Feudalizam – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 1:
'''Feudalizam''' je naziv za [[društvo|društveni odnos]] koji je prevladavao u [[srednji vijek|srednjem vijeku]], a činili su ga feudalci (zemljoposjednici - nasljednici [[robovlasnikrobovlasništvo|robovlasnika]]a u robovlasničkim društvima odnosno plemenskih poglavara u [[plemenska zajednica|plemenskim zajednicama]]), zakupnici i [[feud]]i - zemlja koju su seljaci zakupljivali od feudalaca.
 
Društveno raslojavanje je u novim [[Germani|germanskim]] državama teklo vrlo brzo. Nakon seobe plemenske starješine i ugledniji članovi zajednice dobili su veće posjede. Tijekom [[8. stoljećevijek|8.]] i [[9. stoljećevijek|9. stoljeća]] na takvim velikim posjedima radi raznolika radna snaga. Uređeni zemljišni posjed nazivao se feud ([[latinski jezik|lat.]] Feudum, starogermanski feod) i bio je podijeljen na dva dijela. Veći dio je vlasnik feuda, feudalac, dao u zakup seljacima (naseljenik, zakupnik, lat. Colonus), a manji dio na kome se nalazio i feudalčev dvor, ostavio je za sebe. Seljaci – zakupnici bi se obavezali da će uz zakupljenu parcelu, određeni dio dana u godini raditi na feudalčevom dijelu posjeda s kojeg je sav prihod pripadao feudalcu. Takav rad se nazivao [[tlaka|tlakom]].
 
U nemirnim vremenima sitni su posjednici tražili zaštitu moćnijih, a isto bi se događalo i za nerodnih godina kakve su bile česte u uvjetima slabo razvijenog načina zemljoradnje. Predajući se u zaštitu veleposjedniku, seljak bi mu predavao svoju zemlju. Odmah bi je i dobivao nazad, ali ne više kao svoje vlasništvo. Tako bi stekao zaštitu, a veleposjednik ga je pomagao sjemenjem, alatom i ostalim potrebštinama. Iako je ostao osobno slobodan, postao bi ovisan o gospodaru. Takvi seljaci su nazvani [[kmetkmetstvo|kmetovima]]ovima. Vremenom su i seljaci zakupnici pretvoreni u kmetove pa je nestalo razlika u njihovom položaju.
 
S dijela posjeda što ga je sam obrađivao, kmet je bio dužan vlastelinu davati određeni dio proizvoda u obliku stalnih podavanja. Veličina podavanja ovisila je o pogodbi između feudalca i kmeta. U ranom srednjem vijeku Europa je bila slabo naseljena, smrtnost stanovništva je bila velika, a česte epidemije kuge te provale osvajačkih naroda poput [[Mađari|Mađara]] i [[Normani|Normana]]. Nerijetki su bili sukobi velikaša i pretendenata na kraljevsko prijestolje, pri čemu su najviše stradavali seljaci. Zbog toga je na vlastelinstvima često nedostajalo kmetova, pa su feudalci nastojali privući kmetove susjednih [[vlastelin]]a, nudeći im bolje uvjete.
 
Do kraja [[11. stoljećevijek|11. stoljeća]] proces feudalizacije je bio uglavnom dovršen u Zapadnoj i velikom dijelu Srednje [[Evropa|Evrope]], pa se razdoblje od 9. do 11. stoljeća naziva razdobljem klasičnog feudalizma.
 
Jedno od glavnih obilježja srednjovjekovnog društva činio je [[vazal]]sko seniorski odnos, uzajamni odnos vjernosti između dvoje slobodnih ljudi. Činom stavljanja u zaštitu bila je stvarana doživotna veza između moćnijeg pojedinca (senior) koji bi u zaštitu uzimao slabijeg pojedinca (vazal). Senior bi se svome vazalu obvezao na razne vidova zaštite, primjerice zastupanjem pred sudom, osiguravao pomoć u hrani i odjeći, često i stan ili zemljišni posjed. Vazal bi zauzvrat morao slušati seniora i vršiti za njega razne druge usluge, točno određene ugovorom, koje su uključivale i vojnu službu u slučaju potrebe.