Franjo Tuđman – razlika između verzija

|office = [[predsjednik Republike Hrvatske|predsjednik Hrvatske]]

|birth_date = [[14. 5.|14.5.]][[1922]].

|birth_place = [[Veliko Trgovišće]], [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevina SHS]] <small>(danas [[Hrvatska]])</small>

|death_date = [[10. 12.|10.12.]][[1999]].

|party = [[Hrvatska demokratska zajednica|HDZ]] <small>(1989-1999)</small>

|otherparty = [[SavezKomunistička Komunistapartija Jugoslavije|SKJ]] <small>(1941-1967)

|religion = [[katoličanstvo|katolicizam]]

'''Franjo Tuđman''' ([[14. 5.|14.5.]] [[1922]]. - [[10. 12.|10.12.]] [[1999]] <ref>[http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/199912/91214-005-pubs-zag.htm Tuđmanov sprovod]</ref>.) je bio vojnik, historičar i državnik koji u svojoj gotovo 60 godina dugoj karijeri prolazi put od [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizanskog]] [[komesar]]a i najmlađeg [[general]]a [[Jugoslovenska narodna armija|JNA]] do hrvatskog [[Rodoljubljepatriotizam|rodoljubrodoljuba]]a i prvog predsednika nezavisne [[Hrvatska|Republike Hrvatske]].

Za vrijeme [[drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]] se kao i brat Stjepan priključio [[NOVJNarodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Titovim partizanima]]. Svoju početnu ulogu u komunističkoj partiji Jugoslavije rukovodioca tehnike Okružnog komiteta Krapina <ref name=autogenerated5>[http://www.vojska.net/hrv/zivotopis/t/tudjman/franjo/ Franjo Tuđman]</ref>će u partizanima unaprediti tako da postaje zamjenik političkog komesara [[Prvi zagorski partizanski odred|Zagorskog partizanskog odreda]] <ref name=autogenerated5 />, nakon čega je unapređen u zamjenika političkog komesara Udarne brigade Braća Radić 19.1.1944 <ref name=autogenerated5 /> gdje se zadržava samo do aprila 1944. kada biva unapređen u 32. zagorsku diviziju NOVJ na položaj vršitelja dužnosti političkog komesara <ref>[http://www.vojska.net/hrv/drugi-svjetski-rat/jugoslavija/divizija/32/ 32. zagorska divizija NOVJ]</ref>. Ubrzo po dolasku na taj položaj Franjo Tuđman je unapređen tako da počinje raditi u personalnom odsjeku 10. zagrebačkog korpusa gdje ostaje do slanja u Beograd tijekom januara 1945. gdje počinje raditi kao predstavnik Hrvatske u Vrhovnom štabu JA, a po završetku ratu prelazi na vojno mjesto u glavnoj personalnoj upravi Ministarstva obrane. <ref name=autogenerated5 /><ref name="HDZ">[http://www.hdz.hr/default.aspx?id=146 Franjo Tuđman biografija na sajtu HDZa</ref>

Tijekom rata Franji je poginuo brat Stjepan, ali je i upoznao svoju suprugu Ankicu s kojom se ženi u Beogradu [[25. 5.|25.5.]] 1945. godine na prvi [[Dan mladosti]] koji se u socijalističkoj Jugoslaviji slavio kao službeni rođendan njenog osnivača [[Josip Broz Tito|Josipa Broz Tita]]. Nakon ratnih trauma za Franju Tuđmana zadnji, a ujedno i najveći šok postaje vijest o smrti oca i maćehe. Prema policijskom izviješću njeegov otac je ubio maćehu, a potom i sebe 26.4.1946. godine.

Kao mladi, sposobni i ambiciozni oficirski kadar 23.5.1954. godine Franjo Tuđman postaje sekretar <ref name="Hudelist 2004 211">Hudelist str 211</ref>, a u svinju 1958. godine i predsjednik ''[[Sportsko društvo Partizan|JSD Partizan]]''<ref name="Hudelist 2004 211"/>,koji je tijekom cijelog postajanja druge i treće Jugoslavije bio u stvarnosti vojni klub.

