Razlike između izmjena na stranici "Srednji vijek"

m/м
nema sažetka uređivanja
m/м
{{radovi}}
{{Ljudska historija}}
[[File:JuengeresMathildenkreuz.jpg|thumb|upright=1.5|[[Matildin krst]] koji je napravljen ya [[Mathilde, Abbess of Essen|Matildu || od Esena]] (973–1011). Ona je prikazana na kolenima pred Devicom i detetom u [[emajl]]noj ploči. Krst je verovatno napravljen u [[Cologne]] ili [[Essen]], i demonstrira nekoliko srednjovekovnih tehnika: [[livenje]] figurativnih skulptura, [[filigran]], emajliranje, poliranje i podešavanje dragulja, i ponovnu upotrebu klasičnih [[Kameja (rezbarenje)|kameja]] i [[Rezbareni dragulj|rezbarenih dragulja]].]]
Pješaštvo i laka konjica počeli su gubiti na važnosti početkom karolinškog razdoblja, kad je sve veću ulogu dobila elitne teška konjica. Obavezno novačenje slobodnog stanovništva također se provodilo u znatno manjoj mjeri tijekom karolinškog razdoblja.{{sfn|Nicolle|1999|loc=str. 58‒59}} Premda je veći dio karolinške vojske bio opremljen konjima, čini se da je jedan značajan dio zapravo predstavljalo [[konjičko pješaštvo]], a ne istinska konjica.{{sfn|Nicolle|1999|loc=str. 76}} Jedina je iznimka bila anglosaksonska Engleska, gdje su vojske još uvijek bile sastavljene od vojnika unovačenih na lokalnoj razini; takva se vojska zvala ''[[fyrd]]'' i njome su zapovijedali pripadnici lokalne elite.{{sfn|Nicolle|1999|loc=str. 67}} Jedna od glavnih promjena u vojnoj tehnologiji bio je povratak [[samostrijel]]a, koji se koristio u antici, a zatim je ponovno ušao u uporabu kao vojno oružje krajem ranog srednjeg vijeka.{{sfn|Nicolle|1999|loc=str. 80}} Još jedna promjena bilo je uvođenje stremena, što je povećalo učinkovitost konjice kao napadačke jedinice. Uporaba [[Potkovica|potkovice]], koja je omogućila korištenje konja i na stjenovitom terenu, predstavljala je tehnološki napredak čije su implikacije daleko prevazilazile vojnu sferu.{{sfn|Nicolle|1999|loc=str. 88‒91}}
 
== VisokiRazvijeni srednji vijek ==
{{main|VisokiRazvijeni srednji vijek}}
 
=== Društvo i ekonomski životekononija ===
{{main|Feudalizam| ManorijalizamKmetstvo| Žene u srednjem vijeku| Srednjovjekovno domaćinstvo}}
{{see also| 1100–1200 u europskoj modi| 1200–1300 u europskoj modi}}
 
[[File:Cleric-Knight-Workman.jpg|Srednjovjekovna francuska [[Iluminacija (manuskript)|iluminacija]] tri [[društvena klasa|društvene klase]] u srednjem vijeku: onih koji su se molili - [[sveštenstvosvećenstvo]]; onih koji su se borili - [[vitez]]ovi; i onih koji su radili - [[kmetstvo|seljaci]].<ref name{{sfn|Whitton|1998|loc=Whitton134>Whitton "Society of Northern Europe" ''Oxford Illustrated History of Medieval Europe'' str. 134</ref>}} Odnosom među tim klasama upravljali su [[feudalizam]] i [[manorijalizam]].<ref name=Gainty352>{{sfn|Gainty and |Ward ''Sources of World Societies'' |209|loc=str. 352</ref>}} (''Li Livres dou Sante'', 13. stoljeće)|thumb|left]]
 
