Prosvjetiteljstvo – razlika između verzija

Do [[1750.]] u većim [[Škotska|škotskim]] gradovima već je bila stvorena umrežena intelektualna infrastruktura [[univerzitet]]a, debatnih društava, [[biblioteka]], časopisa, [[muzej]]a i [[masonska loža|masonskih loža]].<ref>Jonathan I. Israel, ''Democratic Enlightenment: Philosophy, Revolution, and Human Rights, 1750-1790'' (2013.) str. 248.-249.</ref> Ova mreža institucija u Škotskoj bila je "pretežno liberalno kalvinistička, njutonska i po karakteru orijentirana na 'dizajn'‏ što je igralo veliku ulogu u daljem razvoju prekoatlantskog prosvjetiteljstva".<ref name="HermanTwo">A. Herman, ''How the Scots Invented the Modern World'' (Crown Publishing Group, 2001).</ref> [[Voltaire]] je u [[Francuska|Francuskoj]] izjavio "mi gledamo na Škotsku za sve naše ideje o civilizaciji," a Škoti su isto tako budno pratili francuske prosvjetiteljske ideje.<ref>{{cite book|last=Harrison|first=Lawrence E.|title=Jews, Confucians, and Protestants: Cultural Capital and the End of Multiculturalism|url=http://books.google.com/books?id=Rbqn4RfUMioC&pg=PA92|year=2012|publisher=Rowman & Littlefield|page=92}}</ref> Historičar Bruce Lenman je izjavio da je "središnje dostignuće Škota bila nova sposobnost prepoznavanja i interpretacije društvenih prilika."<ref>R. A. Houston and W. W. J. Knox, ''The New Penguin History of Scotland'' (2001.) str. 342.</ref> Prvi značajni filozof škotskog prosvjetiteljstva bio je [[Francis Hutcheson]], koji je držao katedru filozofije na [[Univerzitet u Glasgowu|UniverzitetUniverzitetu u Glasgowu]] od [[1729.]] do [[1746.]] Bio je filozof [[moral]]a koji je osmislio alternativu idejama [[Thomas Hobbes|Thomasa Hobbesa]], a jedna od njegovih značajnijih doprinosa filozofiji je [[Utilitarizam|utilitaristički]] i [[konzekvencijalizam|konzekvencijalistički]] princip da je vrlina ono što po njegovim riječima "donosi najveću sreću što većem broju ljudi". Veliki dio njegovih misli inkorporiran je u [[naučna metoda|naučnu metodu]] (priroda znanja, dokaza, iskustva i uzroka), a neke moderne stavove o odnosu nauke i religije razvili su njegovi štićenici [[David Hume]] i [[Adam Smith]].<ref name="Denby">{{Citation |last= |title=The Scottish enlightenment and the challenges for Europe in the 21st century; climate change and energy |journal=The New Yorker | date = 11. oktobar 2004. | url = http://www.newyorker.com/archive/2004/10/11/041011crat_atlarge| archiveurl =http://www.webcitation.org/5z3E5hVjt| archivedate =17. maj 2011.}}</ref> Hume je postao značajna ličnost tradicije [[skepticizam|skepticizma]] i [[empirizam|empirizma]] u filozofiji. On i drugi mislioci škotskog prosvjetiteljstva razvili su '[[nauka o ljudskoj prirodi|nauku o ljudskoj prirodi]]',<ref name="Magnusson">{{Citation| last=M. Magnusson |title=Review of James Buchan, ''Capital of the Mind: how Edinburgh Changed the World'' | journal=New Statesman | date=10. novembra 2003. | url = http://www.newstatesman.com/200311100040 |archiveurl=http://www.webcitation.org/5z3JQonlV |deadurl=yes |archivedate=25. maja 2011.|accessdate=27. aprila 2014.}}</ref>, koja je historijski bila izražena u djelima [[James Burnett|Jamesa Burnetta]], [[Adam Ferguson|Adama Fergusona]], [[John Millar|Johna Millara]], i [[William Robertson|Williama Robertsona]]. Oni su spojili naučne studije o tome kako se ljudi ponašaju u drevnim i primitivnih kulturama s jakom svješću o determinantnim silama [[modernitet]]a. Iz ovog se pokreta razvila moderna [[sociologija]]<ref>A. Swingewood, "Origins of Sociology: The Case of the Scottish Enlightenment", ''The British Journal of Sociology'', svezak 21, broj 2 (juni 1970.), str. 164.-180. [http://www.jstor.org/pss/588406 in JSTOR].</ref> i Humeovi su filozofski koncepti izravno utjecali na [[James Madison|Jamesa Madisona]] (posljedično i na [[Ustav Sjedinjenih Američkih Država]]) i popularizirani od [[Dugald Stewart|Dugalda Stewarta]], te su tako postali temelj klasičnog [[liberalizam|liberalizma]].<ref>D. Daiches, P. Jones and J. Jones, ''A Hotbed of Genius: The Scottish Enlightenment, 1730-1790'' (1986.).</ref> Adam Smith objavljuje "Bogatstvo naroda" (''[[The Wealth of Nations]]''), često smatranog prvim djelom moderne ekonomije. Ono je imalo trenutni učinak na britansku ekonomsku politiku koja traje i danas u [[21. vijek]]u.<ref name="Fry">M. Fry, ''Adam Smith's Legacy: His Place in the Development of Modern Economics'' (Routledge, 1992.).</ref> Fokus škotskog prosvjetiteljstva kretao se od intelektualnih i ekonomskih tema do naučnih, kao što su radovi fizičara i kemičara [[William Cullen|Williama Cullena]], [[agronomija|agronoma]] [[James Anderson|Jamesa Andersona]], kemičara i fizičara [[Joseph Black|Josepha Blacka]] i [[James Hutton|Jamesa Huttona]], prvog modernog [[geologija|geologa]].<ref name="Denby"/><ref name="Repcheck">J. Repcheck, ''The Man Who Found Time: James Hutton and the Discovery of the Earth's Antiquity'' (Basic Books, 2003.), str. 117.–143.</ref>