čile]]) i [[Afrika|Africi]] ([[Angola]], [[Mozambik]] i [[Etiopija]]). Samo u Angoli Kuba je imala 50 000 raspoređenih vojnika. Raspadom Sovjetskog Saveza [[1991]]. godine, Kuba je doživela težak ekonomski udarac i proglašen je "specijalni period" oporavka. Iako su [[IMF]] i [[Svetska banka]] odbile da pruže pomoć Kubi, kubanska privreda se nije urušila i iako su ekonomski pokazatelji i dalje niži nego 1989. godine, oseća se spor, ali stabilan ekonomski napredak. Kubanska privreda se danas sastoji od tri najvažnija dela: poljoprivrede ([[duvan]], [[šećer]], [[limun]]), rudarstva ([[nikl]]) i [[turizam|turizma]].
 
Borba za nezavisnost kolonije počela je još [[1868.]] godine. Borbe od [[1868.]] do [[1878.]] poznate su kao [[Desetogodišnji rat|Desetogodišnji ili Veliki rat]] (''Guerra Larga''), a od [[1878.]] do [[1879.]] kao [[Mali rat (Kuba)|Mali rat]] (''Guerra Chiquita''). Godine [[1895.]], kubanski nacionalni heroji [[José Martí]], [[Máximo Gómez]] i [[Antonio Maceo]] su predvodili 200,000 Kubanaca u borbi protiv španjolskih kolonijalnih vlasti. Međutim, Španjolce je sa Kube konačno protjerala tek intervencija Sjedinjenih Država u [[Špansko-američki rat|Španjolsko-američkom ratu]] [[1898.]] godine.
Kubanski najveći trgovinski partneri su [[Španija]], [[Kanada]], [[Francuska]], [[Italija]], [[UK|V. Britanija]] i [[Japan]]. Amerikanci su proglasili trgovinski [[embargo]] protiv Kube, koji se odnosi na izvoz sve robe (osim lekova i hrane) na Kubu. Najveći broj putovanja Amerikanaca na Kubu je zabranjen (turistička putovanja su zabranjena zakonom). Amerikanci koji putuju na Kubu, to čine krišom, putujući preko Meksika, Kanade ili Bahama.
 
[[SAD|Sjedinjene Države]] su okupirale otok i držale ga do formalnog proglašenja nezavisnosti [[1902.]] godine, nakon čega su i dalje zadržale svoju dominaciju na otoku. Takozvanim [[Plattov amandman|Plattovim amandmanom]], koji je važio do [[1932.]], Sjedinjene Države su zadržale pravo da interveniraju na otoku u cilju zaštite svojih nacionalnih interesa. Ostatak ovih posebnih vojnih prava Sjedinjene Države na Kubi je vojna baza u [[Zaljev Guantánamo|zaljevu Guantánamo]], koja od [[2000.]] služi kao [[Zarobljenički kamp u Guantánamu|zatvor]] za zarobljenike iz rata u [[Afganistan]]u i [[Irak]]u.
 
===Kubanska revolucija iz 1959. godine===
[[File:CheyFidel.jpg|220px|left|thumb|[[Che Guevara]] i [[Fidel Castro]] na fotografiji [[Alberto Korda|Alberta Korde]] iz [[1961.]] godine.]]
Iako je [[1902.]] godine formirana republika, demokracija nikada nije realizirana kao stabilan sustav. To je [[1952.]] godine dovelo do toga da bivši predsjednik [[Fulgencio Batista]] izvede [[državni udar]] i proglasi sebe [[diktator]]om. U jeku diktature, [[Fidel Castro]] je organizirao pobunjeničku vojsku, kojom se pokušao suprotstaviti Batisti. Njegovi najbliži suradnici bili su [[Raúl Castro]], [[Camilo Cienfuegos]] i [[Ernesto Che Guevara]]. Castrov ''[[Movimiento 26 de Julio]]'' je preuzeo vlast na Kubi [[1959.]] godine, nakon pobjede nad Batistinim oružanim snagama. U vrijeme trijumfa [[Kubanska revolucija|revolucije]], 75% kubanske zemlje je bilo u vlasništvu stranaca (najviše državljana Sjedinjenih Američkih Država). Godine [[1961.]], Kuba je proglašena socijalističkom državom.
 
Nova revolucionarna vlada je izvršila zemljišne reforme i nacionalizirala većinu vlasništva stranih kompanija, kao i domaćih bogataša. Rezultat toga je bio pogoršanje odnosa sa Sjedinjenim Državama. Castro se isprva nije deklarirao kao [[komunizam|komunist]], ali su ga snažne veze sa [[SSSR|Sovjetskim Savezom]] kasnije privoljele da na taj način organizira vlast, po ugledu na Sovjetski Savez. Nova vlada je započela reforme kakve je Castro i obećao. Zdravstvo i školstvo su postali besplatni za sve građane Kube.
 
Nekoliko narednih desetljeća, Kuba je dobijala značajnu pomoć Sovjetskog Saveza, najviše preko razmjene [[šećer]]a za [[nafta|naftu]], koju je Kuba dalje plasirala na svjetsko tržište. U to vrijeme, Kuba je podržavala komunističke pokrete u Latinskoj Americi ([[Nikaragva]], [[Salvador]], [[Gvatemala]] i [[Čile]]) i Africi ([[Angola]], [[Mozambik]], [[Etiopija]]). Ova je podrška išla do tih razmjera da je Kuba samo u [[Angola|Angoli]] imala 50.,000 raspoređenih vojnika, koji su sudjelovali u ondašnjem [[Angolski građanski rat|građanskom ratu]].
 
===Kuba nakon Hladnog rata===
 
Raspadom [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] [[1991.]] godine, Kuba je doživela težak ekonomski udarac i proglašen je "specijalni period" oporavka. Iako su [[MMF]] i [[Svjetska banka]] odbile pružiti pomoć Kubi, kubanska privreda se nije urušila i, iako su ekonomski pokazatelji i dalje bili niži nego [[1989.]] godine, postepeno se osjetio se spor, ali stabilan ekonomski napredak.
 
Amerikanci su proglasili trgovinski [[embargo]] protiv Kube, koji se odnosi na izvoz sve robe (osim lijekova i hrane) na Kubu. Najveći broj putovanja Amerikanaca na Kubu je zabranjen (turistička putovanja su zabranjena zakonom). Amerikanci koji putuju na Kubu to čine krišom, putujući preko [[Meksiko|Meksika]], [[Kanada|Kanade]] ili [[Bahami|Bahama]]. Krajem [[2014.]] godine, došlo je do postepenog obnavljanja odnosa između Kube i Sjedinjenih Država, a diplomatske veze su ponovo uspostavljenje u srpnju [[2015.]] godine, kada su ponovo otvorena veleposlanstva. Tadašnji američki predsjednik [[Barack Obama]] je pozvao na ukidanje embarga, koji je u tom periodu već postepeno olabavljen.
 
== Politika ==