Istovremeno s ovim uzdizanjem na najviše partijske dužnosti Franjo Tuđman dolazi rano pod utjecaj ideja hrvatskog proljeća tako u ime Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske potpisuje [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika|Deklaraciju o hrvatskom jeziku]] iz 1967. godine koja se našla u suprotnosti s službenom jugoslavenskom politikom koja je podržavala [[Novosadski dogovor]] iz 1954. godine. Ova Tuđmanova odluka ga košta mjesta u institutu pošto je praktički odmah smjenjen <ref name="moljac" />, izbačen iz [[SavezKomunistička Komunistapartija Jugoslavije|Saveza komunista Jugoslavije]] i potom 1969. godine je smjenjen i u Saboru to jest nije mu dan još jedan saborski mandat. To političko kažnjavanje nekad podobnog Franje Tuđmana ga nije sprečilo da 1969. godine izda svoju knjigu ''Velike ideje i mali narodi'' koja se bavi s političkom historijom različitom od onoga što je tada bila historijska dogma prezentirana i štićena od komunističke partije čime definitivno postaje [[disident]].

Kraj šezdesetih i početak sedamdesetih godina 20 veka je u [[SRSocijalistička Republika Hrvatska|SR Hrvatskoj]] razdoblje koje će dobiti ime [[Hrvatsko proljeće]] tijekom kojeg tamošnji političari traže promjene unutrašnje organizacije Jugoslavije, osamostaljenje hrvatskog jezika i slično. Ovaj proces koji završava 1971. godine hapšenjem tadašnjih glavnih hrvatskih reformatorski nastrojenih političara ne zaobilazi niti Franju Tuđmana koji tada ipak spada u drugu hrvatsku političku ligu za razliku od na primer [[Miko Tripalo|Mika Tripala]], [[Savka Dabčević-Kučar|Savke Dabčević]] ili [[Dražen Budiša|Dražena Budiše]]. Nakon hapšenja Franjo Tuđman je osuđen na 2 godine robije tijekom koje će uživati posebno povoljan status na zahtjev [[Josip Broz Tito|Tita]], a nakon 9 meseci će i biti pušten na slobodu <ref name="moljac" />. Ostatak sedamdesetih godina Franjo Tuđman ostaje u vezi s proljećarima tako da zajedno s njim daje 1977. godine intervju za [[Švedska|švedsku]] televiziju, a potom i ostale strane medije. Nakon Titove smrti [[1980]]. godine kada ostaje bez zaštite baš zbog tih intervjua Franjo Tuđman će biti ponovno uhapšen jer je u njima vršio "neprijateljsku djelatnost" i "povezivao se s emigracijom". Ovaj put će biti osuđen na 3 godine [[zatvor]]a, ali je sada pušten zbog lošeg zdravlja nakon 13 mjeseci. Daljnjih pet godina potpomognut prijateljima on vodi pravnu bitku da se ne vrati na izdržavanje kazne što 1986. godine završava zakonskom pobjedom pa za razliku od važnijih proljećaraca gotovo odmah dobiva pasoš <ref>[http://www.vecernji.hr/vijesti/tudmana-je-posjeta-americi-1987-trebao-ubiti-srpski-vojni-likvidator-clanak-64356 Tuđmana je za posjeta Americi 1987. trebao ubiti srpski vojni likvidator]</ref> i odlazi u posjet američkom kontinentu gdje se između ostalog u [[Kanada|Kanadi]] susreće s tzv. Norvalskom skupinom <ref>[http://www.hic.hr/dom/399/dom05.htm Uloga Gojka Šuška u stvaranju Hrvatske]</ref> <ref>[http://www.snv.hr/tjednik-novosti/528/vojna-policija-je-izbacivala-i-obitelji-s-bebama/ Vojna policija je izbacivala i obitelji s bebama]</ref> koja se navodno inspirirala na lik i djelo [[Maks Luburić|Maksa Luburića]],a čiji dio članova će potom postati dužnosnici kada Tuđman bude izabran za predsjednika <ref>[http://www.crocc.org/hrvatski/news/article.php?id=11030 Hrvatska: Bedem ili vrata prema Balkanu]</ref>. Nakon prvog susreta Franjo Tuđman će redovno dolaziti u kanadske posjete tijekom sljedeće dvije godine kada će se stvoriti njegova vizija buduće samostalne Hrvatske. <ref>[http://www.e-novine.com/mobile/feljton/32263-Hrvatsko-proljee.html Hrvatsko proljeće]</ref>