U visokomrazvijenom srednjem vijeku došlo je do [[Srednjovjekovna demografija|ekspanzije populacijebroja stanovništva]]. Procijenjena populacija Europe porasla je sas 35 dona 80 milijuna između 1000. i 1347. godine, iako su tačnitočni uzroci još uvijek nejasni - neka od objašnjenja sujesu poboljšane poljoprivredne tehnike, pad robovlasništva, [[Srednjovjekovni topli period|blaža klima]], kao i manjakčinjenica invazija.<refda name=Jordan5>Jordanu ''Europetom inrazdoblju thenije Highbilo Middle Ages''vanjskih invazija.{{sfn|Whitton|2003|loc=str. 5–12</ref><ref name=Backman156>}}{{sfn|Backman ''Worlds of Medieval Europe'' |2003|loc=str. 156</ref>}} Čak 90% europske populacije i dalje su predstavljaličinili ruralni seljaci. Mnogi više nisu obitavali na izoliranim farmama već se se skupljali u malene zajednice, koje se obično nazivaju imanjaimanjima ili selaselima.<ref name{{sfn|Backman|2003|loc=Backman156/>str. 156}} Ti su seljaci često bili podanici plemića i plaćali im najam i pružali druge usluge, što je dio sistema koji se naziva [[manorijalizamkmetstvo]]m. Ostalo je nekoliko slobodnih seljaka u tom periodu i nakon njega,<ref name{{sfn|Backman|2003|loc=Backman164>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 164–165</ref>}} pri čemu ih je više bilo u južnoeuropskim regijama nego na sjeveru. Praksa obrađivanja novog zemljišta pružanjem poticaja seljacima koji bi se tu naselili također je doprinijela ekspanziji populacije.<ref name{{sfn|Epstein|2009|loc=Epstein52>Epstein ''Economic and Social History'' str. 52–53</ref>}}
 
U ostale slojeve društva spadalo je plemstvo, sveštenstvosvećenstvo i građanstvo. Plemići, ikako oni sas plemićkom titulom plemstva kaotako i prostiobični vitezovi, iskorištavali su imanja i seljake, mada nisu direktno posjedovali zemljište, nego primali prava na dohodak od imanja ili drugog zemljišta od vladara sistemomsustavom [[feudalizam|feudalizma]]. Tijekom 11. i 12. stoljeća, ta imanja ili [[feud]]i, postala su nasljedna i u većini mjesta se mjesta više nisu mogla dijeliti među svim nasljednicima kao što je bio slučajuslučaj u ranom srednjem vijeku. Umjesto toga, većinu feuda i zemljišta nasljeđivao je najstariji sin.<ref name{{sfn|Barber|1992|loc=Barber37>Barber ''Two Cities'' str. 37–41</ref>}}{{efn-ua#tag:ref|Taj način nasljeđivanja naziva se [[primogenitura]].<ref name=Wordbook193>{{sfn|Cosman ''Medieval Wordbook'' |2007|loc=str. 193</ref>}}|group=n}} Dominantnost vlastele zasnivala se na njihovoj kontroli zemljišta, vojnoj službi kao u [[teška konjica|teškoj konjici]], kontroli [[zamak|zamkova]] i raznim imunitetima od poreza ili drugih nameta.{{efn-ua#tag:ref|Teška konjica uvedena je u Europu iz perzijskog [[katafrakt]]a iz 5. i 6. stoljeća, ali dodatak [[stremen]]a u 7. stoljeću omogućio je iskorištavanje pune snage konja i jahača u borbi.<ref{{sfn|Davies|1996|loc=str. name311–315}}|group=Davies311/>n}} Zamkove, isprva drvenegrađene od drveta, alia kasnije i kameneod kamena, počeli su graditipodizati u 9. i 10. stoljeću kao odgovor na nerede u tom periodu, te su oni pružali zaštitu od napadača kao i odbranu od rivala gospodarima. Kontrola zamkova omogućila je plemićima protivljenjeda se suprotstavljaju kraljevima ili drugim vladarima.<ref name=Davies311>{{sfn|Davies ''Europe'' |1996|loc=str. 311–315</ref>}} Plemstvo je bilo slojevito; kraljevi i najviše plemstvo kontrolirali su veliki broj ljudi i velike zemljišne površine, kao i ostale plemiće. Ispod njih, niže plemstvo imalo je vlast nad manjim područjima i manjemnad manjim brojubrojem ljudi. Vitezovi su bili najniže plemstvo; kontrolirali su zemljište, ali ga nisu i posjedovali zemljište, i morali su služiti ostale plemiće.<ref name{{sfn|Singman|1999|loc=Daily3>Singman ''Daily Life'' str. 3</ref>}}{{efn-ua#tag:ref|U Francuskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj postojao je još jedan tip "plemića", ''[[ministerialis]]i'', koji su u biti bili neslobodni vitezovi. Vukli su porijeklo od kmetova koji su služili kao ratnici ili vladini dužnosnici, što je podizalo status njihovih potomaka koji su mogli posjedovati feudove i postati vitezovi, iako su još uvijek tehnički bili kmetovi.<ref name{{sfn|Singman|1999|loc=Singman8>Singman ''Daily Life'' str. 8</ref>}}|group=n}}
 
