Dubrovnik (tjednik) – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene 147.91.246.195 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika 24.135.112.42
Red 1:
'''Dubrovnik''' je bio srpski <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |coauthors= |title= Srđ|year=1902|url= http://ubsm.bg.ac.rs/view.php?q=1282&e=f&p=0593&z=3&x=0&w=1366&h=649&x=f|publisher= |location= Dubrovnik |id=}}</ref> politički list koji je izlazio u [[Dubrovnik]]u (glasilo Srpske narodne stranke). <ref>{{Cite book|last= Tolja|first= Nikola |authorlink= |coauthors= |title= Dubrovački Srbi katolici, istine i zablude, pp.430. i 630. |year=2011|url= |publisher= |location= Dubrovnik |id=}}</ref> Izlazio je od 1892. do 1914. kada je zabranjen od austrijskih vlasti. U početku je polemizirao sa hrvatskim (Supilovim) novinama [[Crvena Hrvatska (časopis)|Crvena Hrvatska]], a nakon izmirenja imali su zajedničkog "neprijatelja" [[Prava Crvena Hrvatska|Pravu Crvenu Hrvatsku]], koja je bila pod uticajem klerikalaca. Zadaća ovog lista bila je suprotstaviti se velikohrvatskim pretenzijama na Dalmaciju i Dubrovnik, a list i počinje izlaziti kao reakcija na izlazak Crvene Hrvatske. <ref>{{Cite book|last= Tolja|first= Nikola |authorlink= |coauthors= |title= Dubrovački Srbi katolici, istine i zablude, pp.548. |year=2011|url= |publisher= |location= Dubrovnik |id=}}</ref> Jedan od urednika, u vrijeme sahrane Milovana Glišića, bio je i [[Kristo Dominiković]]. <ref>{{Cite book|last= Arsić|first= Irena |authorlink= |coauthors= |title= Antonije Vučetić, istoričar Dubrovnika, pp. 52.|year=2012|url= |publisher= Filosofski fakultet Niš |location= Niš |id=}}</ref>
[[Kategorija:Povijest Dubrovnika]]
 
== Odnos Nikodima Milaša prema Dubrovačkim Srbima katolicima i listu "Dubrovnik"==
"Za srpske dalmatinske stvari, isto i za javne crkvene poslove, postao je, poslije Bjelanovičeve smrti, mjerodavan „Dubrovnik" list koji su izdavali takozvani "Srbi katolici", a uređivački odbor sastavljali su Dubrovčani, rimokatolici, koji već kao Dubrovčani prezirali su i mrzili "vlašku vjeru", kako oni nazivahu i još nazivaju pravoslavnu vjeru. Pa kao što su se vandalmatinski liberalni srpski listovi vladali prije govoreći dalmatinskim uopće stvarima prema onome, kako je Bjelanovićev "Srpski Glas" pisao, tako poslije Bjelanovićeve smrti oni listovi govorili su o tim stvarima prema onome, kako je od toga doba počeo pisati "Duborvnik". A simpatičan im je bio ovaj list, jer su mislili da će njegov program prihvatiti svi liberalni Hrvati te pretvoriše se i oni u "Srbe katolike" ; a nijesu znali, da sve to „katoličko Srpstvo” sastavljaju desetak ako ne i manje, ambicioznih pismenih Dubrovčana, koji su uza se imali možda još stotinak nepismenih ili polupismenih Dubrovčana, koje su oni ovako ili onako novčano pomagali, a za koje ambiciozne pismene Dubrovčane „katoličko Srpstvo” nije drugo bilo, kao što nije ni danas, nego pusta reklama." <ref>{{Cite book|last=Milaš|first=Nikodim |authorlink= |coauthors= |title= Autobiografija, pp.57|year=|url= http://pravoslovo.net/tekstovi/bogoslov/pdf/milas.pdf |publisher= |location= |id=}}</ref>