John Major – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena kategorija Britanski političari; dodana kategorija Britanski premijeri pomoću gadgeta HotCat
izbačena sekcija o "saborskom zastupništvu"; dotjerivanje
Red 1:
{{other people}}
 
{{Infookvir političar
|ime= John Major
Linija 33 ⟶ 35:
}}
 
Sir '''John Major'''(, {{post-nominals|post-noms=[[29.Order ožujka]]of [[1943.the Garter|KG]], [[CarshaltonOrder of the Companions of Honour|CH]], [[UjedinjenoChartered KraljevstvoInstitute of Bankers|ACIB]]}} (29. mart 1943 -) je [[UK|britanski]] [[konzervativizam|konzervativni]] političar,bivši predsjednikkoji vladeje služio kao [[premijer Ujedinjenog Kraljevstva]] i čelnik [[KonzervativnaVođe strankaKonzervativne UKstranke|vođa Konzervativne stranke]] od 1990.Bio do 1997. Prije toga je ministaru vanjskih[[Thacherina poslovaministarstva|kabinetu]] [[Margaret Thatcher]] služio kao [[Državni sekretar za vanjske i komonveltske poslove|ministar financijavanjskih uposlova]] vladii [[MargaretChancellor Thatcherof the Exchequer|financija]], a bokao [[član Parlamenta (UK)|član Parlamenta]] je izastupao saborski[[Huntingdon zastupnik(izborna jedinica Parlamenta UK)|Huntingdon]] od [[Opći izbori u UK 1979|općih izbora 1979.]] do [[Opći izbori u UK 2001|2001]]. godine.
 
== Rani život ==
Major je rođen u bolnici [[St. Helier]] u [[Sutton|Suttonu]] kao dijete Gwen Major i [[Tom Major-Ball|Toma Major-Balla]],bivšeg izvođača i cikusanta.[[Krštenje|Kršten]] je pod imenom John Roy Major.Svoje srednje ime koristio je do ranih 1980-ih.Od [[1954.]] pohađao je gimnaziju [[Rutlish Grammar School]] u [[Merton|Mertonu]].[[1955.]] obitelj se zbog očeva posla uređivanjem vrtova seli u [[Brixton]].Sljedeće godine Major se slučajno susreo s bivšim premijerom [[Clement Attlee|Clementom Attleejem]].[[1962.]] umro mu je otac,a osam godina poslije i majka.
 
Major je na mjesto premijera i stranačkog vođe došao nakon što je u jesen 1990. [[Michael Heseltine]] [[Izbor za vođu Konzervativne stranke UK 1990|bio izazvao Thatcher]]; kada je Thatcher shvatila da u stranci više ne uživa podršku, odlučila je napustiti vlast i dala podršku Majoru kao svom neslužbenom nasljedniku, iako s njegovom politikom nije bila u potpunosti zadovoljna. Major je uspio pobijediti Heseltinea i tako postao novi premijer. Početak njegovog mandata su označili burni vanjskopolitički događaji vezani uz završnicu [[hladni rat|hladnog rata]] - početkom 1991. je poslao britanske trupe da sudjeluju u [[zaljevski rat|zaljevskom ratu]], a krajem iste godine potpisao [[Maastrichtski sporazum]] kao osnov za stvaranje [[Evropska unija|Evropske unije]]. Iako je Britaniju zahvatila ekonomska recesija i iako su ankete prognozirale pobjedu opozicijskih [[Laburistička stranka UK|laburista]], Major je uspio ostvariti iznenađujuću pobjedu na [[Parlamentarni izbori u UK 1992|izborima]] u proljeće 1992. godine te svojoj stranci osigurati četvrti uzastopni mandat.
== Rana politička karijera ==
Major je bio zainteresiran za [[politika|politiku]] od rane dobi.Politički utjecaj na njega ostavila je Jean Kierans,razvedena i 13 godina starija od njega,koja je bila njegov politički mentor i ljubavnica.Na parlamentarnim izborima 1979. u izbornoj jedinici Huntingdonshire osvojio je mjesto u britanskom parlamentu.Bio je državni tajnik za socijalnu sigurnost [[1985.]],a godinu dana kasnije postao je ministar u istom odjelu.[[1987.]] postaje glavni tajnik riznice,a [[24. srpnja]] [[1989.]] ministrom vanjskih poslova.Nakon ostavke [[Nigel Lawson|Nigela Lawsona]] u listopadu 1989. postaje ministrom financija.
 