Praktički istovremeno s ovim Tuđmanovim putovanjima [[SFRJSocijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavija]] se počela politički urušavati pod pritiskom [[Ronald Reagan|Ronalda Reagana]] naređenog američkog [[ekonomski rat|ekonomskog rata]] <ref>[https://weblogin.umich.edu/?cosign-www.lib&https://www.lib.umich.edu/cgi/l/login/proxy-session-init?url=http://nsarchive.chadwyck.com/ National Security Decision Directive number 54 from 1982 and NSDD 133 from 1984.]</ref> i porasta [[nacionalizam|nacionalizma]] u Srbiji kao odgovor na albanski nacionalizam na [[Kosovo|Kosovu]]. U tim novim okolnostima 1989. godine [[Socijalistička Republika Hrvatska]] je dopustila osnivanje političkih stranaka pa će nakon [[HSLSHrvatska socijalno-liberalna stranka|HSLSa]]a, doći do osnivanja [[HDZHrvatska demokratska zajednica|HDZa]]a na čijoj prvoj sjednici će za [[predsednikpredsjednik|predsednika]]a biti izabran politički spretni Franjo Tuđman koji postaje kao bivši jugoslavenski [[komesar]] i [[general]] podoban dijelu tadašnjih pre svega hrvatskih sigurnosnih dužnosnika predstavljenih u liku [[Josip Boljkovac|Josipa Boljkovca]], a istovremeno i Hrvatima u inostranstvu predstavljeni u liku [[Gojko Šušak|Gojka Šuška]] <ref name="moljac-šušak">[http://www.biografije.org/susak.htm Gojko Šušak]</ref>. Tijekom izborne kampanje za prve slobodne izbore u atmosferi dubokoj zatrovanoj [[Slobodan Milošević|miloševićevom]] nacionalističkom propagandom u kojoj su i Franjo Tuđman i [[Ivica Račan]] proglašeni [[ustaše|ustašama]] poruka prvog za stvaranje samostalne države, zajedno s financijskom pomoći iz inostranstva <ref name="moljac-šušak"/> i izmišljenim <ref>[http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/107303/Default.aspx Benkovački atentat na Franju Tuđmana velika je obmana]</ref> [[atentat]]om na Tuđmana u [[Benkovac|Benkovcu]] će mu i njegovoj stranci donesti izbornu pobedu.

U trenutku kada [[30. 5.|30.5.]][[1990]]. godine [[Hrvatski Saborsabor|Sabor]] izabire Franju Tuđmana za predsednika Hrvatske ona se našla u vrlo teškoj situaciji zbog početaka srpske pobune do koje dolazi radi protivljenja HDZ programu samostalne Hrvatske i razoružane teritorijalne obrane. U tim okolnostima Tuđmanov, hrvatski prioritet postaje naoružavanje što se uspješno provodi tijekom sljedeće godine dana pre svega uz financijsku pomoć Hrvata iz [[inostranstvo|inostranstva]], dok njegovi potom od srpske propagande milion puta ponovljeni "lapsusi" stavljaju pod znak pitanja na Tuđmanov navodni pokušaj mirnog raspada Jugoslavije. Njegova nepromišljena izjava da je "ponosan što mu žena nije niti [[ŽidoviJevreji|Židovka]] niti [[Srbi|Srpkinja]]" <ref group="notes">zaboravljajući pritom da mu je zet po nacionalnosti Srbin</ref>, uzimanje "šahovnice" za [[Grb Republike Hrvatske|grb Hrvatske]] (koju mnogi Srbi poimaju kao "ustašku" iako je njeno podrijetlo puno starije) , ali definitivno ništa u pogledu mira i smirivanja tenzija među hrvatskim Srbima histeriziranim Miloševićevom [[propaganda|propagandom]].

