Bitka za Moskvu – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m sredjivanje; kozmetičke promjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 117:
Na jugu, nastavljena je bitka kraj Tule.<ref name="GlantzTTG"/> Guderian je zauzeo Staljinogorsk 22. studenog, te opkolio sovjetsku diviziju tamo. 26. studenog, njemački tenkovi su se približili Kaširi, gradu koji kontrolira veliku autocestu prema Moskvi. Kao odgovor, pokrenut je žestok sovjetski protunapad idućeg dana koji je vodio general Belov,<ref>Erickson (1994), 'The Road to Stalingrad,' str. 260</ref> te zaustavio daljnji prodor prema Kaširi.<ref>Belov (1963), str. 97.</ref> ''Wehrmacht'' je odbačen u prosincu, čime je osiguran južni prilaz gradu.<ref>Belov (1963), str. 106.</ref> Tula je izdržao napad.
[[Datoteka:Soldiers on guard in December 1941 to the west of Moscow.jpg|
Zbog žilavog otpora na sjeveru i jugu, ''Wehrmacht'' je 1. prosinca pokušao izravan napad sa zapada, ali je ofenziva imala ograničenu potporu tenkova, te su sovjetske snage uspijele u protuofenzivi odbaciti ih podalje od grada.<ref name="GlantzTTG"/> 2. prosinca, bataljun sila Osovine je stigao do grada [[Himki]] - udaljenog oko 8 km od Moskve - što je najdalji prodor ''Wehrmachta'' do Moskve.<ref name=comm>Commager (2004), str. 144</ref>
Red 139:
Naknadno, Moskva će, kao i [[Volgograd|Staljingrad]], postati simbol otpora protiv snaga sila Osovine, početna strateška pobjeda te 1965. postati jedan od "gradova junaka".
==Odjek==
Wehrmacht se morao povući prema zapadu, ali je Moskva ipak ostala ranjiva sve do listopada 1943., kada je Crvena armija odlučnim jurišem prešla most na [[Smolensk]]u i rijeku [[Dnjepar]] na kraju [[Bitka za Smolensk (1943)|druge bitke za Smolensk]].
Ljutit što njegova vojska nije osvojila Moskvu, Hitler je otpustio načelnika generalštaba, [[Walther von Brauchitsch|Walthera von Brauchitscha]], 19. prosinca 1941., te osobno preuzeo komandu nad ''Wehrmachtom'',<ref name="Guderian 359"/> preuzimajući ju od iskusnih i stručnih njemačkih vojnih službenika. Hitler se time okružio činovnicima koji su mu bili poslušni i vjerni, ali imali malo ratnog iskustva. Guderian je kasnije zapisao u memoarima: "Ovo je stvorilo zahlađenje u našim odnosima koje nakon toga više nikad nije popravljeno."<ref>Guderian (1951), str. 365.</ref> To je pak povećalo nepovjerenje Hitlera prema zapovjednicima te smanjilo vještinu njemačke vojske. Neminovno, time je izbio [[rat iscrpljivanja]].
Pobjeda je pak dovelo do povećanja Staljinova samopouzdanja koji je smatrao da ''Wehrmacht'' ima najviše vojnika oko Moskve, te je stoga naredio napad na jug gdje je smatrao da će biti manji otpor, usprkos protivljenju Žukova, što će dovesti do neuspjeha prilikom [[Druga bitka za Harkov|druge bitke za Harkov]] i okruženja [[Andrej Vlasov|Vlasovoe]] vojske oko [[Lenjingrad|Lenjingrada]] u neuspjelom pokušaju zaustavljanja [[opsada Lenjingrada|opsade grada]].
1.028.600 osoba je dodijeljena posebna medalja zbog zasluga obrane Moskve od 1944. Pedeset godina kasnije, 1995., otvoren je Muzej obrane Moskve u kojem su izloženi predmeti, fotografije i zapisi bitke.<ref>Rodric Braithwaite, "Moscow 1941: A City and Its People at War", str. 345.</ref>
== Žrtve ==
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 146-2008-0317, Russland, Bergung eines Verwundeten.jpg|right|thumb|225px|Spašavanje ranjenika na ratnom frontu]]
Procjenjuje se da je najmanje 700.000 ljudi preminulo na obje strane u bitci.<ref>{{cite web| url=http://necrometrics.com/battles.htm#Mosc41| title=Moscow, World War II (Sept. 1941-Jan. 1942): 719 000| publisher=necrometrics.com| accessdate=14. ožujka 2013}}</ref> John Erickson navodi brojku od 653.924 žrtava na sovjetskoj strani od listopada 1941. do siječnja 1942.<ref name="Erickson">Erickson (1994), tablica 12.4</ref> Glantz navodi brojku od 658.279 samo za fazu obrane, plus dodatnih 370.955 za protunapad tijekom zime do 7. siječnja 1942.<ref name="GlantzB">Glantz (1995), tablica B</ref> ''Velika sovjetska enciklopedija'', objavljena 1973.–1978., procjenjuje 400.000 njemačkih žrtava do siječnja 1942.<ref name="GSEMoscow"/> ''Moskovska enciklopedija'', objavljena 1997., navodi brojku od 145.000 njemačkih i 900.000 sovjetskih žrtava za fazu obrane, te 103.000 njemačkih i 380.000 sovjetskih žrtava za protunapad do siječnja 1942. Ipak, među žrtvama na sovjetskoj strani su ubrojani i zarobljenici. <ref name="MosEnc"/> ''Wehrmachtov'' izvještaj pak navodi 35.757 ubijenih, 128.716 ranjenih i 9.721 nestalih od listopada 1941. do siječnja 1941.<ref>{{cite web|title=Heeresarzt 10-Day Casualty Reports per Army/Army Group, 1941|url=http://ww2stats.com/cas_ger_okh_dec41.html|accessdate=14. ožujka 2013| publisher=ww2stats.com}}</ref> Stoga, ukupne žrtve se procjenjuju na 174.000 do 400.000 za ''Wehrmacht'' te 650.000 do 1.280.000 za Crvenu armiju.▼
Procjenjuje se da je najmanje 700.000 ljudi preminulo na obje strane u bitci.<ref>{{cite web| url=http://necrometrics.com/battles.htm#Mosc41| title=Moscow, World War II (Sept. 1941-Jan. 1942): 719 000| publisher=necrometrics.com| accessdate=14. ožujka 2013}}</ref>
John Erickson navodi brojku od 653.924 žrtava na sovjetskoj strani od listopada 1941. do siječnja 1942.<ref name="Erickson">Erickson (1994), tablica 12.4</ref> Glantz navodi brojku od 658.279 samo za fazu obrane, plus dodatnih 370.955 za protunapad tijekom zime do 7. siječnja 1942.<ref name="GlantzB">Glantz (1995), tablica B</ref> ''Velika sovjetska enciklopedija'', objavljena 1973.–1978., procjenjuje 400.000 njemačkih žrtava do siječnja 1942.<ref name="GSEMoscow"/>
▲
Usprkos neslaganjima oko točne brojke, bitka za Moskvu je jedna od najsmrtonosnijih bitaka u ljudskoj povijesti.
| |||