Međutim, samo nekoliko mjeseci kasnije je na tzv. [[Crna srijeda|Crnu srijedu]] 16. septembra 1992. njegova vlada uslijed naglog pada vrijednosti bila prisiljena povući [[britanska funta|britansku funtu]] iz tadašnjeg evropskog [[Exchange Rate Mechanism|mehanizma tečaja valuta]], a što je, zajedno s neuspjelim pokušajima da se budžtskim intervencija očuva tečaj, stvorilo percepciju o Majorovoj nesposobnosti i neodlučnosti. Major je također postao predmet sve žešćih kritika zbog javnog suprotstavljanja [[Zapadni svijet|zapadnoj]] vojnoj intervenciji u [[jugoslavenski ratovi|jugoslavenske]], odnosno [[rat u BiH]], a što se često tumačilo kao prikrivena podrška [[Srbi]]ma. Iako je bio nešto uspješniji u rješavanju [[Sukob u Sjevernoj Irskoj|sukoba u Sjevernoj Irskoj]], te je svojim diplomatskim inicijativama 1994. uspio potaći [[privremena IRA|IRA]]-u na [[prekid vatre]] koji je, iako prekinut 1996. godine, značajno doprinio smirivanju nasilja i kasnije postignutim mirovnim rješenjima. Britanska javnost je, međutim, daleko više bila pod dojmom frakcijskih sukoba unutar Konzervativne stranke - vezanih uz britansku ulogu u EU - kao i serije korupcijskih i seksualnih skandala vezanih uz njene vodeće političare. Na [[Parlamentarni izbori u UK 1997|izborima 1997.]] su konzervativci pretrpjeli jedan od najtežih poraza u svojoj historiji i morali prepustiti vlast laburistima [[Tony Blair|Tonyja Blaira]]. Major je podnio ostavku na mjesto vođe stranke, koje je preuzeo [[William Hague]]. Na izborima 2001. se nije natjecao za Parlament, te je tako i formalno završila njegova politička karijera.
== Predsjednik vlade ==
[[Datoteka:Arcbushmaj.jpg|mini|lijevo|200px|Britanski premijer John Major i predsjednik SAD-a [[George H.W. Bush]]]]
Za vrijeme dok je Major bio [[premijer]],britansko [[gospodarstvo]] izišlo je iz recesije,[[kamatna stopa|kamatne stope]] pale su od 14% do 6%,nezaposlenost je pala na 1,6 milijuna.Bio je premijer tijekom prvog [[Zaljevski rat|Zaljevskog rata]] i igrao je ključnu ulogu u uvjeravanje [[George H.W. Bush|Georgea H.W. Busha]] za potporu.Tijekom rata Major i njegova vlada preživjeli su pokušaj ubojstva [[IRA|IRA-e]].[[15. prosinca]] [[1993.]] izdana je [[Downign Street deklaracija]] gdje Major i [[Albert Reynolds]],irski premijer,obzanjuju prekid vatre.Vladina politika o [[Rat u Bosni i Hercegovini|ratu u Bosni]] je bila ta da [[UN]] mora uvesti embargo na uvoz oružja zemljama u regiji i spriječiti zračne napade na bosanske Srbe.Ovo pravilo kritizirali su [[Margaret Thatcher]] i drugi koji su vidjeli bosanske muslimane kao glavne žrtve srpske agresije.Na izborima [[1. svibnja]] [[1997.]] laburisti [[Tony Blair|Tonyja Blaira]] osvojili su 418 mjesta,a konzervativci 165.Idući dan Major podnosi ostavku kraljici.
 
{{DEFAULTSORT:Major, John}}
{{Lifetime|1962||Major, John}}
[[Kategorija:Britanski premijeri]]