Istovremeno s tim događajima u Zagrebu izabrani srpski zastupnici u Saboru kojeg su napustili nakon izbora Franje Tuđmana za predsednika osnivaju svoju skupštinu u Kninu i [[17. 8.|17.8.]][[1990]] to jest samo 3 dana nakon što je podignuta borbena gotovost JNA "samoinicijativno" se dižu u otvorenu pobunu poznatu pod imenom Balvan revolucija koja je pomognuta pozicijom 9 korpusa [[Jugoslovenska narodna armija|JNA]] i pretnjom vrha armije upućenoj Hrvatskoj:"Ako padne i jedna srpska glava biti će krvi". U ovim prvim napetim danima realno nemoćan Franjo Tuđman šalje protestnu poruku predsedniku predsjedništva SFRJ [[Borisav Jović|Borisavu Joviću]] da je do pobune hrvatskih Srba došlo tek nakon njihovog sastanka s Jovićem, što ovaj komentira da se treba maknuti s vlasti pošto do pobune dolazi: "kada on postaje predsednik".

U takvim uvjetima Franjo Tuđman počinje taktizirati i kupovati vreme s bezbroj sastanaka s Miloševićem od kojih će prvi na vlastiti zahtjev biti na sjednici predsedništva SFRJ tijekom oktobra 1990 <ref>Zaključci sjednice:Hrvatska i Slovenija žele konfederaciju, Makedonija zajedno s Bosnom i Hercegovinom federaciju, ali pod uvjetom da prve dvije ostanu u njoj dok Crna Gora zajedno s Srbijom dopuštaju raspad SFRJ, ali pod uvjetom da se teritorij onih koji odlazi podijeli po nacionalnom ključu</ref>dok sljedeće godine to postaje ujedno i najkontroverzniji dio njegove politike simboliziran [[Sastanak u Karađorđevu|Sastankom u Karađorđevu]] gdje se po izjavama britanskih i američkih diplomata zajedno s onima [[Stipestjepan Mesić|zamjenika predsjednika]] i [[Ante Marković|premijera]] SFRJ između ostalog vodio razgovor o podjeli [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] između Hrvatske i Srbije. Taj sastanak iz marta 1991 će se ponoviti i sljedeći mjesec, a zavisno od kasnijih interpretacija Tuđmanov cilj je i dalje bio kupovina vremena kako bi što kasnije počela Srpska invazija Hrvatske ili podjela [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]]. Istovremeno s tim neuspješnim pregovorima pobunjeni hrvatski [[Srbi]] naoružani od [[Jugoslovenska narodna armija|JNA]] koja u martu 1991. godine otkazuje poslušnost vladi [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFRJ]], proglašavaju svoju nezavisnost,a vlada Franje Tuđman uz pomoć stotine miliona dolara dobivenih iz inostranstva naoružava uz pre svega dopuštenje [[Mađarska|Mađarske]] organizira svoje prve vojne snage koje su se na početku vodile kao rezervni policijski sastav, a potom predsedničkom uredbom od 20. travnja 1991. godine biva osnovana Hrvatska vojska pod imenom [[Zbog narodne garde]].

