Verzija na datum 21 august 2015 u 13:19 uredi 147.91.246.195 (razgovor) →‎Drugi o njima ← Starija izmjena		Verzija na datum 24 august 2015 u 11:28 uredi poništi Edgar Allan Poe (razgovor \| doprinos) Birokrati, Administratori interfejsa, Administratori 323.457 izmena m Vraćene izmjene 147.91.246.195 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika YiFeiBot Novija izmjena →
Red 52: [[Datoteka:The_Carnival_of_the_Istro-Romanians_from_Jeian,_2006.jpg\|thumb\|right\|300px\|Žejanski zvončari na smotri na riječkom Trsatu, obučeni u svoju tradicionalnu zvončarsku nošnju]] Ćići su kao i [[Morlaci]] bili poznati po [[Nomadi\|nomadskom]] uzgoju [[Ovca\|ovaca]], svojim starim poslom nastavili su i doseljenjem u područje Ćićarije. Sa svojim stadima prodirali su sve do suprotne obale Istre, prema [[Poreč]]u, gdje bi se zadržavali preko zime i u proljeće se vraćali kućama. Ovčarstvo je danas zapušteno, mnogi Ćići odlaze na rad u Rijeku ili dalje. Sela oko Čepićkog polja su opustjela . Većina Ćića, danas naseljeni u Žejanama očuvali su stare pokladne običaje koje njeguje folklorno društvo 'Žejanski zvončari'. U prvom mjesecu u vrijeme pokladnih običaja zvončari oblače na sebe bijele hlače, mornarske majice, šubu (šuba, ovčja koža), veoma važne klopote (tri zvona), kumarak ukrašen raznobojnim vrpcama koje vise do tla. Uz prepoznatljivo poskakivanje njihova zvona zvone i tjeraju. Ovaj lijepi običaj još je veoma živ među njima i djeca se s njim upoznavaju od malih nogu. ~~== Drugi o njima ==~~ [[Dragutin Franić]] o njima piše da na sjeveru Istre, u visočju Ćićarije stanuju Ćići, koji su dosta siromašni. "Ćići se uz stočarstvo bave i ugljenarstvom i drvarstvom. Ugljen se naslaže u vreće, muški nakrcaju njime mule, ženske uprte po vreću, dvije, pa ga nose na Rijeku ili u Trst. Put traje po 4, 6 i 8 sati, a zarade samo 2 ili 4 krune. Na Rijeci trguju Ćići i drvima... U Ćićariji ispod Učke ima i Rumunja ili Vlaha, koje naš narod zove "Ćićibirci". Oni su se već skoro pohrvatili, te se rumunjski ili vlaški govori samo još u selu Žejane. Rumunji se pri kraju srednjeg vijeka s Hrvatima preko Dalmacije u Istru doseliše. Oni nastavaju sela: Šušnjevicu, Novuves, Brdo i Grobnik, pjevaju samo hrvatske pjesme a nose se slično kao i Hrvati u Ćičariji. žene su im lijepe i krepke, te ih na Rijeci i u Trstu za dojilje traže" (336., 337. str. "S gjacima..."). == Literatura == * Goran Filipi, Istrorumunjski Lingvistički Atlas

Istrorumunji – razlika između verzija