SveštenstvoSvećenstvo se dijelilo na dvije vrste: [[sekularno sveštenstvosvećenstvo]], kojikoje suje živjeliživjelo u svijetu, i [[regularnoredovno sveštenstvosvećenstvo]], koje je živjelo pod vjerskim pravilompravilima i čiji su pripadnici obično bili kaluđeriredovnici.<ref name{{sfn|Hamilton|2003|loc=Hamilton33>Hamilton ''Religion on the Medieval West'' str. 33</ref>}} Tijekom visokograzvijenog srednjeg vijeka kaluđeriredovnici su ostali veoma malen dio populacije, i obično manjeih odnije bilo više jedan posto ukupnog stanovništva.<ref name{{sfn|Singman|1999|loc=Daily143>Singman ''Daily Life'' str. 143</ref>}} Većina regularnogredovnog sveštenstvasvećenstva poticalapotjecala je iz plemstva, iste društvene klase koja je služila kao plodno tlotle za regrutiranje u gornje slojeve sekularnog sveštenstva. Lokalni župnici često su birani iz seljačke klase.<ref name{{sfn|Barber|1992|loc=Barber33>Barber ''Two Cities'' str. 33–34</ref>}} Stanovnici gradova bili su u donekle neobičnoj poziciji, budući da se nisu uklapali u uobičajenu trodjelnu podjelu društva na plemstvo, sveštenstvosvećenstvo i seljake. Tijekom 12. i 13. stoljeća, broj građana seznačajno jakose povećao, zato što su postojeći gradovi rasli, ia osnivali su se i novi.<ref name=Barber48>{{sfn|Barber ''Two Cities'' |1992|loc=str. 48–49</ref>}} Međutim, tijekom cijelog srednjeg vijeka populacije gradova vjerojatno nikada nisu prešle 10% ukupne populacije.<ref name{{sfn|Singman|1999|loc=Daily171>Singman ''Daily Life'' str. 171</ref>}}
 
[[FileDatoteka:Petrus alphonsi dialogues.jpg|right|upright|thumb|Ilustracija JevrejaŽidova (sa špicastim jevrejskimžidovskim šeširom) iz 13. stoljeća i kršćanina [[PetrusPetar AlphonsiAlfons|PetrusaPetra AlphonsijaAlfonsa]] u raspravi]]
 