Tehnički Jugoslavija prestaje postojati u martu 1991. godine nakon što je [[Jugoslovenska narodna armija|JNA]] upotrebljena protuustavno u [[Pakrac]]u i protiv civilnih demonstranata u [[Beograd]]u,a njen pokušaj državnog udara je bio zaustavljen nakon čega savezni sekretari za narodnu obranu otkazuju poslušnost vladi. Bez obzira na sada već otvorene ratne igre pregovori Tuđmana i Miloševića se nastavljaju, a tijekom njih po rječima [[StipeStjepan Mesić|Stipe Mesića]] tadašnji predsjednik Hrvatske je uspio dobiti od predsjednik Srbije 33 bosanskohercegovačke općine na području pre svega [[Turska Hrvatska|Turske Hrvatske]] i [[Hercegovina|Hercegovine]] s 1.166.577 stanovnika (473.789 [[Bošnjaci|Bošnjaka]], 460.462 [[Hrvati|Hrvata]], 164.549 [[Srbi|Srba]] i 67.777 ostalih). Bez obzira na taj dogovor po rječima [[Borisav Jović|Borisava Jovića]] predsjednika predsjedništva Jugoslavije [[Jugoslovenska narodna armija|JNA]] [[5.4.[[1991]]. godine donosi odluku o početku rata bez saglasnosti predsjedništva Jugoslavije (koju i tako nikada ne bi dobili) u cilju "zaštite" srpskog naroda u Hrvatskoj to jest zaštite onoga već osvojenog <ref>Borislav Jović:Posljednji dani SFRJ, str 317.</ref>. U skladu s tom naredbom JNA je počela dovoditi nova vojne snage u Hrvatsku što je od nje bilo ignorirano, dopušteno dok tadašnje najvažnije odluke Franje Tuđmana postaju blokiranje odluka vlastitog ministra obrane [[Martin Špegelj|Martina Špegelja]] o napadu na JNA svim snagama zbog još uvek oružano i organizacijski slabih hrvatskih vojnih snaga i odluka o samostalnosti Republike Hrvatske donesena [[25. 6.|25.6.]][[1991]]. zajedno s slovenskom identičnom odlukom koja dovodi do "šaljivog" rata u Sloveniji s [[katastrofa|katastrofalnim]] promenama za Hrvatsku pošto je rat iskorišten da bi JNA "osigurala" [[most]]ove prema Hrvatskoj i smjenu Slovenca generala Kolšeka zapovjednika pete vojne oblasti (u koju spada Hrvatska) s mnogo lojalnijim Srbinom generalom Avramovićem u pripremi za budući rat. Pošto se bez obzira na ranije dogovore s Miloševićem i odgodu odluke o nezavinosti pod pritiskom [[EEZ]]a rat postao neupitna budućnost Franjo Tuđman donosi odluku o stvaranju vlade nacionalnog jedinstva u cilju ujedinjavanja cjelokupne Hrvatske u njenoj obrani.

Tijekom [[Rat u Hrvatskoj|rata u Hrvatskoj]] koji je uskoro počeo Tuđmanov autokratski način upravljanja uspjeva efikasno upravljati obranom Hrvatske i istovremeno donositi strateški teške odluke kao što su bile osvajanja kasarna [[Jugoslovenska narodna armija|JNA]] u hrvatskim gradovima i žrtvovanje Vukovara.. Jedna od najvećih pohvala Tuđmanovog načina upravlja obranom Hrvatske je došla iz protivničkih redova od strane penzionisanog jugoslavenskog ministra obrane [[Branko Mamula|Branka Mamule]] koji je kasnije izjavio:

