Matija Antun Reljković – razlika između verzija

Rodom [[Slavonija|Slavonac]] iz posavskog sela [[Davor]] (prije Svinjar), bio je sin graničarskoga časnika, a to je karijera koju je i sam izabrao. Počeo je kao običan vojnik i u vojsci stekao čin kapetana. Borio se u [[sedmogodišnji rat|sedmogodišnjem ratu]] dok nije [[1757|1757.]] zarobljen od [[Pruska|Prusa]] u [[Wrocław|Wroclawu]] (Breslauu), te je proveo zarobljeništvo u [[Frankfurt na Odri|Frankfurtu na Odri]]. Tamo se bacio na opsežno i nesustavno čitanje francuskih i njemačkih racionalističkih i prosvjetiteljskih pisaca ([[Bayle]], [[Voltaire]], [[Diderot]], vjerojatno i poljskoga renesansnog pjesnika Jana Kochanowskoga, autora spjeva o ''"Satiru"'' koji mu je vjerojatno poslužio kao predložak, no radi se samo o pretpostavkama, jer sam nikada nije otkrio svoju ''"zarobljeničku lektiru"''). Vrativši se iz zarobljeništva, još je neko vrijeme proveo u ratovanju ([[Bavarska]]), no zasićen vojničkim životom, povukao se u mirovinu (nakon što mu je car [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josip II.]] dodijelio titulu nasljednoga plemića). Umro je u [[Vinkovci]]ma. Po pisanju Ignjata Brlića sinu Andriji Torkvatu Brliću, trgovac iz Osijeka Joso Knežević je financijski pomagao Relkovića, Katančića i dr. (1849.g. pismo 113.)