Tijekom ovog surazdoblja sei periodaŽidovi isu Jevrejise [[JevrejiŽidovi u srednjem vijeku|raširili po Europi]]. Zajednice su osnovane u [[Povijest JevrejaŽidova u Njemačkoj|Njemačkoj]] i [[Povijest JevrejaŽidova u Engleskoj (1066–1290)|Engleskoj]] u 11. i 12. stoljeću, ali su [[Povijest JevrejaŽidova u Španjolskoj#Tolerantnost i Jevrejskežidovske imigracije (1085–1212)|španski JevrejiŽidovi]], odavno naseljeni u Španjolskoj pod muslimanima, došli pod kršćansku vladavinu i suočavali se sas rastućimve većim pritiskom da pređu na kršćanstvo.<ref name{{sfn|Loyn|1989|loc=Jews191/>str. 191}} Većina JevrejaŽidova bila je ograničena na gradove, budući da im je bilo zabranjeno posjedovati zemljište ili biti seljakseljacima.<ref name{{sfn|Epstein|2009|loc=Epstein54>Epstein ''Economic and Social History'' str. 54</ref>}}{{efn-ua#tag:ref| Nekolicina jevrejskihžidovskih seljaka ostala je na imanjima pod bizantskom vladavinom na Istoku, kao i neki na Kreti pod venecijanskommletačkom vladavinom, ali su oni bili izuzetakiznimka u Europi.<ref{{sfn|Epstein|2009|loc=str. name54}}|group=Epstein54/>n}} Osim JevrejaŽidova, postojali su i drugi nekršćani na rubovima Europe - paganski Slaveni u Istočnojistočnoj Europi i muslimani u Južnojjužnoj Europi.<ref name=Daily13>{{sfn|Singman ''Daily Life'' |1999|loc=str. 13</ref>}}
 
Žene su u srednjem vijeku službeno morale biti podrežepodređene nekom muškarcu, bilo ocu, mužu ili nekom drugom srodniku. Udovice, kojima se često omogućavaloomogućavao mnogovisok stupanj kontrole nad vlastitim životimaživotom, ipak su bile ograničene zakonski ograničene. Ženski poslovi uglavnom su se sastojali od vođenja domaćinstva ilii drugih zadataka u vezi s domaćinstvom. Seljanke su obično bile odgovorne za brigu o domaćinstvu, djeci, kao i vrtu i domaćim životinjama blizu kuće. Mogle su dopuniti kućni dohodak predenjem ili varenjem piva kod kuće. U vrijeme žetve takođerod njih se očekivalo od njihi da pomognu u poljskim poslovima.<ref name{{sfn|Singman|1999|loc=Daily14>Singman ''Daily Life'' str. 14–15</ref>14}} Građanke, kao i seljanke, bile su odgovorne za domaćinstvo, ia takođermogle su se mogle baviti i trgovinom. Koja je trgovina bila dostupna ženama ovisilo je o državi i periodu.<ref name{{sfn|Singman|1999|loc=Daily177>Singman ''Daily Life'' str. 177–178</ref>}} Plemkinje su bile odgovorne za upravljanje domaćinstvodomaćinstvom, a ponekada se moglo očekivati od njih i da upravljaju imanjimacijelim imanjem u slučaju odsustva muškog srodnika, ali im je obično bilo zabranjeno sudjelovanje u vojsci ili vladinim poslovima. Jedina uloga u Crkvi otvorena za žene bila je pozicija [[kaluđericaredovnik|kaluđericeredovnice]], budući da nisu mogle postati sveštenicisvećenice.<ref name{{sfn|Singman|1999|loc=Daily14/>str. 14}}
 