Tuđmanova politika prema susjednoj Bosni i Hercegovini je bila opsjednuta njegovim vlastitim [[Velika Hrvatska|velikohrvatskim]] idejama, iluzijama koje je javno govorio, pisao još mnogo pre no što je postao predsjednik. Po tim opasnim iluzijama o kojima pored ostalog piše i u svojoj knjizi '''Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi''' [[Bosna i Hercegovina]] treba biti dio Hrvatske federalne jedinice, a bošnjačko pučanstvo je po njemu u svojoj golemoj većini po svom etničkom sastavu i govoru neprijekorno hrvatskog podrijetla. U skladu s takvim vlastitim razmišljanjima Franjo Tuđman je podesio hrvatsku politiku po pitanju rata u Bosni i Hercegovini gdje će hrvatsku petokolonašku ulogu preuzeti HDZ BiH koji je po vlastitom statutu bio "konstitutivni dio jedinstvene HDZ organizacije s sjedištem u Zagrebu". Nakon što predsednik HDZ BiH [[Stjepan Kljuić]] odbije program razbijanja Bosne i Hercegovine on će prvo biti ignoriran, a potom i zamjenjen osuđenim kriminalcem <ref>[http://www.bratovstina.com/content/view/215/53/ Mate Boban životopis]</ref> [[Mate Boban|Matom Bobanom]]. O svojoj namjeri aneksije [[Cazin]]ske Krajine i zapadne [[Hercegovina|Hercegovine]] Franjo Tuđman nakon sklapanja ratnog primirja u Hrvatskoj 1992. potpuno opušteno kaže:"sadašnji Hrvatski perec je neprirodan" i "među građanstvom tih krajeva postoji veliki interes u priključenju Hrvatskoj". U skladu s takvim razmišljanjem nakon početka srpskog napada na Bosnu i Hercegovinu od Tuđmana postavljeni predsednik [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna|Republike Herceg-Bosne]] i od [[Slobodan Milošević|Miloševića]] postavljen predsednik [[Republika Srpska|Republike Srpske]] postižu mirovni dogovor. Taj sporazum je imao i stavke o podjeli Bosne i Hercegovine pa će od strane njihovih kritičara biti opisivan kao dogovor razbojničkih država sličan s dogovorom [[Pakt Ribbentrop-Molotov|Hitler-Staljin]] o podjeli [[Poljska|Poljske]] 1939. godine. <ref>[http://pqasb.pqarchiver.com/washingtonpost/access/74018005.html?FMT=ABS&FMTS=ABS:FT&date=May+10%2C+1992&author=&desc=Carving+Up+Bosnia Carving Up Bosnia]</ref>.

Dok cijela 1992. godina rata prolazi u pre svega srpskim napadima na područja pod kontrolom vlade Bosne i Hercegovine [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna|Herceg-Bosna]] pod direktnim nadzorom Tuđmanovog predstavnika u liku zamjenika ministra obrane [[Slobodan Praljak|generala Praljka]] postepeno proširuje teritorij pod svojom kontrolom u centralnoj Bosni, a u skladu s dogovorom o podjeli države između Tuđmana i Miloševića prvi prepušta drugome kontrolu nad [[Bosanska Posavina|bosanskom Posavinom]],a zauzvrat po dogovoru dobiva samo [[Kupres]]. Otvoreni [[hrvatsko-bošnjački rat]] počinje 1993. kada po podacima bosanskohercegovačke vlade, [[UNPROFOR]]a i stranih medija dijelovi [[Hrvatska Vojska|Hrvatske vojske]] ulaze u u Bosnu i Hercegovinu <ref>[http://www.nytimes.com/1994/01/11/world/the-nato-summit-croats-and-bosnians-battle.html?scp=8&sq=Franjo+Tudjman&st=nyt THE NATO SUMMIT; Croats and Bosnians Battle]</ref> kako bi pomogli Herceg-Bosni u njenom napadu na centralnu Bosnu, dok istovremeno Franjo Tuđman propagandno objašnjava agresiju pokušajem "Bošnjaka" da osvoji teritorij naseljen Hrvatima do [[Neum]]a ?! Totalni debakl ove agresije rezultira Tuđmanovim histeričnim zahtjevima, pretnjama da se završi [[hrvatsko-bošnjački rat]] ili će [[Hrvatska]] početi rat svom snagom <ref>[http://www.nytimes.com/1993/11/04/world/bosnians-storm-area-sending-thousands-of-croats-fleeing.html?scp=9&sq=Franjo+Tudjman&st=nyt Bosnians Storm Area, Sending Thousands of Croats Fleeing]</ref> <ref>[http://www.nytimes.com/1994/01/11/world/the-nato-summit-croats-and-bosnians-battle.html?scp=5&sq=Franjo+Tudjman&st=nyt THE NATO SUMMIT; Croats and Bosnians Battle]</ref>. Posledica ovog Tuđmanovog [[rat]]a omraženog u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj gdje gotovo dovodi do raspada [[HDZHrvatska demokratska zajednica|HDZa]]a postaje diplomatski snalažljiv [[Washingtonski sporazum|mirovni sporazum]] kojim nastaje 1994. godine [[Federacija Bosne i Hercegovine]] koja potom treba ući u slabu uniju, [[konfederacija|konfederaciju]] s Hrvatskom <ref>[http://www.nytimes.com/1994/03/05/world/croatian-leader-backs-pact-by-bosnia-s-muslims-and-croats.html?scp=2&sq=Franjo+Tudjman&st=nyt Croatian Leader Backs Pact by Bosnia's Muslims and Croats]</ref> što se nikada neće dogoditi, ali čime je zadovoljena Tuđmanova fiksacija.

