August Strindberg – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: popravljanje preusmjeravanja |
|||
Red 19:
}}
'''Johan August Strindberg''' [juhan ogust strind'berj] ([[Stockholm]], [[22. 1.|22. siječnja]] [[1849]]. – Stockholm, [[14. 5.|14. svibnja]] [[1912]].), [[Švedska|švedski]] [[književnost|književnik]], [[slikar]] i [[fotograf]].
Jedan je od najpoznatijih švedskih autora, zacijelo i najplodniji s gotovo sedamdeset svezaka sabranih djela. Smatra se jednim od tvoraca [[
Rođen kao četvrto od jedanaestero djece siromašnoga trgovca Karla Oskara Strindberga i njegove služavke Eleonore Norling. U svojim autobiografskim djelima, posebice romanu Služavkin sin (Tjenstekvinnans son) svoje je djetinjstvo prikazivao težim no što je uistinu bilo. Radio je kao kućni učitelj, činovnik u telegrafskom uredu, glumac, bibliotekar, novinar, a okušao se i u studiju medicine i alkemiji.
Red 31:
Tijekom života imao je razne uzore, od [[Friedrich Nietzsche|Nietzschea]] i [[Emanuel Swedenborg|Swedenborga]] do [[William Shakespeare|Shakespearea]]. Opus mu se (uz određene manjkavosti) može sažeti u tri tematska pravca: kriza u suvremenom društvu što podrazumijeva odnos između muškaraca i žena, obiteljski problemi, moral, hipokrizija, industrijalizacija i urbanizacija, problemi radničke klase… Drugi su povijesne teme, tematizirane prvenstveno u povijesnim dramama o švedskim vladarima i značajnim povijesnim ličnostima. Treći pravac je misticizam i okultizam, gdje je okrenut duhovnim vrijednostima i promišlja o životu i smrti.
1879. izdaje roman ''Crvena soba'' (Röda rummet) koji se često naziva prvim švedskim modernim romanom, i dramu ''Majstor Olof'' (Mäster Olof). Slijedi još nekoliko dramskih djela, ali kritika ga uporno ne prihvaća. Razočaran kulturnim stanjem u Švedskoj odlazi u [[Pariz]] 1883., a odatle u [[
Najpoznatije su mu drame naturalističkog ciklusa: ''Otac'' (Fadern), ''Gospođica Julija'' (Fröken Julie) i ''Vjerovnici'' (Fordringsägare).
| |||