U [[centralna Italija|centralnojsredišnjoj]] i [[sjeverna Italija|sjevernoj Italiji]] i [[Flandrija|Flandriji]], uspon gradova koji su u određenoj mjeri bili samoupravni podstakaopotakao je ekonomski rast i stvoriootvorio staništeput zanastanku nove vrste trgovinskih udruženja. Trgovački gradovi na obalama Baltika stupili su u dogovore poznate kao Hanzeatski savez, a talijanske pomorske republike poput [[venecijaVenecija|Venecije]], [[ženovaŽeneva|ŽenoveŽeneve]] i [[pizaPiza|Pize]] proširile su svoju trgovinu po cijelom Sredozemlju.{{efn-ua#tag:ref|Te dvije grupe - Nijemci i Talijani - pristupali su svojim trgovačkim dogovorima na različite načine. Većina njemačkih gradova surađivala je sa Hanzom, za razliku od talijanskih gradova-država, koje su ulazile u međusobne sukobe.<ref name{{sfn|Epstein|2009|loc=Epstein81>Epstein ''Economic and Social History'' str. 81</ref>}}|group=n}} Veliki trgovinski sajmovi osnovani su i uzeli maha u sjevernoj Francuskoj tijekom tog perioda, omogućivši talijanskim i njemačkim trgovcima da trguju međusobno, kao i sa lokalnim trgovcima.<ref name{{sfn|Epstein|2009|loc=Epstein82>Epstein ''Economic and Social History'' str. 82–83</ref>}} U kasnom 13. stoljeću po prvi put su iskorištene kopnene i morske rute prema Dalekom Istokuistoku, koje je trgovac [[Marco Polo]] (umro 1324) opisao u svom djelu ''[[Putovanja Marka Pola]]''.<ref name{{sfn|Barber|1992|loc=Barber60>Barber ''Two Cities'' str. 60–67</ref>}} Pored novih trgovinskihrazvoja prilikatrgovine, poljoprivredni i tehnološki napredak omogućio je povećanje prinosa usjeva, što je zauzvrat omogućilo širenje trgovačkih mreža.<ref name{{sfn|Backman|2003|loc=Backman160>Backman ''Worlds of Medieval Europe'' str. 160</ref>}} Rastuća trgovinska razmjena dovela je do novih metoda rukovanja s novcem, te su sea zlatne kovanice ponovo su se počele kovati u Europi, prvo u Italiji, a kasnije u Francuskoj i ostalim zemljama. Pojavili su se novi oblici komercijalnih ugovora, koji su omogućili zajednički udio trgovaca u rizicima. Metode računovodstva poboljšalePoboljšale su se računovodstvene metode, djelimičnodjelomično upotrebom [[Dvojno knjigovodstvo|dvojnog knjigovodstva]]; također su se pojavili i [[akreditiv]]i, dozvolivšikoji laksu prenosomogućili lakši prijenos novca.<ref name=Barber74>{{sfn|Barber ''Two Cities'' |1992|loc=str. 74–76</ref>}}
 
=== Uspon državne vlasti ===
{{see also| Bizantsko carstvo pod Makedonskom dinastijom| Bizantsko carstvo pod Dinastijom Komnina}}
 
[[FileDatoteka:Crac des chevaliers syria.jpeg|thumb|[[Krak des Chevaliers]] je sagrađen tijekom križarskih ratova za [[Ivanovci|Ivanovce]].<ref name=Fortress268>Kaufmann and Kaufmann ''Medieval Fortress'' str. 268–269</ref>]]
 
U 11. stoljeću [[Seldžuci]] su osvojili veći dio Srednjeg Istoka, zauzevši Perziju tijekom 1040-ih, Jermeniju tijekom 1060-ih i Jeruzalem 1070. godine. Turska je vojska 1071. pobijedila bizantsku vojsku u [[Bitka kod Mancikerta|Bici kod Mancikerta]] i zarobila bizantskog cara [[Roman IV Diogen|Romana IV]] (vladavina 1068–71). Turci su nakon toga mogli slobodno napasti Malu Aziju, što je nanijelo jak udarac Bizantskom carstvu, zato što su mu oduzeli veći dio populacije i glavni izvor prihoda. Iako su se Bizantinci regrupirali i donekle oporavili, nikada nisu potpuno vratili Malu Aziju i često su se morali braniti. I Turci su imali poteškoće, izgubivši Jeruzalem zbog egipatskih [[Fatmidski Kalifat|Fatimida]] i pretrpivši niz unutrašnjih građanskih ratova.<ref name=Davies332>Davies ''Europe'' str. 332–333</ref> Bizantinci su se također suočili sa oživljenom [[Drugo bugarsko carstvo|Bugarskom]], koja se u kasnom 12. i 13. stoljeću proširila na Balkanu.<ref name=Davies386>Davies ''Europe'' str.&nbsp;386–387</ref>