Tijekom mjeseci nakon ovog dogovora [[Hrvatska]] dobiva američke vojne savjetnike za organiziranje Hrvatske vojske koja sljedeću godinu u dogovoru s bosanskohercegovačkom vlada pokreće vojne akcije što rezultiraju prvo ukidanjem [[Republika Srpska Krajina|Republike Srpske Krajine]], a potom i zajedničkom ofenzivom u Bosni i Hercegovini čime završava tamošnji rat. U tom razdoblju tijekom druge polovice 1995. godine Franjo Tuđman bivši [[predsjednik|predsednik]] naroda koji se bori za slobodu (1991.), a potom predsednik razbojničke države (1993) postaje trijumfalni pobjednik u ratu čije akcije [[Operacija Oluja|oslobađaju Hrvatsku]] i završavaju [[rat u Bosni i Hercegovini]]. Račun za hrvatsko-bošnjački sukob na kraju zbog Tuđmanove, [[Gojko Šušak|Šuškove]] i [[Mate Boban|Bobanove]] smrti će osim [[Stanovništvo Hrvatske|stanovnika Hrvatske]] koje ga je financiralo više od deset godina kasnije platiti preživjelo rukovodstvo [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna|Herceg-Bosne]] na čelu s tadašnjim hrvatskim pomoćnikom ministra obrane [[Slobodan Praljak|Slobodanom Praljkom]].

