Wikipedija

Car Taizu od Jina – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
Novija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nova stranica: {{Infokutija kraljevska krv |ime=Car Taizu od Jina |slika=Wanggiyan_Aguda.jpg |puno ime=Wányán Mín 完顏旻 '''Ime po rođenju''' Wányán Āgǔdǎ 完颜阿骨打 |otac=Wanyan...
 
m Bot: popravljanje preusmjeravanja
Red 15:
 
 
'''Car Taizu od Jina''' ({{zh|t=完顏阿骨打|s=完颜阿骨打|p=Wányán Āgǔdǎ}} <ref>Ime [Wanyan] Aguda se ponekad ispisuje '''[Wan-yen] A-ku-ta''' po [[Wade-Giles]]u i ponekad u starijoj zapadnoj literaturi, npr. kod [[Herbert Franke (sinolog)|Herberta Frankea]] u njegovoj knjizi ''[http://books.google.com.au/books?id=iN9Tdfdap5MC&pg=PA221 The Cambridge History of China]''</ref> ; [[Kineski jezik|Han]] ime {{zh|c=完顏旻|p=Wányán Mín}}) (1. august 1068 – 19. septembar 1123) bio je poglavica [[Džurčenidžurdži|džurčenskog]] (女真) klana [[Wanyan]], poznat kao osnivač i prvi car [[Dinastijadinastija Jin (1115-12341115–1234)|dinastije Jin]], koji je vladao od 1115. do smrti.
 
Rodio se kao sin poglavice [[Wanyan Helibo]]a, koji je upravljao Džurčenima kao vazal [[Kitankidan (narod)|kitanske]] [[Dinastija Liao|dinastije Liao]]. Prema službenim historijama, ocu je kao mladić pomagao u ratnim pohodima, odnosno u regrutiranju najjačih ratnika iz drugih džurčenskih klanova kada je Džurčene jedne godine pogodila glad. Kada je godine 1112. na džurčenske teritorije posjetio [[car Tianzuo od Liaoa]] kako bi tamo lovio ribu, naredio je džurčenskim poglavicama da ga zabavljaju plešući. Wanyan Aguda je bio jedini poglavica koji je odbio plesati, smatrajući to poniženjem.<ref>Franke, 1997 (I), pp. 153–154</ref> Time je izrazio tinjajuće nezadovoljstvo Džurčena vlašću Kitana, čije je službenike smatrao korumpiranim, a dinastiju dekadentnom.
 
Godine 1113. je na mjestu poglavice naslijedio svog brata [[Wanyan Wuyashu]]a, a već sljedeće godine otpočeo pripreme za ustanak protiv kitanske vlasti, šaljući uhode duboko u kitansku teritoriju. Ustanak je službeno otpočeo u septembru 1114. kada je oko sebe okupio 2500 sljedbenika. Među njima su najvažniji bili daroviti vojskovođa [[Wanyan Nianhan]], šaman [[Wanyan Xiyin]] i nećak Gushe. Nakon niza pobjeda na kitanskim trupama, 28. januara 1115. se proglasio carem. Džurčeni su pod njegovim vodstvom nastavili nizati pobjede nad Kitanima - uspjeli su zauzeti značajne dijelove [[Mandžurija|Mandžurije]], a do augusta 1116. i cijeli poluotok [[Liaodong]].
 
Godine 1117. je s njim prvi put u kontakt stupila [[dinastija Sung|dinastija Song]], koja je tada vladala centralnom i južnom Kinom. Do godine 1123. je na džurčenski dvor došlo sedam izaslanstava Songa, dok su 1123. Džurčeni na kineski dvor u [[Kaifeng]]u poslali šest izaslanstava. Oni su ugovorili niz međusobnih sporazuma, temeljem kojih je stvoren tzv. [[Savez na moru]] - temeljem njega su se Kinezi obavezali napasti Kitane sa juga i Džurčenima isporučiti ogromne količine svile i drugih darova; Džurčeni su se obavezali da će, nakon što unište dinastiju Liao, Kinezima vratiti [[Šesnaest prefektura]] na sjeveru Kine.
 
Taj je događaj, osim vojno-političkog saveza, imao za posljedicu i uspostavu kulturnih veza. Wanyan Aguda je nastojao na noovosvojenim područjima uspostaviti [[feudalizam|feudalni]] sistem uprave, odnosno zamijeniti dotadašnje plemensko uređenje kojim su živjeli njegovi [[nomad]]ski sunarodnjaci. U tu je svrhu naložio svom bratu Wanyan Xiyinu, koji je odmah pokazao veliki interes za kinesku kulturu, tehnologiju i običaje, da sastavi [[džurčensko pismo]].
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Car_Taizu_od_Jina