Tuđmanova mnogo puta ponovljena državnička vizija [[privatizacija|privatizacije]] postaje stvaranje hrvatskog elitnog sloja od 200 obitelji <ref name=autogenerated1>[http://www.vecernji.hr/vijesti/mesic-tudman-je-precijenjen-svatko-je-mogao-biti-predsjednik-clanak-303335 Mesić: Tuđman je precijenjen, svatko je mogao biti predsjednik]</ref> , a početnu smjernicu, zeleno svetlo u tom smjeru mu daruju [[Svjetska banka|Svetska banka]] i [[Međunarodni monetarni fond|MMF]] zahtevima da se pokrene praktički odmah divlja privatizacija, teoretski prodaja, a u stvarnosti poklanjanje državnih poduzeća u privatne ruke na području cele istočne Evrope. Pokušaj premijera [[Franjo Gregurić|Franje Gregurića]] 1992. godine da se pokrene pitanje darovanja dionica radnicima kao u praktički svim drugim bivšim socijalističkim državama od [[Slovenija|Slovenije]] pa sve do [[Rusija|Rusije]] i [[Srbija|Srbije]] (u 21. veku) Franjo Tuđman je odbio rečima:''Pa nećemo mi ponovno stvarati socijalizam'' <ref>Novi List 14.1.2012</ref> Kako je za razliku od država istočnog bloka u Jugoslaviji postojalo društveno, a ne državno vlasništvo prvi korak prema toj transformaciji postaje potrebe te promjene vlasništva i u skladu s tim sabor pod kontrolom Franje Tuđmana u doba izbijanja prvih ratnih operacija donosi 22.4.1991. Zakon o pretvorbi državnih poduzeća <ref>[http://www.poslovniprostor.com/zakoni/ZakonOpretvorbiDrustvenihPoduzeca.htm ZAKON o pretvorbi društvenih poduzeća]</ref> koji ispod lijepe fasade postaje temelj za u hrvatskom narodu popularno nazvanu pljačkašku privatizaciju. Tijekom te i takve privatizacije još uvek uspješne ili ako ništa drugo zbog nekretnina vredne kompanije će biti poklanjane raznim do tada potpuno nepoznatim osobama koje Tuđmanov predsednički nasljednik naziva špekulantima bez poslovnih znanja koji te poklonjene kompanije uništavaju <ref name=autogenerated1 />. U tom po Tuđmanu potrebnoj sječi "komunističkih mastodonata" koji sami ne bi mogli preživjeti tržišnu utakmicu obogatiti će se određen broj obitelji, na znane ili nepoznate načine vezan direktno s Tuđmanom ili samo s njegovom strankom to jest [[HDZHrvatska demokratska zajednica|HDZom]]om dok će zahvaljujući hrvatskim zakonima donešenim u od predsjednika kontroliranom saboru dio njih ostati zaštićen velom anonimnosti. Neupitno najpoznatiji među novonastalom poznatom Hrvatskom [[elita|elitom]] postaju poslovno uspješni [[Luka Rajić]], koji napreduje od pozicije vozača u [[Dukat]]u do njegovog vlasnika, [[Ivica Todorić]] koji u privatizaciji postaje najbogatiji [[Hrvati|Hrvat]] <ref>[http://www.biografije.org/todoric.htm Ivica Todorić biografija]</ref>, a čija poslovna aktivnost seže u doba Jugoslavije s početnim kapitalom stečenim kriminalnom radnjom, dok osuđeni kriminalac i HDZ financijer Josip Gucić <ref>[http://www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive/data/199701/70109-001-pubs-zag.htm KAD GUCIC KUPUJE]</ref>, Tuđmanov teniski sparing partenr [[Bruno Orešar]], a definitivno i [[Miroslav Kutle]] koji postaje jedan od medijski eksponiranih simbola takve privatizacije <ref>[http://www.biografije.org/kutle.htm Miroslav Kutle biografija]</ref>.

Franjo Tuđman je smatrao ime NK Dinamo previše komunističkim.<ref group="notes">Ime Dinamo su odabrali zagrebački komunisti nakon drugog svjetskog rat po uzoru na [[FK Dinamo Kijev|Dinamo Kijev]], [[Dinamo Moskva]], [[Dinamo Bukurešt]] što navijači suparničkih klubova rado ističu</ref> Zbog toga je ono promijenjeno najprije u HAŠK Građanski a potom u NK Croatia što je izazvalo bijes Dinamovih navijača - [[Bad Blue Boys]]a, ali i ostatka nogometne Hrvatske koja se pobunila zbog favoriziranja ovog kluba <ref name=autogenerated4>[http://dalje.com/hr-sport/valentinovo-je-velik-dan-za-sve-navijace-dinama/234118 Valentinovo je veliki dan za sve navijače Dinama, članak na dalje.com]</ref>. Tuđmanovo navijanje za Croatiju su kritičari smatrali neprimjerenim i nepotrebnim politiziranjem sporta u državi. Kao osvetu pripadnici Torcide su prošetali Splitom magarca s imenom Franjo. Tuđman je imao viziju NK Croatije kao velikog europskog kluba što se nije baš ostvarilo. Sukob je završio kad je krajem 1999. godine Tuđman umro, a HDZ izgubio izbore nakon čega je oko 70 dana nakon njegove smrti klub preimenovan u NK Dinamo što je izazvalo opće oduševljenje među njegovim navijačima <ref name=autogenerated4 />. Zlatko Canjuga, predsjednik NK Croatije iz Tuđmanova doba, izjavio je jednom prigodom da mu je sam Tuđman pred smrt rekao da bi trebalo vratiti ime Dinamo <ref name=autogenerated4 /> ali drugih dokaza za to osim njegove riječi nema.